SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, April 22, 2006

22. april

Danasnji prilog je posvecen gradu iz kojeg vecina blogerasa potice, zivi, ili je provela znacajan dio zivota, grad kojeg se svi sjecamo iz onih dobrih starih vremena, grad koji je najveci razlog da je ovaj blog nastao, a istovremeno i grad koji neki vole, neki su ravnodusni, a neki ga cak i mrze. Da se nije desilo ono sto se desilo, vjerojatno mi ni na kraj pameti ne bi bilo da trosim ovoliko vremena da pripremam priloge, pokusavam da motiviram raju da se javljaju, provociram ravnodusne...

Danas taj grad slavi praznik: dan oslobodjenja. Kada citam o tome ovdje s drugog kraja zemaljske kugle, osjecam se bijedno. Pitam se ko su ti koji sada slave ovaj datum iz proslosti koji je za nas nekad imao posebno znacenje. Jesu li to oni koji su se u ona gadna, ruzna vremena, odmah stali na 'svoju' stranu, jedva cekali da im neko pruzi priliku da pokazu svoja prava lica, masku komunista caskom skinuli i pokazali lice koje su godinama skrivali od nas naivnih, postali najveci vjernici preko noci a jos jucer se kleli u Tita i partiju... (Interesantno je da su najveci komunisti postali najveci nacionalisti, cudno zar ne, ili mozda nije!)

Za danasnji prilog sam odabrao dvije fotografije koje mozda imaju i neko simbolicno znacenje. Gospodska ulicama je svima nama ostala u sjecanju jos iz onih skolskih dana kada smo veceri i veceri provodili na korzu, pricali dogodovstine, salili se, nestrpljivo cekali da nekoga vidimo... Ta ista Gospodska ulica je bila i mjesto gdje smo naivno isli u setnje protiv rata, dok su se istovremeno nase kolege s posla, iz skole, komsiluka, sa strane smijali znajuci sta nas ceka.

Na drugoj slici su biste narodnih heroja koji su izgubili zivote da bismo mi mogli da uzivamo relativno miran zivot, bez puno stresa, i bojazni da ce nas neko napasti i opljackati ili ubiti samo zato sto nam ime nije ono pravo. Ti heroji su danas ustupili mjesto nekim drugim 'vaznijim' stvarima koje su mnogi tako brzo preko noci prigrlili. Nikako mi nije jasno kako je moguce da se jos uvije slavi dan oslobodjenja grada a oni drugi sto su bili na suprotnoj strani sada vode glavnu rijec. Neko tu opet pokusava da premaze farbama stvarnost ili se radi o necemu sto ja jos uvijek ne mogu da dokucim.

Mogao bih ovako nastaviti pisati vjerojatno jos jako dugo, ali je red da zavrsim. Znam da ce ovaj moj danasnji prilog imati negativan efekt na neke koji ponekad privire na ove stranice ali me za takve nije briga. Moja raja mi nece zamjeriti, i to je najvaznije.

Svim bivsim i sadasnjim Banjalucanima koji ne moraju skrivati obraz kada susretnu svoje bivse sugradjane zelim da ovaj dan bar jednom nazdrave onima koje vise nemaju priliku sresti u komsiluku, na poslu, u restoranu. Zivjeli!

7 Comments:

Anonymous Davor said...

Hej, ja nisam ni znao dan oslobodjenja Banjaluke. Sada znam, i nadam se da ga necu zaboraviti. Kao sto je moj stari rekao, nemogu ni ja shvatiti kako "oni" slave dan oslobodjenja. Ali ja sam veliki optimista i mislim da nisu svi, mozda cak i vecina Banjalucana ta vrsta ljudi koji su prognali nas iz naseg rodnog grada. Eh, uglavnom, zivjeli i da se jednog dana taj grad opet "oslobodi"! Eto jednog Amira, drugog Amira, njegovog brata Murisa i mene sa gitarama i svirkom - dolazimo da oslobodimo NAS grad!!!

Tuesday, 25 April, 2006  
Anonymous mario said...

Oficijelna Banjaluka se tek prosle godine vratila njegovanju tradicije obiljezavanja 22. aprila! Naime, kao i na drugim prostorima bivse Juge, poslije posljednjeg rata pisala se nova istorija koja je potisnula NOB. Trebalo je proci desetak godina da se shvati velicina pobjede nad fasizmom koju je Banjalucanima simbolizirao 22. april.
Pozdrav blogerima i SFSN!

Saturday, 29 April, 2006  
Blogger co said...

Hej Mario, mozes li mi desifrovati kraticu SFSN? Pokusavam da nesto skombiniram, ali ne ide.

Saturday, 29 April, 2006  
Anonymous mario said...

Nisi ti tako mlad da se ne sjecas:
Smrt fasizmu, sloboda narodu!

Saturday, 29 April, 2006  
Anonymous Emira said...

Hej Co, sta je sa istorijom? Mora da si kod pokojne Djerme imao dvojku.

Saturday, 29 April, 2006  
Blogger co said...

Emira, nisi daleko od istine.

Saturday, 29 April, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Interesantna je i istorija naziva Goslodska ulica: Prije rata (WW2) se zvala Kralja Alfonsa XIII, pa Veselina Maslese, a narod je uvijek zvao Gospodska...

Tuesday, 29 August, 2006  

Post a Comment

<< Home