Povratak

Sinoc kad se vratih iz topla Sibenika u Sarajevu nas iznenadi takva snjezna oluja, da ne znadoh "il' je snijeg il' su labudovi". Bilo je da se stipnes da se uvjeris da ne sanjas. U istom danu ispratise me labudovi a doceka snijeg.

Danas poslije raspakivanja i kupovine neophodnih stvarcica, najvise vremena provedoh na blogu. Malo nas je al ste aktivni. Mogla bi o svakom prilogu dati i svoj komentar. Dugo sam mislila od cega da krenem. Neposredno pred sam odlazak imala sam divan susret sa Saimom Visic kod mene u Sarajevu.

Zasto anonimni posjetioc misli da privatna komunikacija ne odgovara ovom blogu. Pa to su samo znaci novostecenog prijateljstva ljudi koji imaju ista sjecanja, iste ljubavi, iste dileme o proslosti i buducnosti. Ja pocinjem da sanjam susrete sa blogerima, jer toliko se osjeca bliskosti medju nama.

Zbog toga odlucih da prvo pocnem od povratka. Prvi put sam u zivotu toliko dugo boravila u Hrvatskoj. Sve je novo sve se lijepi za oci i misli. Pocela sam vjerovati da svi vi koji ste dolazili u Banjaluku a niste tu bili rodjeni, nosite mozda vise sjecanja, vise uspomena i vise ljubavi nego oni rodjeni. Sve novo postaje zanimljivije i interesantnije. Ja sam dole, upijala, analizirala, uporedjivala, branila "lijepu nasu" od njih sami. Mnogi nisu svjesni sta imaju, ali uvijek su nezadovoljni i sve zivo kritikuju.

Ja sam se u Rakovom selu osjecala oslobodjena od svega.

Uredjivanje zapustenog vrta jedno novo iskustvo. Saljem sliku pokosene trave u koju sam odlagala sve organske materije i dobit cu u proljece kompost za moje cvijece.
Zbog toga sam krenula od ovog priloga jer sam puna pozitivne energije. Sad tek vidim koliko stanovi (kavezi) u gradovima polako ali sigurno ubijaju.

Do slijedeceg pisanja pozdravljam sve blogere.

Saima