In memoriam - Miroslav Najrajter
Jutros sam dobio vijest od Zlate Ivčec - Lolić iz
Australije, da je u Zagrebu preminuo Miroslav Najrajter. Ove tužne vijesti je
uvijek najteže prenositi ali su sastavni dio našeg kratkog života.
Miroslav je studirao na Elektrotehničkom fakultetu I radio
u Rudi Čajavecu s jednim brojem blogera. Ja ga vjerovatno poznajem najduže, išli
smo u osnovnu i srednju školu zajedno u razred. Stanovali smo u komšiluku. Bio
je i ostao uvijek dobra i poštena drugarčina.
U
posljednjih desetak godina smo uspostavili kontakt i bili u vezi. Gledam zadnji e-mail od septembra ove
godine. Piše .... da ima zdravstvenih problema. Nadao sam se da će sve
nekako prebroditi………. Ali ………
Supruzi Ljilji, kćerci Maji, sinu Vedranu, mami, sestri Nadi i
svim ožalošćenim upućujem najiskrenije saućešće.
Moj Miro, neka ti je laka zemlja i počivaj u miru a u
mojim sjećanjima ostaješ velika drugarčina.
Sega
posted by co | 8:33 AM
5 Comments:
Bas tuzna vijest. Miro je bio I moja generacija. Sa Segom I on je isao samnom u tehniku a kasnije I na fakultet. Radili smo I Cajavecu dogo godina. Zivjeli u istoj zgradi na Starcevici a kada nas je otjeralo iz grada sticajem okolnosti ponovo smo u Zagrebu jedno vrijeme zivjeli u istoj zgradi I cak na istom ulazu, ja na 4-om on na 2-om spratu. Tada smo se cesto vidjali. Kada su po Zagrebu poceli da hvataju Bosance I odvode ih na ratiste u Hercegovinu Miro mi predlozi da podjem sa njim u Prag I da tamo otvorim firmu sa kojom bi se zastitio u Hrvatskoj. On je vec tamo radio I imao firmu. Sjednem s njih u auto I on mi za dan sredi sve dokumente. Bio sam kod njega par dana I tada sam prvi put u zivoru bio u Pragu. Bio je veliki drugar. Moja Sunita je isla u gimnaziju u isti razred sa njegovom kcerkom Majom I do danas su ostale dobre drugarice. Kada je Maja nedavno dolazila bratu u posjetu u Boston Sunita se sa njima vidjela I pricala nam o tom susretu.
Sjecam se da smo jedne prilike nas dvojica na placu na Crnomercu kupili skampe po snizenoj cijeni jer je bio kraj radnog vremena. Odnesemo to kuci. Jasna imala neki recept I pozovemo Miru I Ljilju. Ostao nam je taj susret u sjecanju jer smo uz dobro raspolozenje pricali o nasim planovima gdje I kako dalje. Mirin djed je Njemac I on se nadao da ce dobiti drzavljanstvo I preci tamo raditi. Mi smo otisli u Ameriku a on nazalost nikad nije to dobio. Naporno je radio da bi prehranio porodicu. Znao je svake nedelje ici u Prag I vracati se u Zagreb. Po odlasku u Ameriku izgubio sam svaku vezu sa njim.
Dragi moj Miro iznenada si otisao bas kad si trebao bezbriznije zivjeti sa svojom porodicom. Pocivaj nam u miru, sjecanja na tebe nece izblijediti a nasoj generaciji ce ostati velika praznina. Tvojoj Ljilji, Maji, Vedranu I sestri Nadi iskreno saucesce.
Izet, Jasna, Sunita I Aida
S Miroslavom sam cesto saradjivala u RC. Bio je divan covjek i kolega.
Uvjek sam imala utisak da je on jedan od onih rijetkih ljudi koji ne bi ni ‘mrava zgazili’.
Bio je vrijedan, uvjek spreman za pomoci.
Iskreno saucesce njegovoj porodici.
Emira
Nismo poslovno surađivali, nekoliko kurtoaznih rečenica smo razmjenjivali kad bi navratio u moju OJ. Trideset godina ga nisam vidjela, nisam znala da je živio u Zagrebu.
Nije mogao proći nezapaženo, sjećam se uglađenog, urednog, zgodnog mladog inžinjera, lijepog blagog nasmiješenog lica.
Ono što je o njemu dolazilo da mene uvijek je bilo pozitivno.
Prerano nas je napustio!
Iskrena i duboka sućut supruzi, djeci, rodbini i prijateljima.
Nataša Bokan
Miroslava sam upoznala preko djece na Starcevici. Njegova kcerka Maja se igrala s mojom Sonjom i cesto smo bili na igralistu pazili djecu. Pazljiv otac, takvo je moje sjecanje.
Nase iskreno saucesce cijeloj familiji.
Dubravka sa familjom.
Da nas je Miroslav napustio javio mi je njegov radni kolega Kris. Iako sam čuo da je bolestan vijest me je ipak iznenadila. Miroslava se sjećam iz onih predratnih dana iz Profesionale i teško mi je bilo zamisliti da je ostario, da je i njemu zdravlje narušeno, kao i mnogim drugima iz naše generacije. Kao što su to neki već spomenuli, Miroslav je bio cijenjen na poslu i u komšiluku, uvijek ljubazan i lijepo odgojen, dobar otac i suprug. Ali, na onim našim prostorima to malo znači. Kada je fašizam stigao u naše krajeve i Miroslav je, kao i mnogi drugi, morao u izbjeglištvo. Ni njemu, kao ni mnogim drugima nije bilo lako jer je u četrdesetim trebalo sve početi iz početka. Skrasio se u Zagrebu gdje ga je smrt zatekla. Na sahrani, predpostavljam, nije bilo mnogo svijeta jer smo rastjerani na sve strane svijeta. Tako će biti s većinom i ništa se tu ne može promijeniti.
Supruzi Ljilji, djeci i ostaloj familiji upućujem naše iskreno saučešće.
Post a Comment
<< Home