55+ (drugi dio)

ili "Vece slikanja uz vino"

U vrijeme prije korona virusa, slikanje uz vino je bila vrlo popularna zabava u cijeloj Americi. Gosti dobiju materijal za crtanje i detaljne instrukcije kako slikati, a dobiju i pice, obicno vino, da lagano pijuckaju dok crtaju. Svi gosti rade istu sliku. Naravno, niko ne ocekuje da ce za jedno vece nauciti slikati,  ali svi ocekuju da se lijepo zabave. 

U nasem naselju je nekako bilo logicno da ja organizujem  takvo vece jer vec par godina vodim nasu slikarsku grupu. Malo sam bila nervozna zbog jezika, a i zato sto nisam nikad prisustvovala jednoj takvoj veceri. Medjutim, google, instagram i pinterest su mi pomogli da naucim na brzinu sve sto mi je bilo potrebno za pocetak. Prvo je trebalo odabrati sliku  koju cemo raditi, procjeniti vrijeme koje je potrebno da svi mogu zavrsiti, odrediti potreban materijal.... Zatim je trebalo naslikati uzorak i definisati sve sto je potrebno nabaviti, od kistova i boja do plasticnih stolnjaka za zastitu stolova. Poslije dolazi  izrada postera za oglasavanje, a onda nabavka i sve ostalo.  

Iznenadjujuce veliki broj zainteresovanih je pokazao da je pogodjena prava ideja za zabavu. Nazalost, morali smo da ogranicimo  broj prisutnih jer  nismo znali kako ce sve ici. Bilo nam je prvi put... 

Meni se u prvi mah ucinilo sve vrlo jednostavno, ali poslije razgovora sa drugaricama iz grupe shvatila sam da pored instrukcija,  ima dosta drugih stvari koje moramo odradjivati tokom veceri. Jedna obicna sitnica kao promjena vode za cicscenje kistova bi mogla napraviti problem ako casa nekom ispadne iz ruku i voda se prospe po parketu. Jos gore bi bilo s bojom. Zato smo napravile plan rada i odredile zaduzenja u toku veceri. Sa dobrim planom sve je islo kako treba. Dosle smo ranije u salu, na vrijeme pripremile sva mjesta tako da svi imaju potreban materijal - boje, kanafas, kistove, papire za brisanje i ciscenje, vodu...

Gosti su stigli ranije, jer je to za vecinu bilo nesto novo, a svi radoznali.  Uz vino su stigli i domaci kolaci i peciva pa smo uz prijatne mirise i laganu pricu poceli nase prvo vece ‘Slikanja uz vino’. Malu nervozu  smo razbili tako sto smo naglasili da smo dosli da se zabavimo, a tek usput  i slikamo. Vecina je pocinjala s puno opreza, ustrucavala se pitati za dodatna objasnjenja.  Ipak, nakon prvih pola sata svi su se opustili. Moje prijateljice i ja smo se trudile da svima damo podrsku da slikaju bez nervoze, objasnjavajuci da pogreska vrlo cesto moze dovesti do boljeg , kreativnijeg rada. Cini mi se da smo uspjele, jer su se svi prijatno osjecali. Sve je islo bas kako treba pa  su tri sata prosla kao tri minuta. Nasi gosti su bili jako zadovoljni svojim slikama.  Na kraju veceri je obavezna i zajednicka fotografija svih prisutnih i njihovih radova. Na slici nasmijane face, a u rukama jos neosusene slike koje su s ponosom odnijeli kucama. Na toj zajednickoj slici se vidi jos nesto meni vrlo interesantno - da svi rade po istom modelu i istim bojama, istim instrukcijama, a svaka slika je posebna, drugacija i na svoj nacin lijepa.

Sljedecih nekoliko dana bilo je puno pohvala nasoj organizaciji i lijepo provedenom vremenu. Naravno, odmah su stigli  i zahtjevi da uskoro organizujemo novo vece pa su slijedile jos dvije jednako uspjesne i zabavne veceri. I bas kad je trebalo da postane ‘tradicionalno vece slikanja uz vino’, korona virus nas  zaustavio.  Hoce li i kada biti nastavak, zavisi od uspjesnosti borbe protiv korona virusa. Sve drustvene aktivnosti su zaustavljene i ko zna kad ce biti nastavljene. Ipak, najvaznije je da smo zdravi i da nas je virus, barem za sada, mimoisao. Nadam se da ce tako i ostati.

PS

Saljem ovaj post Cou danas 2. novembra,  prije ovdasnjih izbora. Bojim se da mi sljedecih nekoliko dana nece biti ni do cega. Sve mi nesto puno mirise na nase devedesete. Previse zastava, idiota, kamiona, oruzja, rasizma...