Sumrak se vec naveliko prosuo nad Veselim Brijegom. U to toplo djurdjevdansko predvecerje zurili smo baka, Miho Davidovkin i ja niz strmu padinu zeleci se sto prije docepati ulice D. Mitrova. U to davno davno doba nije se smatralo pametnim tu zanociti. Zadihanim glasom, pomalo ljutitim, baka me kori:
"Ubice te Mihajlo kad mu kazem da si pobjegla, a kazacu mu da znas. Mogla si ograjsati, jadna mi majka." Znala sam da sam ovaj put zbilja pretjerala, jer je baka inace uvijek zataskavala moje marifetluke.
Ne sjecam se da sam je ikad prije vidjela tako zabrinutu. Nakon toga se culo samo nase ubrzano dihanje i zvuk bakinih krupnih i nasih sitnih, trcecih djecijih koraka. Napokon smo u D. Mitrova i premda u tom dijelu ulice nije bilo rasvjete osjeti se olaksanje. Treba jos dosta do stana na krizanju D. Mitrova i M. Sabitovica.
Ucini mi se da baka vise nije ljuta pa rekoh:
"Miza ima narukvicu".
"Belenzuka", rece baka.
"Ukrala" doda Miho k'o iz topa.
"Moja Miza ne krade", jos brze nadoda baka.
U toj brzoj izmjeni opazanja, objasnjenja, tvrdnji i negacija, a mozda i zbog silnih dojmova o tom danu ne uocih rijec koju nikad prije nisam cula, ali ostala je negdje u meni a da to nisam ni znala, sve donedavno.
Prije dva mjeseca neki sajam na Jelacic placu. Obilazim standove u potrazi za tahan halvom i rahat lokumom iz Slavonskog Broda i djemom od gorke narandje sa Korcule. Zasto se uputih i do standa sa nakitom ne znam. Znam samo da sam takve uvijek obilazila. Odmah mi ruka krene ka nekako poznatoj narukvici. Covjek rece "belenzuka" i meni se film poce odmotavati. Cula sam ja njega, spominje srednju Bosnu, sedamnaesto i osamnaesto stoljece. Kupila sam ja tu repliku, uzela vizit kartu, cak rekla covjeku i kako se zovem, i on meni, ali sve to kao da je radio netko drugi. Ja sam ponovo imala deset godina i ponovo bila u onom danu na cijem smo se kraju zurili niz Veseli Brijeg.
A prica je pocela ovako:
"Ubice te Mihajlo kad mu kazem da si pobjegla, a kazacu mu da znas. Mogla si ograjsati, jadna mi majka." Znala sam da sam ovaj put zbilja pretjerala, jer je baka inace uvijek zataskavala moje marifetluke.
Ne sjecam se da sam je ikad prije vidjela tako zabrinutu. Nakon toga se culo samo nase ubrzano dihanje i zvuk bakinih krupnih i nasih sitnih, trcecih djecijih koraka. Napokon smo u D. Mitrova i premda u tom dijelu ulice nije bilo rasvjete osjeti se olaksanje. Treba jos dosta do stana na krizanju D. Mitrova i M. Sabitovica.
Ucini mi se da baka vise nije ljuta pa rekoh:
"Miza ima narukvicu".
"Belenzuka", rece baka.
"Ukrala" doda Miho k'o iz topa.
"Moja Miza ne krade", jos brze nadoda baka.
U toj brzoj izmjeni opazanja, objasnjenja, tvrdnji i negacija, a mozda i zbog silnih dojmova o tom danu ne uocih rijec koju nikad prije nisam cula, ali ostala je negdje u meni a da to nisam ni znala, sve donedavno.
Prije dva mjeseca neki sajam na Jelacic placu. Obilazim standove u potrazi za tahan halvom i rahat lokumom iz Slavonskog Broda i djemom od gorke narandje sa Korcule. Zasto se uputih i do standa sa nakitom ne znam. Znam samo da sam takve uvijek obilazila. Odmah mi ruka krene ka nekako poznatoj narukvici. Covjek rece "belenzuka" i meni se film poce odmotavati. Cula sam ja njega, spominje srednju Bosnu, sedamnaesto i osamnaesto stoljece. Kupila sam ja tu repliku, uzela vizit kartu, cak rekla covjeku i kako se zovem, i on meni, ali sve to kao da je radio netko drugi. Ja sam ponovo imala deset godina i ponovo bila u onom danu na cijem smo se kraju zurili niz Veseli Brijeg.
A prica je pocela ovako:
Izvini Hope, nisam ovdje nista napisala jer sam se sjetila zadnje belenzuke u stanu; bilo joj presudjeno 'na prodaju', a ostala kao uspomena na pok. pradjeda.
ReplyDelete------
Nego, hocu reci, bas ga znas zakuhati, kao Kinezi jelo i onda dodaju soja sos i nazovu to kineskom hranom. Nista bez soja sosa!
Tako i Ti, soya sos!
-------
Imena se prevode, itekako, rekoh, kad si zakuhala...
Pok. prabaka je govorila mliko, bilo i slicno, a mi kao djeca je ispravljali da se govori mlijeko, bijelo i slicno. Djeca kao djeca, uvijek se povode za modom.
Tako i Ana, nastalo od Hannah,
Ili Mira, od Maryam, Mirjana i slicno tome,
Budimir je bio i Budimijer (joj sto je bio podmukao taj Budimijer; srecom, po komandi, zbog sina, tata morao u C.G. Vidjeli i komsije da je Buda bio previse podmukao za nassu sredinu),
pa Vesna nastalo od Primavera (upoznala sam doktoricu koja mi je pricala oko talijanskih vlasti i prekrstavanja)...
Tako ja dijelim imena na vrijeme prije Vuka Kara (H) adzica i na vrijeme poslije Vuka Karadzica.
Volilm ja Vuka, uradio je mnogo, ali je i skratio premlogo...
W je postalo V, u nekim jezicima je UU postalo v, i tako dalje, i tako dalje...odskacemo, odskacemo...
Ljubav
Za Love
ReplyDeleteSumnjam da me nisi razumjela, ali dobro. Idemo onda na pravopis, onako laicki.
Hans ißt einen Apfel.
Hans jede jabuku.
Ja bih rado na drugim govornim podrucjima prevela svoje ime da naglasim znacenje, ali to ne radim, kako ne bih ispala samodopadljiva. Na spanjolskog govornom podrucju ga prevodim (svako pravilo ima izuzetak), da ne bih ispala Nista_rija.
Vesna, ime slavenskog porijekla, inace bozica proljeca i mladosti.
Pozdrav Nada Š. D.
Sjecas se zlatnih lancica sa tri privjeska?
ReplyDeleteZnam da je srce predstavljalo ljubav,
Krstic--vjeru,
sidro--nadu.
I sve to vidim u nasoj Bosni i Hercegovini:
Sidro---dolazili i naseljavali, spustali sidro da uzivaju u porodicnom zivotu, nadali se boljemu;
Krstic---vjere se postovale, nisu smetale jedni drugima
Srce---ljubavi bilo na sve strane...
--------
Vera a mozda je bilo Vjera?
(voda tece, sve se mijenja)
e, i ja prstom u truli kiseli kupus!
ReplyDeleteBas kao i Goran, Senka, Mira, pa i onaj ti znas/sto ne znas, je li tako? Tu smo ga skupa u kiseli kupus, ali gotovo je. Proslo vrijeme kupusu. Ostade miris.
prodje godinaaaaa i jos tri dana, prodje, dok skontah oko krzna i novog sada, nosim pamucne majice, mekanije su.
Virus, bakterija, sta li, javi se na emal.
Tajna ljubav, tajna ljubav, Banja Luka, Aleja Ljuuuubbbbaaaavvvviiiiiii, kesten u cvatu, a poslije i lipe....
ReplyDeletepa saksija na prozoru, ili prazna ili sa cvijetom, ajoj, znakova...pa, zavjesa pomaknuta u stranu, pa je nema nikako, ajoj, pa otirac naopacke, kafa ispod otiraca (stigla friska iz Trsta), ja ljepote, imam se cega sjecati...odoh ja opet kod Sileta u dvoriste, na jogurt.
Pere
Ova danasnja djeca znaju strpati mamin Email u Junk...
ReplyDeletekad ono i meni se desilo da sam snahu stavila u Junk!
Nemojte joj to reci, ali desi se, ne prepoznamo code.
Pere