Safikada

Put me pred kraj prosle godine odvede u stare krajeve pa ne imadoh vremena da se posvetim blogu evo vec vise od 15-tak dana. Nekako nisam bio ni posebno raspolozen, niti za pisanje, niti za sjedenje pred racunarom, pa se tako blog skoro ugasi. Po povratku nazad (kuci) u Ameriku trebalo mi je dosta vremena da uhvatim ritam pa jos uvijek nisam sav svoj. Trebace mi jos nekoliko dana da se prilagodim (vremenskim i svakodnevnim zivotnim) promjenama, da sredim utiske, i da pripremim par priloga: neke sam dobio od vjernih suradnika a bit ce i mojih ‘vijesti’ i vidjenja iz starog kraja.

Danas evo imam cast da citateljima bloga prenesem vijest koju mi je jos prije nekoliko dana poslala Radmila Karlas. U Banjaluci je 22. decembra odrzana premijera opere Safikada. Za mene, za sve prave Banjalucane, a i za sve ljude dobre volje, to je veliki pozitivni pomak u gradu koji nikako da se oslobodi svoje ruzne proslosti (s kojom stalno koketira, 20-tak godina od pocetka zadnjeg rata).

O pripremama opere Safikada je vec pisano na ovom blogu a evo sada smo se uvjerili je rad uspjesno priveden kraju. Veliki je to bio posao i mora se odati duzno postovanje svima koji su u njega bili ukljuceni, od kompozitora Muharema Insanica i autora libreta Slavka Podgorelca, do izvodjaca sakupljenih iz nekoliko gradova bivse nam domovine.

Legenda o Safikadi je poznata svim onima kojima je Banjaluka u srcu. Za one mladje koji nisu stigli da se sa njom upoznaju a i za one koji sticajem okolnosti nisu nikada culi za Safikadu i njenu sudbinu, prenosim dio teksta autora Dine Bajramovica koji je povodom ovog znacajnog kulturno-scenskog dogadjaja, objavljen u sarajevskoj Slobodnoj Bosni.

Prema legendi, djevojka Safikada zaljubila se u austrijskog vojnika koji je pripadao drugom nacionalnom i vjerskom odnosno kulturnom i civilivizacijskom (neislamskom) krugu. Ljubav je bila obostrana, ali za ono vrijeme besperspektivna, odnosno unaprijed osudjena, jer su djevojci, po drevnom muslimanskom obicaju, buduceg muza birali njeni roditelji. Svjesna toga Safikada se odlucuje na svojevrsni ‘demonstracijski suicid’: s jedne strane su roditelji cijoj volji se mora pokoriti, a s druge strane Safikada ne namjerava iznevjeriti ljubav (vrhunsku, univerzalnu vrijednost) koja ne priznaje ni vjerske, ni kulturne, ni religiozne zapreke. Odjevena u svadbeno ruho, Safikada je sacekala da se upali fitilj topa koji, ispred banjalucke tvrdjave Kastel, svakog dana pucnjem oznacava podne. Pritrcala je oruzju, grudi priljubila uz otvor cijevi i ‘zagrlila’ top.

Vise o ovom kulturnom dogadjaju mozete procitati sa stranica Slobodne Bosne koje mi je Radmila poslala a koje vam toplo preporucujem.