Na lijepom plavom Dunavu
Kod mene iza Nove godine stalno gosti. Pored mog Frane dosli su dajdzin/ujakov sin sa zenom iz Amerike. Stalni izlasci i nepresusne price o zivotu tamo i ovde. Ne stizem na blog ali sam toliko vezana za "ovo malo cudo" da neprestano razmisljam o svima koji u njemu ucestvuju. Ne znam kako je sa drugima ali ja o svakom tako cesto mislim. I onda se javi Nada koja mi je uvijek poticaj za inspiraciju.
Iako komuniciramo i individualno i telefonom ali kad napise na blog tekst koji stoji kao neprestana misao u mojoj glavi, ja se rijesim svih dilema i sjedam za kompjuter. Najcesce mislim da svi mi imamo onaj gradski cip u glavi i neprestano strahujemo da nas ne bude previse na blogu, da ne budemo dosadni, odnosno da mislimo na druge jer smo tako odgajani. A svaki prilog nosi dio naseg svijeta.
Ja sam malo u sali pisala komentar o senilnosti i zaboravljenom odijelu, ocekujuci da ce se neko oglasiti komentarom da starimo i sjecamo se stvari iz proslosti. Komentara nije bilo. Onda se jedno jutro na Kantonalnoj TV pojavio kao gost Brano Likic. Vratio se u Sarajevo, ne znam je li za stalno ili u posjetu. Tako je lijepo iznosio svoja sjecanja o svom djetinjstvu i zivotu u Sarajevu, a ipak je dosta mladja generacija od mene. Iz tog zakljucih da su nasa sjecanja vrijedna pomena i ostavljanja traga.
Odsvirao je na gitari i otpjevao jednu svoju predivnu pjesmu. Ja sam upamtila jedan refren "ja sam covjek s juga, lako me obuzme tuga, lako me opije sjeta i postajem laka meta za sve." Dalje rjeci idu da tamo u ormaru cuva stari kaput u kojem stanuju mostarske kise i cipele u kojem je pjesak sa Ohrida i tako jos nekako. Ne znam da li je to negdje snimio ako jeste mozda Miro, Vjeko ili Milan opet naprave ugodjaj otvaranja bloga.
Ovo je bio uvod. Prvi dan Nove godine i koncert u Becu. Sjecam se da je velikom broju ljudi prije ovog zla najljepse budjenje i mamuranje bilo u 12 sati uz valcere becke filharmonije i ljepote cvijeca i baleta. Sad ovde niko to i ne spomene, cini mi se da je poplava sunda uzela mnoge pod svoje. Ne znam da li se to moze gledati na drugim kontinentima. Ja sam kamerom snimila nekoliko kompozicija i prenjela na kompjuter. Nada mi je prenjela svoj recept da se sve crne misli proizisle iz svakodnevnice zemlje u kojoj zivim, lakse podnose slusajuci muziku uz sve poslove koje obavljam.
Savjet je odlican a i blog pomaze sa predivnim izborom muzike. Dejvi Kroket je presnimljen na CD i divno pocne dan.
U prilogu saljem i slike sa beckog koncerta koje sam uhvatila kamerom.
Pozdrav Saima
Iako komuniciramo i individualno i telefonom ali kad napise na blog tekst koji stoji kao neprestana misao u mojoj glavi, ja se rijesim svih dilema i sjedam za kompjuter. Najcesce mislim da svi mi imamo onaj gradski cip u glavi i neprestano strahujemo da nas ne bude previse na blogu, da ne budemo dosadni, odnosno da mislimo na druge jer smo tako odgajani. A svaki prilog nosi dio naseg svijeta.
Ja sam malo u sali pisala komentar o senilnosti i zaboravljenom odijelu, ocekujuci da ce se neko oglasiti komentarom da starimo i sjecamo se stvari iz proslosti. Komentara nije bilo. Onda se jedno jutro na Kantonalnoj TV pojavio kao gost Brano Likic. Vratio se u Sarajevo, ne znam je li za stalno ili u posjetu. Tako je lijepo iznosio svoja sjecanja o svom djetinjstvu i zivotu u Sarajevu, a ipak je dosta mladja generacija od mene. Iz tog zakljucih da su nasa sjecanja vrijedna pomena i ostavljanja traga.
Odsvirao je na gitari i otpjevao jednu svoju predivnu pjesmu. Ja sam upamtila jedan refren "ja sam covjek s juga, lako me obuzme tuga, lako me opije sjeta i postajem laka meta za sve." Dalje rjeci idu da tamo u ormaru cuva stari kaput u kojem stanuju mostarske kise i cipele u kojem je pjesak sa Ohrida i tako jos nekako. Ne znam da li je to negdje snimio ako jeste mozda Miro, Vjeko ili Milan opet naprave ugodjaj otvaranja bloga.
Ovo je bio uvod. Prvi dan Nove godine i koncert u Becu. Sjecam se da je velikom broju ljudi prije ovog zla najljepse budjenje i mamuranje bilo u 12 sati uz valcere becke filharmonije i ljepote cvijeca i baleta. Sad ovde niko to i ne spomene, cini mi se da je poplava sunda uzela mnoge pod svoje. Ne znam da li se to moze gledati na drugim kontinentima. Ja sam kamerom snimila nekoliko kompozicija i prenjela na kompjuter. Nada mi je prenjela svoj recept da se sve crne misli proizisle iz svakodnevnice zemlje u kojoj zivim, lakse podnose slusajuci muziku uz sve poslove koje obavljam.
Savjet je odlican a i blog pomaze sa predivnim izborom muzike. Dejvi Kroket je presnimljen na CD i divno pocne dan.
U prilogu saljem i slike sa beckog koncerta koje sam uhvatila kamerom.
Pozdrav Saima
posted by co | 8:27 PM
4 Comments:
Draga Saima
I ne primjetis kad ti se nesto uvuce u kucu i postane dio zivota. Na prvi dan Nove godine zove kcer i opominje da ne zaboravim koncert. Mila moja, kazem joj, mama ti jos dobro funkcionira, sto ce reci ne zaboravlja. A onda ja zovem svoju mamu. Ne, ni ona nije zaboravila i ako joj se zadnjih godina pocesto dogodi da zaboravi npr. moj rodjendan. Kod nas uz taj koncert obavezno ide i ugodan glas i primjeren komentar gospodje Helge Vlahovic. Bilo je pokusaja da se umjesto nje uvede netko mladji ali nije islo. Cini mi se da bih mogla nabrojati i sve one koji su se izredali s dirigentskom palicom, ali je nekako u mom sjecanju najdublji trag ostavio Willi Boskovsky i onaj ruzicasti prascic. Uz glazbu i ples ljudi sigurno postaju plemenitiji.
Sjecam se slika iz mog ljubijskog djetinjstva. Ulicom koja se meni tada cinila vrlo sirokom cesto bi prolazila baba Persa, sitna zena neodredjenih godina. Noge tanke, ravne, kao dva razmaknuta stapa. Na njoj suknja, posiroka i pokratka, neodredjene boje. Na glavi marama svezana po ciganski, a kuta usana obavezno cigareta. Kad bi se uz nju nasla njena cetiri sina, tada vec odrasli mladici, od kojih trojica onizih i podebelih, a jedan visok, vitak i zgodan, slika je bila bas smijesna. Zapravo sad mi je smijesna, a onda mi je baba Persa ulijevala poprilican strah. Zasto se sjecam nje, a u vezi glazbe i plesa. E tada, meni maloj curici, mama je pricala da su baba Persa i njeni sinovi izvrsno plesali valcer. U to doba su se nasi roditelji druzili na igrankama uz lijepu glazbu i plesove. Kad sam bila malo veca imala sam priliku malo proviriti u plesnu dvoranu i vidjeti babu Persu kako plese. Ona spodoba s ceste nekim carobnim stapicem pretvorila se u damu koju glazba nosi plesnim podijem.
Nada Š. D.
PS: Sezona tresanja je vjerovatno vec prosla, a nama prazna kosara. Nije lijepo od vas, Australci jedni.
I ja sam kao većina stanovnika Zemljine lopte gledala novogodišnji koncert u Beču i uživala.
Koncert Bečke filharmonije održava se već 70 godina u Zlatnoj dvorani Musikvereina,a izvode se djela oca i sina Josef i Johana. Ove godine dirigirao je simpatićni francuski 85. godišnji dirigent Georges Petre. Dvorana je bila kao i uvijek svćano ukrašena prekrasnim cvijećem i ja sam slikala svojim dragim i nerazdvojnim mobitelom. Nažalost ne znam prenijeti sa memorijske kartice na kompjuter, a sin nije u Zagrebu tako da će meni stajati za uspomenu neko vrijeme. Izvedena su i 2 baletna komada ćiju kostimografiju je radio slavni talijanski modni dizajner Valentino, koji je predsavljen publici. Koncertu je prisustvovao i hrvatski predsjednik Mesić sa suprugom, a kao gost austrijskog predsjednika. Koncert je prenosila nezaobilazna Helga Vlahović.
Gledanje ovog koncerta budi sjećanja na dobra stara vremena, kada smo nakon kratkog spavanja iz kreveta gledali Tv uz bogatu mezu i piće. Nakon koncerta obićno bi nastavili spavanje. Nije se moralo brinuti za ručak, jer hrane i pića bilo je za nekoliko slijedećih dana. Ostala su samo sjećanja na ta dobra vremena, i neke drage ljude a koncera će biti i dalje, da nam uljepšaju novogodišnji ugođaj.
Još jednom SRETNO !
Niskana
Hvala za ovu lijepu pjesmu prepunu nostalgije.
Taj koncert prvog januara dodje kao krema na torti.
Pripremljen da bude sve perfektno, s paznjom za svaki detalj po onoj poznatoj beckoj tradiciji. Kao sto stotinama godina s ljubavlju pripremaju Sasher tortu i strudlu od jabuka. Obozavanje i prihvatanje lijepih stvari iz bilo koje oblasti zivota (muzika, kulinarstvo, slikarstvo, kiparstvo) i sa bilo koje strane svijeta cini Bec velikom metropolom.
Lijepo je cuti poslije toliko vremena za Helgu Vlahovic.
Ona pripada generaciji koja je dosla na televiziju s obrazovanjem, dobrom dikcijom i ugodnim glasom.Bez obzira na sve te predispozicije, u ona stara vremena, spikeri su svakodnevno isli na vjezbe dikcije.
Izgleda da sad vise nije tako vazno da li se pravilno i cisto govori, niti kako se pise (procitala sam zadnji clanak na blogu "Evo malo humora").
Zbog vremenske razlike , mala je vjerovatnoca da u Americi neko gleda direktni prenos. Ja sam nesto uhvatila drugi dan , vise ne znam ni na kojem kanalu. Nisam cak sigurna da li je to ovogodisnji koncert. Ako mi mozete reci vi koji ste gledali, da li je bilo nekih scena baleta u muzeju?
Nije lako uhavtiti dobre slike sa TV ekrana, cestitke Sajmi.
Vjeki i njegovim najmilijim zelim sretnu Novu Godinu.
pozdrav svima od dubravke
Dragi Vjeko
Hvala ti velika za ispunjenje moje zelje.Kod mene je jos guzva u kuci, Frane odlazi sutra, ali dok izidju svi iz kuce, ja ukljucim ovu muziku i odjednom i ja osjetim neku tugu i sjetu i samo mi Banja Luka u mislima. I suza skliznu na misli o roditeljima. Pocinju emocije starosti, svi se vracaju korjenima i mozda je to normalno.
Ja najvjerovatnije u utorak idem u B L, nakon skoro dvije godine.
Osjecam neko cudno uzbudjenje, iako sam stalno u razmisljanju zasto se niko ne javi ni sa jednom rijecju o junskom susretu nase generacije.Kod mene je bio istinski kiks i nesporazum o datumu, i nesretna sam zbog toga.Vjerujem da mnogi misle da je bila namjera, jer danas je ovdje nepovjerenje svakog prema svakom glavni nacin razmisljanja.Kao da nikad nismo bili drukciji.Znala sam jedan citat iz filma "Sjaj u travi" adekvatan nasoj mladosti, ali ga ne znam tacno interpretirati.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home