Pages

Wednesday, November 04, 2020

Tapiserija, Dika Berber, Tesla

Nakon mnogo godina želila sam napraviti tapiseriju. Moja prva učiteljica bila je cuvena Dika Berber u Banjaluci prije odprilike 40-tak godina. Bila je majstorica svog zanata. Ponosna sam što sam bila njena učenica, makar i na kratko.

Odlučila sam da uzmem portret osobe koja me je fascinirala i imala veliki uticaj na mene u godinama rane mladosti. Vrijeme kada sam zavoljela fiziku i elektricitet.

Od introvertnog djeteta i života s OCD-om kroz mladost, u zrelim godinama Tesla je svojim izumima promijenio cijeli svijet.

Budući da je bio idealist i uz put jako loš u finansijama, nije se obogatio i nije dobio puno poštovanja u Sjevernoj Americi.

Moram priznati da sam se vezala za njegove misli o patriotizmu i ratovima, objavljeno u časopisu Sun , Dec. 1914, i da i ja sanjam isti san:

“Dokle bude različitih nacionalnosti, bit ce i patriotizma. Taj osjećaj mora biti iskorijenjen iz naših srca prije negoli se uspostavi trajan mir. Njegovo se mjesto mora ispuniti ljubavlju prema prirodi i znanstvenom idealu. Znanost i otkriće velike su snage koje ce dovesti do njegova okončanja.”

Na kraju moram reci, da mi se jako sviđa činjenica da je o svojoj majci govorio kao o velikom pronalazaču. Osim što je izumila alate i uređaje u domaćinstvu, tkala je i izrađivala prekrasan tekstil s finim uzorcima. U 19. vijeku nije imala Pinterest ili Instagram za razmjenu ideja kao što mi imamo.

Sviđa mi se rezultat moje tapiserije, dala sam mu pomalo ljutit pogled.😊

Bilo je potrebno puno vremena i strpljenja. Mnogo puta sam se morala vracati nazad i ponoviti ono što prvi put nije ispalo dobro.

Dragi Nikola, ljudi u Americi sada znaju o električnim automobilima Tesla, više nego o tebi i tvom izvanrednom radu na bežičnim komunikacijama.

Zahvaljujući tebi, ja sad svoj rad predstavljam mnogo većem broju ljudi nego što bih ikada pomislila.

Dubravka

2 comments:

  1. Draga Dubravka,
    O tkanju znam vrlo malo. Naucila sam ponesto gledajuci moju majku kad sam bila mala. Tkala je ponjave i cilime. Bilo je vrlo lako pogrijesiti ako se radio bilo kakav uzorak.
    A ti si napravila portret, sa vrlo finim koncima. Mogu misliti koliko je vremena i strpljenja trebalo da zavrsis.
    Cestitke za izvanredan rad.

    ReplyDelete
  2. Hvala Emira, da trebalo je puno vremena i kako sam napomenula cesto sam vracala konce nazad i onda ponovo. Uvijek ima nesto dobro a to je da se konci mogu vratiti. To se desava u tkanju. Ako ne primjetis gresku odmah, i ides dalje destak centimetara i onda vidis, jako je tuzno. Onda moras donijeti odluku da li se vratiti nazad ili nastaviti, ako greska nije tako uocljiva i samo ti je vidis.
    Puno pozdrava od Dubravke

    ReplyDelete