Nekako s' jeseni prosle godine Co je razmisljao o prestanku postojanja bloga, zbog nedostatka priloga - komentara.
Nekako s' jeseni ove godine puno odlicnih priloga, blog vrvi komentarima.
Mene to licno raduje.
Prvo: jer postoji mnogo ljudi koji nisu ravnodusni
Drugo: upoznasmo se medjusobno
Trece: kroz priloge i komentare otkrije se dosta i o ljudima bili sa potpisom ili anonimni
Cetvrto: aferim Vjeki na zadnjem prilogu a Nadi i Emiri na komentarima. Zahvalna sam vam sto u zapadnom (bezvremenskom svijetu) i u stalnoj egzistencijalnoj borbi na ovim prostorima, sjednete i napisete ovakve tekstove.
Sjecanja su jos svjeza a vasa su licna iskustva.
Odlucih se da ne komentarisem nego da napisem prilog.
Posebno razmisljam o Raji. Sta njega muci. Ne zamjeram mu nista, samo bih voljela da se predstavi i da kaze o cemu da pisemo sto bi se njemu dopalo. On na svoj nacin vidi tete iz Maksimira. Ja na svoj. Tri lijepe gospodje vec odavno "lete im lete pedesete", na mjestu gdje nikad sanjale nisu da ce biti. Nasmijesene, nasle ljepotu u druzenju. Natasa, Enisa, Nada. A uvijek s pitanjem "zasto su tu".
Ako mu se ne svidjaju prilozu o morskim vukojebinama ja u ovom prilogu saljem panoramu Rakovog sela snimljenu sa male visine. Kamen. Zelenilo i sunce. Visoko u brdu koje se zove Orlovaca asfaltiran put. Prica se da napusteno selo kupuju Englezi i Italijani i pravice eko selo. Samo za njih. Bit ce ogradjeno. Svi stranci iz bjelog svijeta kad su jednom dosli u nase selo, zaljube se na mah i dolaze ponovo. Nekad nam je svima i Raji, to bila domovina, u kojoj smo bili skoro svi sa bloga rodjeni.
Iz njegovih komentara se osjeti da je nesretan covjek. Meni ga zao. Ne znam zasto, cega ili koga se boji.
Velika je stvar kad se covjek ne boji. Kad mi je Bruja dao odobrenje da objavim njegovu pjesmu na TV stanici koja se gleda u cjeloj BIH, i kad je rekao da je Banjalucanin, ja sam odustala. Bruja se nije bojao ali ja jesam za njega. Doci ce nekad tamo, a dovoljna je jedna budala pa da dozivi neprijatnost, jer biti Bosanac i javno to reci na tim prostorima nije bas pametno. Kad pocnu nasi prijatelji, komsije, sugradjani da se javljaju, onda se necu bojati za Bruju.
Zao mi je sto nema Abu-a i Grofa. Opet, moje misljenje je da imaju pravo da se ne javljaju. Meni se cini da je njihova intelektualna snaga i tekstovi daleko u vrhu. Drago bi mi bilo da se bar jave da su zdravi i sretni. Sigurna sam da mnogo blogera razmislja o njima.
Pozdravljam vas iz kisnog i tmurnog (trenutno u svakom pogledu) Sarajeva.
Saima
Nekako s' jeseni ove godine puno odlicnih priloga, blog vrvi komentarima.
Mene to licno raduje.
Prvo: jer postoji mnogo ljudi koji nisu ravnodusni
Drugo: upoznasmo se medjusobno
Trece: kroz priloge i komentare otkrije se dosta i o ljudima bili sa potpisom ili anonimni
Cetvrto: aferim Vjeki na zadnjem prilogu a Nadi i Emiri na komentarima. Zahvalna sam vam sto u zapadnom (bezvremenskom svijetu) i u stalnoj egzistencijalnoj borbi na ovim prostorima, sjednete i napisete ovakve tekstove.
Sjecanja su jos svjeza a vasa su licna iskustva.
Odlucih se da ne komentarisem nego da napisem prilog.
Posebno razmisljam o Raji. Sta njega muci. Ne zamjeram mu nista, samo bih voljela da se predstavi i da kaze o cemu da pisemo sto bi se njemu dopalo. On na svoj nacin vidi tete iz Maksimira. Ja na svoj. Tri lijepe gospodje vec odavno "lete im lete pedesete", na mjestu gdje nikad sanjale nisu da ce biti. Nasmijesene, nasle ljepotu u druzenju. Natasa, Enisa, Nada. A uvijek s pitanjem "zasto su tu".
Ako mu se ne svidjaju prilozu o morskim vukojebinama ja u ovom prilogu saljem panoramu Rakovog sela snimljenu sa male visine. Kamen. Zelenilo i sunce. Visoko u brdu koje se zove Orlovaca asfaltiran put. Prica se da napusteno selo kupuju Englezi i Italijani i pravice eko selo. Samo za njih. Bit ce ogradjeno. Svi stranci iz bjelog svijeta kad su jednom dosli u nase selo, zaljube se na mah i dolaze ponovo. Nekad nam je svima i Raji, to bila domovina, u kojoj smo bili skoro svi sa bloga rodjeni.
Iz njegovih komentara se osjeti da je nesretan covjek. Meni ga zao. Ne znam zasto, cega ili koga se boji.
Velika je stvar kad se covjek ne boji. Kad mi je Bruja dao odobrenje da objavim njegovu pjesmu na TV stanici koja se gleda u cjeloj BIH, i kad je rekao da je Banjalucanin, ja sam odustala. Bruja se nije bojao ali ja jesam za njega. Doci ce nekad tamo, a dovoljna je jedna budala pa da dozivi neprijatnost, jer biti Bosanac i javno to reci na tim prostorima nije bas pametno. Kad pocnu nasi prijatelji, komsije, sugradjani da se javljaju, onda se necu bojati za Bruju.
Zao mi je sto nema Abu-a i Grofa. Opet, moje misljenje je da imaju pravo da se ne javljaju. Meni se cini da je njihova intelektualna snaga i tekstovi daleko u vrhu. Drago bi mi bilo da se bar jave da su zdravi i sretni. Sigurna sam da mnogo blogera razmislja o njima.
Pozdravljam vas iz kisnog i tmurnog (trenutno u svakom pogledu) Sarajeva.
Saima
Draga Saima
ReplyDeleteTi si dobri duh ovog bloga. U svojoj brizi za nas ostale promaknu Ti packe upucene na Tvoju adresu. A ja Te stalno gnjavim da nam malo vise prikazes "vukojebinu" zvanu Rakovo Selo. Vukojebina je mentalni a ne geografski pojam. Tko nije spreman da voli, da se druzi, da daje i prima on nije u vukojebini, on je vukojebina.
Procitah u Tvome prilogu nesto strasno. Neka stranaca, naucicemo mi nesto od njih, bogme i oni od nas. Ali rijec ograda, za mene inace nesto najruznije sto je covjek mogao smisliti, me uzasnula. Meni je to crvena krpa, odmah dobijem zelju za rusenjem, preskakanjem.
A sto se tice ovih Tvojih intelektualaca, a mojih musketira, pocela sam razmisljati da razlog lezi u godinama, pogresno rasporedjenim kilama... Ipak je to muski svijet. Medjutim, fale meni i oni koji znaju napisati onako nesto lijepo kao sto su Branesci, Peceno pile, Zelena rijeko teci... Fale mi i oni koji su prestali slati slike svoje djece, unucica... Ma svi kojih nema fale mi. Fali mi i fotka nase STŠ, onako cijele da se dobro vidi.
Topli pozdrav iz hladnog Zagreba
Nada Š.D.
Draga moja Nado
ReplyDeleteMa neka meni tebe.Ali ja napisah da od prosle jeseni blog vrvi od predivnih priloga i komentara.Tu su svi oni koji se javljaju. Trebalo bi mi puno da sve nabrajam .Navedoh ovu dvojicu jer su bili aktivni pa ih totalno nestade.
A moras priznati da su bili dobri.Ranije sam pisala o tvojoj,Abuevoj,Grofovoj i Brujinoj memoriji.Za nevjerovati je.Zbog toga je bilo dobro kad ste svi tu.
I Co se umirio sa prilozima, ali on je "boss" svega pa i on ima pravo ali mi se cini kod njega znamo sta je. (obaveze na fakultetu
sigurno neodlozne),
Pozdrav Saima
Završila sam čitanje "Četvorolisne djeteline" i oduševljena sam. Toliko predivnih misli, i pročitaću knjigu i još koji put.
ReplyDelete"Često mislim da su ljudi na Balkanu pocinili neko davno zlo. Ne vidim smisla u svim ratovima i nedaćama na tom prostoru" pisalo je na nekom nišanu-citat iz knjige. "Četvorolisna djetelina" je knjiga o izboru i o hrabrosti da se izabere dobrota." piše Tanja Stupar-Trifunović u recenziji kjige R.Karlaš.
Mi blogeri smo smo žrtve minulog rata, išcupani iz svog prirodnog staništa i presađeni po bašćama cijelog svijeta. Teško nam je, prilagođavamo se novim krajevima i običajima i zato smo upravo na ovom blogu, da si olakšamo dušu, da se slični pronađu i razumiju. Zato neka svako piše šta želi, a naš dobri duh Co to će već nekako kanalisati.
Co, molim te daj nam novih priloga, umorili smo se komentarišući. Pozdrav svima a naročito onim u daljini.Ne tugujte, ovdje je sve isto!
Niskana
Halo Saima,
ReplyDeleteovdje Nada (Š.D.).
Ne cini li Ti se da su se kosovi raspjevali u zadnje vrijeme, a usput napravili nepopravljivu stetu? Usput? Pozdravi Vicu, cujemo se.