Po obicaju svoj posjet rodjenom gradu iskoristimo za druzenje sa malobrojnim prijateljima koji su jos ostali tamo. Imali smo srecu da su u isto vrijeme bili i Dodizi i Omerhodzici u gradu tako da smo se par dana bas fino druzili.

Da ne bih sebi unistio lijepe trenutke boravka u svom gradu svaki put pokusavam da ne primjecujem ono sto me iritira i da se bar u mislima vremenski pomjerim za dvadesetak godina u nazad i gledam grad i Vrbas kakvi su nekada bili. To naravno ne ide uvijek tako lako.

Jedino mi je zao sto se nisam uspio sastati sa svojim kumovima Srdjom i Jasnom zbog daljnjeg puta ka Sarajevu ali se nadam da cu to ispraviti sledeci put. Nadam se da ce ovo nekoliko slika proci ovaj put.

Eko

Fotos: staro drustvo, Milak, Omer, Petak, Doda i Eko