Bilo je samo nekoliko djevojaka, uz veliki
broj momaka.
Sve djevojke su bile iz Sarajeva, osim nas
dvije iz obližnjih gradova.
Bilo je to intenzivno učenje, petogodišnji
program je strpan u 4 godine. Proveli smo mnogo sati u učionicama i
laboratorijama.
Ponekad, kad smo smo imali pauzu pricale smo viceve. Cijeli sat je bion ispunjen smijehom i radošću. Bila su to vremena bez briga uz podrsku roditelja I besplatnu skolarinu. Učili smo puno i bile nestrpljive u zelji da pocnemo raditi, da postanemo ozbiljne. Nakon diplomiranja, viđale smo se ponekad, u Sarajevu, prilikom posjete porodici ili za vrijeme sluzbenog puta.
U godinama devedesetim, našli smo se paklu
gradjanskog rata. Izgubile smo sve veze.
Sada, u 21 vijeku, kako tehnologija
napreduje, šanse da se neko pronadje u ovom velikom svijetu su mnogo bolje.
Mi smo tu! Pronašle smo se! Preživjele smo rat!
Sad smo majke i bake. Ima nas po cijelom svijetu. Razgovarala sam sa tri
cure, kao da ne postoji vremenski razmak od 30 godina i vise.
Razmijenili smo nase crno-bijele
fotografije, koje je u ono vrijeme
napravio jedan momak iz naše grupe. To je bila njegova vjezba za usavrasavanje fotoamaterskih
vještina.
Ostalo nam je da nadjemo još jednu djevojku. Znamo da je u Bosni, u svom rodnom gradu. Ona je povezana sa prvom slikom. Zamolila nas je da uzmemo cigaretu i poziramo s njom. Tako da može reći svom tati da samo ima cigaretu u ruci, a nas druge dvije smo pušači. U to vrijeme njezin otac nije znao da puši, a slika pokazuje istinu.
Ovih dana cesto razmišljam i sanjam da bismo se mozda mogli negdje okupiti i ponovo razmijeniti naše viceve, smijati se dugo…. .
Dubravka Kusmic, 27 January 2021
Stvarno ste posebne djevojke. Plus sve vise volim crno bijele slike .
ReplyDeleteDraga Dubravka
Trebala bi da kažeš djevojačko prezime Drugarice koju tražite.
Mene je pronašao preko Coovog bloga poslije četrdeset godina, prijatelj iz mladosti koji živi u Becu. Pisala sam o tome na blogu. On je po majci Banjalučanin od porodice Granica. Prije desetak godina je ispod jednog mog priloga pitao Coa “ Da li je možda Saima Rak , Saima Husedjinovic iz BL. Dobio je potvrdan odgovor i prijateljstvo se nastavilo. Sa divnom suprugom Gitom Bili su i u BL kod mene kući i u Rakovom selu i mi u Beču. Ja sam kad me je vidio na slici na blogu bila četrdesetak godina starija, ofarbana u plavo , sa pandžom i teza 20 kg.
Zato mislim da bi se i ta prijateljica mogla pronaći samo po imenu i djevojačkom prezimenu i gradu u kojem je živjela. Moje iskustvo je pozitivno.
Pozdrav Saima