Pjesma nedelje - San Francisco

Za pjesmu nedelje je stiglo nekoliko prijedloga, pa ove nedelje nastavljam redoslijedom kojim su prijedlozi stizali. Danas je to pjesma iz 67-me, San Francisco, pjevaca Scott McKenzie-ja, koju je predlozila Karmen iz Australije, a koja je krajem sezdesetih postala himna pokreta ‘djece cvijeca’, ili sto bi mi ovdje rekli, hippies.

Kada sam dobio email od Karmen, nisam imao neku posebnu ideju o prilogu. Planirao sam da prosetam Internetom, sakupim informacije o pjevacu, i napisem par rijeci u tom stilu. A evo danas kada sam sjeo da prilog pripremim (subota je, do utakmice Steelers-a imam par sati), odjednom se probudise sjecanja na doba u kojem je pjesma nastala.

Bilo je to doba kada se i u nasem gradu osjecao uticaj iz daleke Amerike, cini mi se, mnogo vise nego sto je to danas. Mozda ova konstatacija na prvi pogled moze zvucati cudno, ali ako malo bolje razmislimo, mnogi elementi danasnjeg zivota u nasem gradu vuku mnogo dalje u proslost, u neko doba o kojem u sezdesetim nismo mogli ni sanjati. Sva ova silna nastojanja da se stado vrati cobanima gradjenjem bogomolja na svakom koraku (a ovce se vracaju, i to u velikom broju), sada mi se cine gotovo nestvarnim, kada ih dovedem u kontekst vremena u kojem sam odrastao.

Slusajuci danasnju pjesmu nedelje u sjecanja mi se vracaju duga kosa, uske hlace i kosulje sa cvjetnim motivima. Bilo je to doba kada nam je najveci problem bio kako nabaviti material za hlace i kosulje (na nasu srecu, neki trgovci su imali zicu za biznis pa su materiale nabavljali, ko zna odakle), gdje naci krojaca koji zna sta je u trendu, kako izbjeci probleme zbog duge kose. Sjecam se da smo hlace sili kod majstora negdje na Hanistu ili Cairama (ulice i kuce se sjecam onako kao kroz maglu), a kosulju mi je sasila mati na Singerici koja je i danas negdje u zivotu. Jednom sam zavrsio kod direktora Tehnike na raportu zbog duge kose (u zivotu nisam nikada pravio nikakve problem, ali eto, duga kosa nije bila ‘po zakonu’ pa sam se morao osisati), a bilo je susreta i sa organima vlasti zbog istog razloga. A vecina nas je samo zeljela biti u trendu, bez ikakvih losih namjera.

Danas se o djeci cvijeca malo pise, sljedbenika gotovo da i nema, a Skott Mckenzie nikada poslije nije ponovio slican uspjeh, a mi, koji smo sezdesetih provodili bezbrizne mladalacke dane u gradu koji je primao sve i svakoga otvorenih ruku, sada zivimo nekakve druge zivote, daleko od sredine u kojoj smo odrastali.

A u nasem gradu sada zive ‘neki drugi klinici’, cija je zivotna filozofija toliko razlicita od nase i ciji su prioriteti postavljeni naglavacke.

Umjesto slike Scott McKenzie-a, evo nadjoh par svojih fotografija iz onog doba, koje bar malo mogu potvrditi ono o cemu sam pricao. A slike sa kosuljom sa svjeticima nikada nisam ni imao.

SAN FRANCISCO
Scott McKenzie

If you're going to San Francisco
Be sure to wear some flowers in your hair
If you're going to San Francisco
You're gonna meet some gentle people there

For those who come to San Francisco
Summertime will be a love-in there
In the streets of San Francisco
Gentle people with flowers in their hair

All across the nation such a strange vibration
People in motion
There's a whole generation with a new explanation
People in motion people in motion

For those who come to San Francisco
Be sure to wear some flowers in your hair
If you come to San Francisco
Summertime will be a love-in there

If you come to San Francisco
Summertime will be a love-in there