Draga Dubravka
U svom zadnjem pismu nisam Ti odgovorila na pitanje o kulturi. Nesto zbog toga sto bi pismo bilo predugacko, vise zato sto me i sam osvrt na moje prisustvo, bolje receno, ne prisustvovanje, kulturnim zbivanjima ove sezone cinio indisponiranom. Sve je bilo u raskoraku, i termini, a bogme i cijene nekih glazbenih priredbi. Jako sam zeljela poslusati Paca da Luciju i jednog bubnjara, ali za mene je to bilo preskupo. Sve se svelo na par posjeta izlozbama i nekim ulicnim perfomansama. Mrsavo, jako.
Sinoc, 7. srpnja ipak nesto za mene. Topla, zvjezdana, ljetna noc, na otvorenom prostoru nevelikog i prilicno oronulog sportskog centra Salata, smjestenog na blagim padinama Medvednice. Na programu najpopularnije arije iz najpopularnijih opera. Najvise je tu Verdija i Bizea, nesto Maskanija i Pucinija, i da bi se potpuno udovoljilo purgerskom ukusu ( ni ja nemam nista protiv, dapace ), malo Lehara. Na kraju Vinska napitnica. Sve je to vec prezvakano sto puta, ali ja uporno idem zadnjih par godina i uvijek iznova uzivam. Ove godine je koncert bio posvecen pokojnom maestru Vjekoslavu Suteju. Pocastili su nas svojim sjajnim izvedbama Boris Martinovic, Domagoj Dorotic, Davor Lesic, Evelin Novak i drugi.
Nazalost ovaj put izostala je najveca zvijezda Tomislav Muzek. Postalo je uobicajeno da na ovaj koncert idem s kcerkom. Uobicajeno je i to da ona svaki put zaboravi da se oko devet sati pocne spustati hladni zrak sa Sljemena. Ja nedam da mi ista kvari ugodjaj, pa je sal uvijek pri ruci. Dogovorile smo se da iduce godine vodimo i Filipa. Vrijeme mu je za sticanje dobrih navika. Sa smjehom smo se prisjecale dana kad sam nju i brata u BL vodila na koncerte i u kazaliste. I dok bi Davor ne trepnuvsi odslusao Milenkovica ili Kolundziju, ona je uvijek pravila neke nepodostine. Jednom me je krisom bubala laktom u rebra sto sam joj rekla da je Seviljski brijac komicna opera. Njoj tu nista nije bilo smijesno. Uvijek se zavrsavalo tako da je drugi i treci cin prespavala. Jedino je svoga dida Zlatka odgledala od pocetka do kraja, ipak se cudeci kako je to njen dida postao seljak (Jazavacpred sudom). Bilo joj je sedam ili osam godina.
Draga moja Dubravka, sluzbeni naziv koncerta o kojem Ti pisem je Opera pod zvijezdama, ali ja sam ga prekrstila u San ljetne noci, jer se na njemu osjecam kao u snu ljetne...
Nada Stefanac
PS: Ispricavam se , fotke bas nisu uspjele.
U svom zadnjem pismu nisam Ti odgovorila na pitanje o kulturi. Nesto zbog toga sto bi pismo bilo predugacko, vise zato sto me i sam osvrt na moje prisustvo, bolje receno, ne prisustvovanje, kulturnim zbivanjima ove sezone cinio indisponiranom. Sve je bilo u raskoraku, i termini, a bogme i cijene nekih glazbenih priredbi. Jako sam zeljela poslusati Paca da Luciju i jednog bubnjara, ali za mene je to bilo preskupo. Sve se svelo na par posjeta izlozbama i nekim ulicnim perfomansama. Mrsavo, jako.
Sinoc, 7. srpnja ipak nesto za mene. Topla, zvjezdana, ljetna noc, na otvorenom prostoru nevelikog i prilicno oronulog sportskog centra Salata, smjestenog na blagim padinama Medvednice. Na programu najpopularnije arije iz najpopularnijih opera. Najvise je tu Verdija i Bizea, nesto Maskanija i Pucinija, i da bi se potpuno udovoljilo purgerskom ukusu ( ni ja nemam nista protiv, dapace ), malo Lehara. Na kraju Vinska napitnica. Sve je to vec prezvakano sto puta, ali ja uporno idem zadnjih par godina i uvijek iznova uzivam. Ove godine je koncert bio posvecen pokojnom maestru Vjekoslavu Suteju. Pocastili su nas svojim sjajnim izvedbama Boris Martinovic, Domagoj Dorotic, Davor Lesic, Evelin Novak i drugi.
Nazalost ovaj put izostala je najveca zvijezda Tomislav Muzek. Postalo je uobicajeno da na ovaj koncert idem s kcerkom. Uobicajeno je i to da ona svaki put zaboravi da se oko devet sati pocne spustati hladni zrak sa Sljemena. Ja nedam da mi ista kvari ugodjaj, pa je sal uvijek pri ruci. Dogovorile smo se da iduce godine vodimo i Filipa. Vrijeme mu je za sticanje dobrih navika. Sa smjehom smo se prisjecale dana kad sam nju i brata u BL vodila na koncerte i u kazaliste. I dok bi Davor ne trepnuvsi odslusao Milenkovica ili Kolundziju, ona je uvijek pravila neke nepodostine. Jednom me je krisom bubala laktom u rebra sto sam joj rekla da je Seviljski brijac komicna opera. Njoj tu nista nije bilo smijesno. Uvijek se zavrsavalo tako da je drugi i treci cin prespavala. Jedino je svoga dida Zlatka odgledala od pocetka do kraja, ipak se cudeci kako je to njen dida postao seljak (Jazavacpred sudom). Bilo joj je sedam ili osam godina.
Draga moja Dubravka, sluzbeni naziv koncerta o kojem Ti pisem je Opera pod zvijezdama, ali ja sam ga prekrstila u San ljetne noci, jer se na njemu osjecam kao u snu ljetne...
Nada Stefanac
PS: Ispricavam se , fotke bas nisu uspjele.
No comments:
Post a Comment