Prilikom nedavne posjete Edina Cejvana i njegove supruge Ruzice, spomenuo sam mu ovaj blog i on mi je obecao da ce mi se javiti prilogom.
Neki dan mi preko facebook-a stize poruka i par zakacenih slika. Skenira Edin clanak naseg poznatog sugradjanina gospodina Irfana Nurudinovica (muzicara i bibliotekara Tehnickog fakulteta u moje vrijeme) u kojem se Irfan prisjeca koncerta jednog poznatog svjetskog muzicara u nasem gradu. Ne znam kada je i gdje clanak objavljen pa ne znam ni godinu kada se ovo dogadjalo ali vjerujem da je to bilo dok sam bio djecarac. Mozda se nadje poneko iz starije generacije koji je bio svjedok ovom zaista interesantnom kulturnom dogadjaju u nasem gradu koji je nekada znao cijeniti prave stvari.
Prije tacno 50 godina Banjalucani su imali priliku da u tadasnjem Domu kulture slusaju koncert tada na svijetu najboljeg dzez orkestra Kvinsija Dzonsa. Ovo bijesi prvorazredan dogadja u gradu, a za ljubitelje ovog muzickog zanra neponovljiva, nezaboravna senzacija. Naime, na evrospkoj turneji prije pola stoljeca ovaj renomirani americki dzez-bend planirao je, pored brojnih zemalja Evrope, da u Jugoslaviji odrzi koncerte samo u Ljubljani, Zagrebu i Beogradu. Medjutim, zahvaljujuci umjesnoscu direktora Doma kulture Drage Radovanovica i vezama sa organizatorima turneje pomenutog orkestra i Banjaluka je uklopljena u ovu marsutu, a tome je svakako doprinijela i cinjenica - lokacija naseg grada - gotovo na pola puta izmedju Zagreba i Beograda. Ovaj nesvakidasnji dogadjaj iscekivao se sa radoscu da je i Banjaluci pripalo zadovoljstvo ugostiti ovaj najpoznatiji ansambl.
Tog junskog dana u prepunoj dvorani Doma kulture uzivali smo u muziciranju vrhunskih, vecinom crnoputih muzicara. Vec u prvom dijelu koncerta nastao je kvar na elektricnom napajanju u tom dijelu grada. Nakon pola sata uzaludnog ocekivanja popravka kvara donesene su nekolike petrolejske lampe na pozornicu i orkestar je nastavio sviranje u jednoj neponovljivoj atmosferi uz freneticne aplauze publike i pljeskom nagradjivanje solistickih improvizacija pojedinih muzicara.
Koncert je bio malo produzen sa nekoliko bis numera, a zavrsetak je docekan uz elektricnu rasvjetu i vidljivo raspolozenje posjetilaca. Dirigent Kvinsi Dzons i muzicari su bili ugodno iznenadjeni atmosferom u dvorani da Banjaluka, mali grad, za kojeg nisu nikada culi, ima tako zahvalnu i odanu publiku za dzez-muziku, u cemu smo prepoznali i dio uspjeha naseg orkestra, koji je stalno nastupao u ovoj dvorani kao i na drugim lokacijama u gradu i koji je uz zabavno - plesne slagere cesto svirao i poznate melodija dzez-muzike.
Molim te Milane zaustavi malo ovaj moj komentar da ne zgazim odmah prilog koji me odusevio.
ReplyDeleteNisam znala da je Quincy Jones bio u Banjoj Luci, ali znam da je bilo puno isto tako kvalitetnih glazbenika u vrijeme kad smo mi stasali.
Ono sto je mene posebno odusevilo je glazbena podloga koja je ovdje logican izbor, ali inace mislim da nije uvijek neophodno inzistirati na poveznici izmedju teksta i glazbe, jer je izbor time suzen, a onda se gubi i na ukupnom dojmu.
Ovo je pun pogodak, bas sam zadovoljna, kako vec dugo nisam bila.
Nada
Nado, da ne posla svoj komentar ne bih ni primijetio gresku u imenu umjetnika. Tako ti je to kada se naviknes na original a pokusas koristiti prevod.
ReplyDeleteQuincy Jones legenda jazza, ali jos veca legenda kao skladatelj, aranzer i producent pop zvijezde Michaela Jacksona. Quincy je rekao bih svakako medju najzasluznijima za onako perfektne hitove prerano preminulog Jacksona (Quincy kao producent i aranzer, Bruce Swedien kao tonmajstor te nekoliko talentiranih skladatelja 'sukrivci' su Michaelovog planetarnog uspjeha).
ReplyDeleteSvaka cast, Banja Luka nekad kao rasadnik kulture i centar dogadjanja koje je narod znao prepoznati i cijeniti. Banja Luka prvi grad na ovim prostorima koji je imao direktnu zeljeznicku vezu sa Becom i Budimpestom. A danas, zalosno brate zalosno. Al ima zgrada, betona i stakla,to se gradi ko da su zgrade ono najbitnije. Ne shvacaju ti ljudi stvarno, pa to ti je