...malo se smjeskam, ma valjam se od smijeha...al’ tako ti je to. Das paceru par komplimenata, a on to odmah shvati kako drugi niko ne bi, pa se navuce na iglu uobrazilje. S te se igle teze skida nego s heroina. Tako bar kazu...
E, ja sam od malih nogu tezio da se uvucem u te, umjetnicke krugove. U pocetku kao model, vidljivo sa slike, a kasnije... ide ova prica:
"Sva nasa lijepa sjecanja imaju predznak daleke proslosti. Kao da sjecanja mogu i imati neki drugi predznak. Pogotovo nasa, pa lijepa... U ona doba kad sam na nasem izlazu/ulazu, Mikroelektronike na kraju radnog vremena znao sresti Marija, mog tadasnjeg radnog kolegu i prijatelja u osnivanju, pa skupa krenuti put kapije… Neke granice one prirodne, za koje ne postoje pasosi, prelaze se neprimjetno i tek kad ih predjes, i nadjes se sa druge strane, shvatis da si ih presao. Ni ne znas kad. Elem, ko poznaje samo jednoga od nas dvojice, zna da prica nije imala sanse da se zavrsi do kapije, Cajevceve. E onda bi sve zavisilo od Marija. Ili bi se ukopali i s nogu zavrsili pricu, usput isprativsi sve druge Cajevcane koji bi za to vrijeme mozda vec rucali, ili...
...bi krenuli lagano Strossmayerovom, sto bi moglo da znaci da Marijeva bivsa djevojka (ne autoriziram ovaj izraz; pozajmljeno) hemijom sikira drugu smjenu Gimnazije. Za neke Cajevcane, Strossmayerova se zavrsavala na pocetku, u Domu penzionera, i za mene ponekad, a nekima za sankom Sokare ili u basti Hotela Bosna… za nas dvojicu u restoranu (mom dnevnom boravku) Doma kulture. Da ne zaboravim, neki su isli i direktno kuci. Svakakvog svijeta ima.
Volio sam ja taj restoran, a i mnoga druga mjesta karakterno slicna (zavisno od doba dana/ noci). Neka i nisam, recimo Kajak. He, he, he... da nasikiramo malo konkurenciju. Ali stvarno sta cu ja tamo. Ako dodjes u neko adekvatno vrijeme, sretan si ako zauzmes polozaj rode na jednoj nozi. Treba da zaboravis na bilo kakve pokrete brze od slowmotiona da ti uho ne bi posluzilo kao pepeljara komsiji do tebe. Nema sanse da cujes ni ono sto sam sebi pokusas ispricati, sto je u neku ruku i dobro. A konobara regularno uloviti; e, to je posebna prica. U stvari iz tih razloga, takva mjesta sam i najvise izbjegavao. Zao mi bilo konobara. Ma, salim se, Monnet mi bio blizi. (Co, ako se usudis ovo objaviti mozda ti se uveca broj komentara na blogu. Ja odoh na godisnji, a ti vidi sta ces, sa komentarima...) U jeb’o te, zaboravih Marija u restoranu Doma kulture...
E, u tom restoranu znalo nam se desiti da nas u neko vrijeme, uz duzno izvinjenje, konobar Rade obavijesti da bi osoblje islo kuci. E, to nikako nisam mogao shvatiti. Mi samo sto smo se smjestili i zapoceli pricu a osoblje bi kuci. K’o sto tad nisam mogao razumjeti te nase rane fajronte, ni danas mi u Australiji nije jasno sto kafane uopste i otvaraju. Al’ da se vratim nasem Radi… rekoh mu: “Idite, ko vam brani”. Rade se opet k’o nesto izvinjava, nudi da nas posluzi jos jednom prije nego sto odu, da ne daj boze ostanemo gladni. (‘Gladni’ sam napisao pa tako i citaj, postuj Vuka.) E, to moze: prije nego odu da nas posluze. To mi se narocito svidjalo u tom restoranu. Ako je osoblju vrijeme da ide kuci ne znaci da je i gostima. Za neke goste su imali cak i portira.
Jedne takve veceri kad gosti ispratise osoblje, za susjednim stolom ostade i Marijev rodjak Josko sa svojim drustvom. (Dobro, nije samo jednom, jeste sitnicavi, hocete li me pustiti da pricam o toj jednoj veceri...) Drustvo ga ubrzo izdade, te se on prikljuci nama. U dolasku, sadrzaj svoga bokala sa bijelim vinom sjedini sa nasim crnim vinom i obavijesti nas da prelazimo na roze. Ne vjerujem da je Mario u mojim ocima vidio nekakvo iznenadjenje, u to doba ja sam sebe nisam mogao iznenaditi, a kamoli neko drugi. Ono kao, Josko i ja smo tad bili samo poznanici iz kafane, pa ce Mario kao obrazlozenje rozea ispricati jednu pricu o umjetnicima. Nema sanse da ja tu pricu ispricam tako lijepo kao Mario, a i prostor me brine, pa cu samo naravoucenije. Da umjetnici, slikari, pjesnici, glumci ponekad, kada ne stvaraju, visak svojih emocija prazne kroz vino. (Vino - naglasavam, pazi kako citas da ne zovem opet Vuka.) E na to Marijevo obrazlozenje ja ti zagledan u onaj bokal vina izgovorih krucijalnu recenicu te veceri: »Jeb’o te, pa onda sam i ja umjetnik.«
I dan danas mi nije jasno zasto su se njih dva tako slatko smijali. Jedino znam da mi taj osmijeh/ smijeh nedostaje. Sreo sam ga ja i na zapadu, iskljucivo kod nasih ljudi, al’ i kod njih sve rjedje i rjedje.’’
vjeko
PS. Na prvoj fotki su Mario (sa cetkicom u ruci) i Josko na nekom slikarskom pohodu vrletima Vlasica, a na drugoj Ja. Doduse danas sam malo okrupnj’o, ali po ponasanju ostao isti. Nedam se.
PPS. Prvi dio zvucne kulise je samo koleteralna steta priloga, tj. nije u vezi sa prisutnim u kafani, a drugi... eh...samo za dragu teta Renatu... (zao mi je vjeko, kulisa je morala morala prepustiti mjesto novoj...Co)
PPPS. Prilog je za sve, a ipak malo vise za Saimu. Tu je i Mario i Josko i vjeko, a sad ce i Nada. Nece ona izdrzat’ da ne dobaci koju na fotku, moju.
E, ja sam od malih nogu tezio da se uvucem u te, umjetnicke krugove. U pocetku kao model, vidljivo sa slike, a kasnije... ide ova prica:
"Sva nasa lijepa sjecanja imaju predznak daleke proslosti. Kao da sjecanja mogu i imati neki drugi predznak. Pogotovo nasa, pa lijepa... U ona doba kad sam na nasem izlazu/ulazu, Mikroelektronike na kraju radnog vremena znao sresti Marija, mog tadasnjeg radnog kolegu i prijatelja u osnivanju, pa skupa krenuti put kapije… Neke granice one prirodne, za koje ne postoje pasosi, prelaze se neprimjetno i tek kad ih predjes, i nadjes se sa druge strane, shvatis da si ih presao. Ni ne znas kad. Elem, ko poznaje samo jednoga od nas dvojice, zna da prica nije imala sanse da se zavrsi do kapije, Cajevceve. E onda bi sve zavisilo od Marija. Ili bi se ukopali i s nogu zavrsili pricu, usput isprativsi sve druge Cajevcane koji bi za to vrijeme mozda vec rucali, ili...
...bi krenuli lagano Strossmayerovom, sto bi moglo da znaci da Marijeva bivsa djevojka (ne autoriziram ovaj izraz; pozajmljeno) hemijom sikira drugu smjenu Gimnazije. Za neke Cajevcane, Strossmayerova se zavrsavala na pocetku, u Domu penzionera, i za mene ponekad, a nekima za sankom Sokare ili u basti Hotela Bosna… za nas dvojicu u restoranu (mom dnevnom boravku) Doma kulture. Da ne zaboravim, neki su isli i direktno kuci. Svakakvog svijeta ima.
Volio sam ja taj restoran, a i mnoga druga mjesta karakterno slicna (zavisno od doba dana/ noci). Neka i nisam, recimo Kajak. He, he, he... da nasikiramo malo konkurenciju. Ali stvarno sta cu ja tamo. Ako dodjes u neko adekvatno vrijeme, sretan si ako zauzmes polozaj rode na jednoj nozi. Treba da zaboravis na bilo kakve pokrete brze od slowmotiona da ti uho ne bi posluzilo kao pepeljara komsiji do tebe. Nema sanse da cujes ni ono sto sam sebi pokusas ispricati, sto je u neku ruku i dobro. A konobara regularno uloviti; e, to je posebna prica. U stvari iz tih razloga, takva mjesta sam i najvise izbjegavao. Zao mi bilo konobara. Ma, salim se, Monnet mi bio blizi. (Co, ako se usudis ovo objaviti mozda ti se uveca broj komentara na blogu. Ja odoh na godisnji, a ti vidi sta ces, sa komentarima...) U jeb’o te, zaboravih Marija u restoranu Doma kulture...
E, u tom restoranu znalo nam se desiti da nas u neko vrijeme, uz duzno izvinjenje, konobar Rade obavijesti da bi osoblje islo kuci. E, to nikako nisam mogao shvatiti. Mi samo sto smo se smjestili i zapoceli pricu a osoblje bi kuci. K’o sto tad nisam mogao razumjeti te nase rane fajronte, ni danas mi u Australiji nije jasno sto kafane uopste i otvaraju. Al’ da se vratim nasem Radi… rekoh mu: “Idite, ko vam brani”. Rade se opet k’o nesto izvinjava, nudi da nas posluzi jos jednom prije nego sto odu, da ne daj boze ostanemo gladni. (‘Gladni’ sam napisao pa tako i citaj, postuj Vuka.) E, to moze: prije nego odu da nas posluze. To mi se narocito svidjalo u tom restoranu. Ako je osoblju vrijeme da ide kuci ne znaci da je i gostima. Za neke goste su imali cak i portira.
Jedne takve veceri kad gosti ispratise osoblje, za susjednim stolom ostade i Marijev rodjak Josko sa svojim drustvom. (Dobro, nije samo jednom, jeste sitnicavi, hocete li me pustiti da pricam o toj jednoj veceri...) Drustvo ga ubrzo izdade, te se on prikljuci nama. U dolasku, sadrzaj svoga bokala sa bijelim vinom sjedini sa nasim crnim vinom i obavijesti nas da prelazimo na roze. Ne vjerujem da je Mario u mojim ocima vidio nekakvo iznenadjenje, u to doba ja sam sebe nisam mogao iznenaditi, a kamoli neko drugi. Ono kao, Josko i ja smo tad bili samo poznanici iz kafane, pa ce Mario kao obrazlozenje rozea ispricati jednu pricu o umjetnicima. Nema sanse da ja tu pricu ispricam tako lijepo kao Mario, a i prostor me brine, pa cu samo naravoucenije. Da umjetnici, slikari, pjesnici, glumci ponekad, kada ne stvaraju, visak svojih emocija prazne kroz vino. (Vino - naglasavam, pazi kako citas da ne zovem opet Vuka.) E na to Marijevo obrazlozenje ja ti zagledan u onaj bokal vina izgovorih krucijalnu recenicu te veceri: »Jeb’o te, pa onda sam i ja umjetnik.«
I dan danas mi nije jasno zasto su se njih dva tako slatko smijali. Jedino znam da mi taj osmijeh/ smijeh nedostaje. Sreo sam ga ja i na zapadu, iskljucivo kod nasih ljudi, al’ i kod njih sve rjedje i rjedje.’’
vjeko
PS. Na prvoj fotki su Mario (sa cetkicom u ruci) i Josko na nekom slikarskom pohodu vrletima Vlasica, a na drugoj Ja. Doduse danas sam malo okrupnj’o, ali po ponasanju ostao isti. Nedam se.
PPS. Prvi dio zvucne kulise je samo koleteralna steta priloga, tj. nije u vezi sa prisutnim u kafani, a drugi... eh...samo za dragu teta Renatu... (zao mi je vjeko, kulisa je morala morala prepustiti mjesto novoj...Co)
PPPS. Prilog je za sve, a ipak malo vise za Saimu. Tu je i Mario i Josko i vjeko, a sad ce i Nada. Nece ona izdrzat’ da ne dobaci koju na fotku, moju.
Obzirom da sam ja ranoranioc, nadam se da cu biti prva na komentarima.Obradova me Vijeko pravo.Nekoliko noci stalno razmisljam sta se desava.Na blogu samo mi zene.Sta nam je sa Muskarcima.Da li nas potcjenjuju pa njihovi prilozi i komentari nisu vrijedni da se vise petljaju s nama.Da li su dobro i zdravo.Mislila sam zvati Milana na Skype ali sam sebi zadala da zbog ovih vremenski razlika i vasih obaveza necu, nego cu cekati da se vi javljate.Mi u Bosni najvise imamo vremena.(penzioneri.nezaposleni, na cekanju.)
ReplyDeletePogledam na blog, samo zenska imena.Legnem pa mislim sta je sa Milanom, Abuem, Vjekom, Brujom ,Mariom i ostalima. Onda sebi ISKRENO kazem " E jesi luda, spavaj, sta te briga".Ali ovaj blog ne znam za druge, ali za sebe znam, zblizi nas, povrati nam sjecanja i lijepe uspomene.Mislimo jedni na druge, uz divnu muziku i vraca lijepo raspolozenje.Zato se ja odmah po ispijanju loze(Milane nije to alkohol, to je lijek,kolicina je mali bicerin po dalm. iliti jedan cep od flase po naski), kafe i caja nakacim na blog i uljepsam sebi dan.
Vjekin prilog , muzika i slika govore da mu se desilo nesto najbolje, a to je da i pored svega prozivljenog ostade dijete u sebi.
Nadam se samo da su svi ostali zivi i zdravi.
Valjda sad mnogi spavate i sanjate, mnogi ste budni, a ja mislim na vas i pozdravljam vas
Saima
E, moj Vjeko, sve te lokacije sad se drukcije zovu …drukciji i sadrzaji. Ostala jedino ‘druga smjena Gimnazije’ a u njoj ista sikiracija.
ReplyDeleteLjilja
Dragi Vjeko
ReplyDeleteTu sam ja vec neko vrijeme, samo strpljivo cekam svoj red. Prvo Saima, pa Mario... o, o...Ako sam dobro povezala ... Ma da ne kompliciram, preko reda sam dosla na red. Prvo sve pohvale sto si ovaj put malo vise za Saimu. Nasa draga kolegica blogerica je svojim vrijednim sudjelovanjem, svojom srcanoscu, nasebicnom brigom za sve nas to i zasluzila. Napisati prlog s ovoliko ljubavi i reci izvoli Saima... Vjerovatno se osjecas pocascenom.
Fotka ! Eno je u albumu pod nazivom "Mali Vjeko bez guze".
Sve ja ovo ko macka oko vruce kase.
Uglavnom sam se dobro zacnula (ne Vuk, nego Zepce). Dva mjesta se poklopise, samo iz suprotnog pravca. Prekontah se koje sam slike dala na blog. Dobro je, nisu iz vremena paranja neba nosom. Kad konstatirah "nemoguce je", odahnuh. Sve je ovo i nadalje "oko vruce kase". Da sam ona sto je vec odavno rahmetli, dobio bi lijepu pricu. Ovako mi ostaje samo da kazem: Blago Tebi Saima !
Citaj kad dodjes, sad uzivaj u M. B. Nada Š. D.
Dragi Vjeko
ReplyDeleteOvo je trebalo biti PS mog komentara, ali zaboravila. S mikro zemljopisom nekako ide, ali s onim tamo daleko bas i ne...Rezultat si procitao, pa ja opet crvenim.
Nada Š. D.
Dvoje komsija, glave porodice, se svadjali godinama uvijek oko necega. Ako nije bilo 'necega' nalazili su, kako tako, samo da rondaju jedan na drugog.
ReplyDeleteKad je jedan od njih umro i drugi je ubrzo umro od tuge. Nije imao s kim da prica.
Rondao svima ali nije imao odgovora, a jedino je onaj komsija uvijek nessto odgovarao.
Imao je samo onog svog komsiju s kojim je svaki dan razmjenjivao neku rijec i, ostao je sam,a izgleda da je i taj gologuzan sam i nema s kim da prica i nema hrabrosti kao Seselj da sam ode u Hag.
Ako je do novaca, evo, dacu prva prilog samo neka putuje!
Ukrajinka
Dakle, jednoj Ukrajinki je Seselj personifikacija hrabrosti. Ovdje se cenzurira gola djecija guza, a velica ratni zlocinac. Iz pisma se moze shvatiti da je razlog Ukrajinkinog rondanja taj sto su joj umrle komsije!
ReplyDeleteEskim
Eskim iz Australije,
ReplyDeleteKako je u Australiji jednom Eskimu? Nosis li krznena odijela? Vruce, jelde?
Eto, Eskim ili Novobeogradjanin, naucio i ti da uzmes drugo ime, ali nikako da se pridruzzis onima sto cekaju izvinjenje.
Evo, sad ce Haloween pa mozes doci i u eskimskom krznenom odijelu da nam ispricas zasto se ti to osjecas krivim i zasto ne bi mogao izaci iz Zagreba?
Bice ribe, svjeze, za Eskima, samo da pocnes pricati.
E, bio jednom jedan ...-lav, kakav lav, strassan lav...
a od ...-lava ostala samo glava.
Sto se tice Seselja i 'eggs' to je u redu,
neki nemaju ni 'nuts', ne?
Ukr.
Draga Ukrajinko
ReplyDeleteS ljudima koji ne razumiju sta je pisac htjeo reci nije lose ne polemisati.Ali ima li svrhe.Zao mi je sto prozvao Eskim, jer to je narod koji je godinama isti, ne mjenja se ni svoj nacin zivota. Ko li je ovaj nas?Sta li misli da si ti?Ne razumijem koga napada a koga brani.Meni je samo drago da cita i da postoji.Mozda ce jednog dana postati licnost sa imenom i prezimenom i prestat da se boji.
Dovoljno je za sada vjerujem da urednik bloga zna a nije bitno ni da ne zna.
Evo i mene malo anonimno
Banjalucanka koja zivi u Sarajevu.Pozdrav
Dragi Vjekice,sretan rođendan česitaju ti 3 tete iz Maksimira.
ReplyDeleteŽelimo ti da budeš debeo (ne previše)i zdrav i da se prestaneš
baviti umjetnošću mješanja vina jer ti već imaš 45 godina, i
trebaš se uozbiljiti! Mi ćemo nazdravitidrgi put kad budemo
.imali blogerski sastanak na Sljemenu.Pusa
Blogeri
ReplyDeleteRijec "dragi" samo ponekad upotrijebim kurtoazno, ali ovaj put ne mogu ni tako. Ne osjecam se dobro ovih dana na blogu, pa reagiram po cijenu da opet ispadnem glupa. Glupa zato sto je svima sve jasno, samo meni nije. Ovdje je ili netko kriv, ili netko neosnovano optuzuje, a meni se ni jedno ne svidja.
Nada Štefanac
Draga Ukrajinka/Renata
ReplyDeleteVjerujem da ste jedna osoba, a ako niste iz sljedeceg teksta samo uzmite svaka svoje.
Prvo je Renata u BLuku dovela ulicu D. Mihajlovica. Ja vjerujem da ni Beogradu ni Zagrebu, a pogotovo nasoj Bosni, najvise mojoj voljenoj Banjaluci ( najvise, zato sto je najvise volim) ne treba pored sve tmurne ISTINE dodavati jos i neistine iz mracne proslosti. Koliko znam u to bi i Vi trebali da vjerujete posto zalazite u ‘crkvicu’. Jer tamo, izmedju ostalog, ima jedna prica o davljeniku i slamki spasa. Davljenika mozete i da ignorisete, kao nisam vidjela, ali da dodate davljeniku kamen da potone, to bas i ne ide. Pogotovo sto ste se davno deklarisali rijecima ” volim Banja Luku i ono malo prijatelja tamo...”... Da li...?
Prije nego sam reagovao na Vasu neistinu provjerio sam internetom (mape) a i E-mailom uputio upit na dve BL adrese( na blog nikad nista cinjenicno ne iznosim bez predhodne provjere), pa sam tek tada odreagovao malim igrokazom.
Vi ste se “iskreno” izvinuli za gresku “pogrijessila sam u nazivu ulice, a nisam bila pijana,
pravi naziv je: Bulevar Vojvode Z. Misica...” i “a sta cu ja, ostarilo se, ne mozze se covjek svega prisjetiti odjednom”.
Ja Vam ni tada u iskrenost nisam povjerovao jer Vi niste zamjenili imena susjednih ulica, niti stara za nova imena, vec ste iz Vase memorije izvadili nesto sto nikada nije bilo, a koliko se s fakulteta medicinskog sjecam, ta vrsta “zaboravnosti” se malo drukcije zove.
U narednim komentarima ste me nazivali raznim imenima, perfidno manipulisali mojim rijecima, iznosili me sa nogama naprijed iz ZG, nudili prilog za put u Hag, pa me i optuzili da se u komentarima predstavljam raznim imenima (Eskim, Novobeogradjanin). Vi koja se do dana danasnjeg niste putem priloga na blogu predstavila, koja izbjegava svaki odgovor vezan za identitet i koja se trenutno (vjerujem) sluzi sa tri imena (Renata, Ukrajinka, Massnica).
Vi trazite moje izvinjenje. Pa evo Vam ga:
IZVINJAVAM se sto Vas odmah nisam nazvao PROVOKATOROM I LAZOVOM, sto ste svojim komentarima i potvrdili beskrupulozno manipulisuci recenim i bestidno objavljujuci vase insinuacije kroz komentare upucene meni.
Za ona druga izvinjenja ste se obratili na pogresnu adresu, sto mi je drago, cak i kad ste Vi u pitanju.
Kada sljedeci put podjete u ‘crkvicu’ zadrzite pogled na Vasoj obuci, jer ona trpi Vas kao i moja mene, pa mozda i stignete tamo gdje ste krenuli.
PS. Jos jednom se izvinjavam blogerima sto sam odgovorio. Bez obzira sta mi bude upuceno nazad necu reagovati.
Zadnjih dana sam jako zauzet pa ne pratim s dovoljno paznje sta se na blogu dogadja. A dogadja se, i cini mi se da neke stvari pomalo izmicu kontroli. Vjerojatno mojom krivicom.
ReplyDeleteDa ponovim, ovaj blog je bio zamisljen kao mjesto gdje cemo otvoreno razgovarati o svemu, ponekad i o stvarima koje nisu prijatne, ali uvijek bez skrivanja iza maski. Par puta se desilo da se pojave komentari anonimusa ili osoba koje se skrivaju iza nadimaka i ja sam to tolerirao, posebno ako se radilo o komentarima koji ne vrijedjaju nikoga ili koji na neki nacin doprinose da se razvije diskusija jer, u krajnjem slucaju, blog se pojavio na Internetu da podstakne diskusije medju ljudima u ovo doba kada je otudjenost medju ljudima sve veca. Par puta sam upozoravao da anonimne komentare necu objavljivati ali rijec nisam odrzao.
Cini mi se da je doslo vrijeme da se ovih osnovnih pravila pocnem strogo pridrzavati jer ce se i ovaj blog pretvoriti u kafancinu u kojoj se okupljaju oni koji pricaju sve i svasta, bez argumenata, s zeljom da se drugi vrijedjaju, da se posije zla krv, da se i ono malo razumnih medjusobno posvadjaju, da i ovaj blog pretvorimo u Balkan na kojem samo mrznja prolazi. Takvih kafancina na Internetu ima bezbroj i jos jedna vise bi bila samo cisto gubljenje vremena, i za onog koji se trudi da sve ovo odrzi u zivotu, i za one koji su se oko ovog bloga okupili.
Mozda ce neki odmah skociti i reci da i ja sam pisem o ruznim stvarima, da napadam druge, da ih vrijedjam, pa zasto i ostalima to ne bi bilo dopusteno. Istina je da ja u svojim prilozima veoma cesto spominjem imena osoba i dogadjaje vezane za te osobe ali iza svega napisanog stoji moje ime i cinjenice iza kojih stojim i spreman sam ih ponoviti tim istim osobama u lice, ne skrivajuci se iza maske. To moje pisanje o ljudima i dogadjajima iz onih ruznih vremena (koja, da napomenem, jos uvijek traju, jer nije se u nasem gradu toga mnogo promijenilo, inace mnogi ne bi bili tu gdje su sada) ima za cilj da pomogne da se stvari poprave, da oni koji su cinili zla shvate da je ono sto su radili ruzno, da to priznaju, da se pokaju, da se pokusaju bar izviniti za svoje ponasanje prema svojim bivsim prijateljima, komsijama, radnim kolegama, poznanicima, da pokusaju stvari ispraviti ako je to moguce , da, na kraju, pokusaju okajati svoje grijehe pred bogom u kojeg se sada mnogi zaklinju.
Dakle, da zavrsim: od danas se na blogu nece pojaviti niti jedan prilog ili komentar koji vrijedja nekoga ako taj prilog ili komentar dolazi od osobe koja se ne predstavi punim imenom i prazimenom (uz provjereni identitet). Pri tome se podrazumijeva da iza onoga sto napisu u potpunosti stoje i da napisano mogu potkrijepiti dokazima. Sve one koji se javljaju (ili imaju namjeru da to ucine) pozivam da procitaju tekst u zaglavlju bloga i da se pridrzavaju napisanog. One koji imaju neke druge namjere obavjestavam da se nalaze na pogresnom mjestu i da im je pametnije da se druze sa onima kojima pripadaju. Ovdje ce samo gubiti vrijeme.
Dobar dan,
ReplyDeleteVidim da se V. takodjer bez potpisa, bez prezimena javlja, kao 'uvrijedjen' na moje pisanje.
Evo da se javim, ne zato sto neki V. smatra da 'sam bila prozvana da se predstavim....', kome, njemu?
Ja sam se predstavila gdje treba, ko me zna, zna.
Prozivke od Udbe, Cia ili ne znam koga ne pikam.
Da malo i ja objasnim onima koji nisu odmah razumjeli:
Sto se tice 'izlaska iz Zgb horizontalno' to ste vi sami napisali na ovom blogu, zar se ne sjecate da vas je N. zvala da dodjete?
Sami ste napisali da 'ne bi mogli izaci iz Zagreba', a sta vam to znaci?
Ja pitam ZASTO ne bi mogli izaci iz ZGB u drugacijem polozaju? Stojim iza toga pitanja, a vi se pravite kao da ne razumijete zasto to pitam. Zasto ste to napisali?
Da sam se zabunila kod imena ulice, jesam. Trebale su ulice ostati na starim imenima, ali ko pita stanovnike oko toga?
Kazete igrali ste se 'igrokaza', sto da ne?
Ali onda i drugi imaju pravo na razne igrokaze, ne?
V. sebi dozvoljava da vrijedja druge, u smislu kao 'zalijepili se za harpun pa ih ne mozes odlijepiti' i slicno tome. (pogledajte prijasnje blogove istog V.)
Kad je V-Image u pitanju onda je sve dozvoljeno, ne?
Vazan je Image!
Sto se tice cipela u fratara---zaista su Versace, a da li su poklon ili kupljene, nije moje, ali mi se ne svidjaju posebno u Crkvici.
Da volim Bosnu i Herzegovinu volim i to mi neki V. ne moze izbrisati iz mog pamcenja.
Da imam i rodjaka i prijatelja imam, sta vi imate protiv toga?
Trebam li se zato pravdati?
---------------
Cudnovato je koliko je bilo ubijanja, batinjanja i slicno tome a nigdje izvinjenja oko toga?
Nigdje V. da kaze nesto oko toga!
Cudnovato je kako V. ne proziva takve da se predstave,
Cudnovato je kako je ubicama sve dozvoljeno, a kad netko drugi upita nessto 'to nije dozvoljeno'.
Igra rijeci je dozvoljena samo nekima, je li tako?
Ako me nazivate provokatorom i lazovom, izvolite...ima sud i za tako nesto.
Renata Knezevic
Evo me ponovo,
ReplyDeletebravo Renata, jednom sam podrzao tvoj komentar na prilogu "kupacica na Vrbasu" a evo moram te podrzati i sada jer stvarno ova grupa blogera iz Tehnicke skole koji se poznaju medjusobno, pa cim se pojavi lice koje nije islo u srednju Tehnicku
nastaje frka. Za njih nepoznata osoba i otkud joj pravo da komentarise. Mi moramo da citamo o kengurima, Maksimirskoj sumi ili nekoj vukojebini na moru, pa i privatne traceve. Vazno im je samo da osoba lijepo pise kao da citamo Mesu Selimovica, Zane Greja ili Gogolja, a to o cemu pise i sta pise uopce nije vazno. Ovo je internet stranica banjalucana bez obzira koliko su nadareni za pisanje i koliko su obrazovani.
Mnogo je blogera proslo koji Coa poznaju ali ne iz Tehnicke skole nego iz grada kao rodjeni banjalucani. Lijepi su prilozi koji nas vracaju u nasu mladost, i sjecanja na pojedina imena ali sve kroz Banjaluku.
Pozdrav, nezamjerite ja sam Raja.
Gospodine Co,
ReplyDeletemoj si komentar mogao objaviti jer ja se nejavljam sa komentarom prvi put i svi me poznaju kao Raja.
Nece blogu naskoditi moj komentar, naprotiv bice interesantnije.
Pozdrav, nezamjeri ja sam Raja
Igrokaz je zavrsen, ucestvovali blogeri, podsvjesno/nesvjesno:
ReplyDeleteZavjesa se polako spusta, ne, dize se ponovo:
Na zidu projekcija, Power Point, nogometassi, djeluje kao da su nogometasi, ali ima i curica. Dobacuju loptu jedni drugima.
Sudija zvizdi.
Oni na klupi su nezadovoljni, vicu: "Dole ambrela", sudija ne obraca paznju...
Lopta ide od noge do noge.
Druga slika: Cura sprema kafu i caj, pita usput: 'Hoces nju ili njega?"
Postovani pokojni novinar S.P. namjesta bolnu nogu dok usput kasljuca. Zadimljeno, smeta mu, ali dura.
Treca slika: smjenjuju se slike djece ispred raznih skola, slike naivne i radosne djece, djece koja ne razmisljaju ima li 5 buktinja ili ce biti i sesta.
Cetvrta slika: Eskim trci po Ciganluku trazeci izvor vode, dok usput vice 'Hocu i ja da pijem te vase vode'.
Peta slika: ljudi mu dobacuju 'polako, ne zuri, sve ce ti se samo pokazati" ali on nista, leti prema Vrbasu, trazi onu sivo-zelenu glinu i izvor te vode, carobne vode.
Sesta slika: Neka silueta gura bure vina, a tamo nizbrdo u Ciganluku bure vodi pa je skoro preslo preko Eskima. Silueta vice: "Nemoj vode, evo vina, u vinu je istina, popijes vina i pricas i ono sto ne bi trebalo"
Sedma slika: Mnogo ljudi u redu, ma, kakav je ono red? De vrati sliku da vidimo bolje! Ljudi obicni, zene, muskarci, cak i djeca; sta im je, sto stoje u redu? Nije valjda vakcinacija protiv svinjskog gripa???
De vrati molim te, opet. Sta se dogadja?
Opet neka silueta, da li jedna ili ih ima visse? Ne vidi se dobro? Sta je sad?
Ljudi nesto govore, kao da se opravdavaju, jeste, opravdavaju se sto se zovu ovako ili onako, sto su ljudi, sto se sjecaju, sto su u ljubavi jedni sa drugima, vidi i Co. se opravdava jer je bio zauzet, o majko moja sta je ovo?
Opravdavaju se onim siluetama!
A siluete ne idu prema ubicama i kriminalcima, ne pitaju njih nissta. Cudnovato?!
Osma slika: Biljana u krznu, a Mile joj grije ruke. Zima u Beogradu. Mile jos ne zna za onog Eskima, inace bi i sa njega skinuo krzno da ugrije Bilji nozice. Tjesi je da ima dovoljno novaca i za limuzinu, i cuvare, i stan, grijanje...Preko Osme slike idu slike ubijenih, smjenjuju se sad iz ovog coska, sad iz onog.
Deveta slika: Banka puna novaca, odakle toliki novci?
E, oni sto su otisli iz B.Luke, i ne samo B.Luke, ostavili one svoje certifikate/vaucere, neisplacene otpremnine, bonove za topli obrok, radni staz i slicno tome, ostavili neka se nadje, za slucaj ako se vrate oni krivci iz Haga. Takve su duse bosanske, pomozi bliznjemu svome, svesrdno.
Deseta slika: Onaj Davljenik se spasio i hoda okolo sa onim kamenom. Neka kamena, neka se nadje pri ruci. Neki mu dali i moderan ruksak da lakse nosa kamen na ledjima.
Pitate se kako se Davljenik spasio? Pa, dodali mu kamen i on je stao na kamen, te je imao dosta prostora da odskoci na suvo.
Jedanaesta slika: Mnogo ljudi i djece nesto stanca, stancaju, stancaju, a drugi trpaju u kutije i salju dalje. De priblizi da vidimo sta stancaju, vice publika.
Kad ono Kinezi! Otkud Kinezi ovdje na blogu?
Stancaju pistaljke, eto sta je! Pa, to je dobar posao, vidi koliko je toga!
Sve spakovano i otpremljeno za Srbiju.
Neki su poceli da napustaju predstavu...Cekaj, ima jos, vice publika.
Ima jos...Blogeri izlaze na binu, klanjaju se, publika pljesce.
Blogeri, Blogeri, Blogeri, hvala vam, Joooossss, jooosss, jooossss.
Kako se zvala predstava? pitaju neki sto su malo zakasnili.
"Podsvijest blogera"
Silueta u pozadini vice: "Sve je dogovoreno, ja sam isprovociran". Hvala i na ulozi Siluete.
Zavjesa se spustila napola....
Renata K.
Dragi blogeri
ReplyDeleteDa ne bi bilo vjeko rek’o pa porek’o ovaj komentar nije upucen Renati, vec onim blogerima koji ponesto ne razumiju. Ako ih interesuje da razumiju, da ih uputim na izvor sukoba da bi mogli da razumiju. A najvise je ovaj (komentar) zbog mene. Pa ipak sam ja serviran ne pladnju kao meta za odstrel. Uostalom komentar je oprostajni pa se nadam da vam nece biti na teret kao i prilog koji ce te dobiti uskoro. Normalno iako oprostajni, zadrzavam si pravo da onima koji upute paradajz na moj lik i djelo uzvratim istim ako bude suvise truo i ne bude ‘organic’. Normalno cast izuzetcima Tj. anonimusima.
Prvo vjeko nije anonimus. To je jos jedna Renatina laz. Da stavim na stranu da me urednik poznaje iz vidjenja (radili smo u istoj fabrici) pa se danas ponekad raspricamo i preko telefona. Da stavimo na stranu sto me 20- 30 blogera ( javnih) zna u glavu, a preko njih i mnogi drugi. Da stavim na stranu sto su me neki blogeri kroz moje pisanije na blogu upoznali pa su danas i u licnom (privatnom) kontaktu sa mnom. Da sve to stavim na stranu ja nisam anoninimus jer je kroz moje postove proslo i moje ime i prezime i grad u kojem zivim i jos mnogo toga pa i moj sin.
E posto nisam anonimus, i posto sumnjam da u ovoj vukojebini u kojoj zivim ( 100.000 stanovnika) ima i jedan drugi vjeko ( a nije ih puno bilo ni u Banjaluci ) moram da se zastitim od odsrela. Jer sto da me ukoka neki hrvatic jer je Renata na javnom mjestu izlozila me odstrelu. Pa za njim da me ovjeri i neki srbcic,ono sto je sigurno sigurno, ipak je to vjeko. A onda i bosnjacic, volimo mi to svak sa svakim. (Ove deminutive ja koristim za one sa –izmima.) To ja malo ser...u ovakvim situacijama... volim ja to...primjetili ste.
Na osnovu cega mene Renata iznosi sa nogama naprijed iz ZG i salje u Hag?
Detaljne razloge mozete naci u komentarima priloga Neboderci od 05/05/2009. A ovo je isjecak mog komentara od kojega je posla mrezu da plete.
Ctrl+C
“Kod nas se u socijalizmu vodila briga o radnicima.
Dobro, nije o Nadi. Ona je radila kao crnac.
Teta Enisa, ja mozda i dodjem u Zagreb, al’ ‘oculi citav izaci, tesko.
Nado, samo provjeravam je li se teta Enisa vratila doma.
Izvini Mico, vidis i sam, ovi do-purgeri stalno dobacuju.”
Moje sale sa Zagrebcankama je zloupotrebila da zapocne progon vjeke, a vasu ogorcenost sa onim sto ste prosli u ona teska vremena vjesto ubacuje da podstakne linc.
A Renata je vec jednom bila na blogu. Doduse tada je nezgrapno uskocila pa posto su je struje Vrbasa/ bloga malo valjale izasla je na obalu, pa malo nagulila. Pogledati u komentarima priloga ‘Zivot u okupiranoj Banjaluci’ od 24/04/2009. U tim komentarima mozete naci i jedan moj ( pod datumom 09/05/2009) gdje pozivam blogere da ostave Renatu i odu na moj prilog koji sam i napisao iniciran tadasnjim trvenjima na blogu.
Ctrl+C
“ Ovaj komentar je izvadjen iz steka. Napisan poslije drugog Renatinog komentara. Pa zastekan, u nekoj nadi…. Zamolicu blogere da ako imaju neki komentar na ovaj moj komentar, da ga ubace uz moj novi prilog, koji je tu, negdje.”
A za Ctrl+C komentara na taj moj prilog (‘ Toowoomba ili da li volim Banjaluku’ od 10/05/2009) izvinite, al’ jebi ga.
“Ako zelimo da nam djeca/unuci lijepo pisu/zive kao Andrej moramo umjeti/nauciti lijepo pisati/zivjeti kao Vjeko!
Zbog ovakvih priloga ovaj blog ima smisla!” ...i...
“Ne rekoh ja dzabe da je Tvoje pisanje cista poezija. Ova Tvoja recenica je sve rekla:
"Ovo ne znam, samo vjerujem, da sadasnjost necemo popraviti pricama o nasoj nesretnoj proslosti, vec je samo procardati, i zeznuti nam i buducnost."
Veliki pozdrav, Senka”
...nastavak ide...
...nastavak...
ReplyDeleteI danas me Renata salje u Hag. Pisati o miru, a ne o ratu; o ljudima, a ne o nacijama; ne mrziti; to je nova vrsta zlocina. U mom slucaju bar trostrukog...
I na kraju jos se pita:
”Cudnovato je koliko je bilo ubijanja, batinjanja i slicno tome a nigdje izvinjenja oko toga?
Nigdje V. da kaze nesto oko toga!
Cudnovato je kako V. ne proziva takve da se predstave,
Cudnovato je kako je ubicama sve dozvoljeno, a kad netko drugi upita nessto 'to nije dozvoljeno'.
Igra rijeci je dozvoljena samo nekima, je li tako?”
Prvo; vjeko je napravio jedan igrokaz na istini da je Renata podmetnula neistinu.
A Renata je napravila pet (do sada) igrokaza na manipulaciji mojim rijecima i vasim ranama. I mojim. Ne brinite, imam ih i ja. Nedavno poneku ispricah uredniku telefonski. Al’ moje je misljenje da se sreca i lijepa rijec mogu podjeliti sa svima, al’ rana samo sa odabranim.
Drugo; kao malo se pise/prica na te teme pa trebao bi i vjeko. Ako nece...zastooo? Mora da je...
Zato:
Sto je ona nasa Bosna, a i sire na tri tora podjeljena. Cobani i nemaju nekoga posla oko ovaca. Bace im malo trave da prezive i gledaju kako sebe da sto bolje namire. Jer ovce se same brinu da koja ne digne pogled preko tarabe, da ne virne u susjedni tor. Zlocin je to; “ Gdje gledas, zar si zaboravila da oni iz drugih torova nas bas i ne vole”. Cuj, zaboravila. Nema sanse. Nema sanse da ovce preskoce ograde torova pa se sretnu na socnijoj ispasi pa shvate; da su samo ovce, kako god da okrenes. Al’ pravo da vam kazem; Jebe se meni i za ovcama dok su ovce a i za cobanima. Za njima pogotovo. Mene brinu janjad. Njih niko ne primjeti dok se ne potuku na stadionima, dok ne razvuku “tople” parole i ispisu grafite. I tad ih primjete samo one ovce iz tudjih torova, i kazu: “ Ciji su i ne bili takvi”. Lakse je tako. Ne vidis svoje.
Samo sto su sve te ovce imale cetrdeset i kusur godina sansu (Tito im dao),
a sva ta janjad ni jedan jedini dan. Ko ce njih obestetiti? Ko ce se njima izvinuti?
vjeko
PS. Da moj odlazak sa bloga ne bi bio pogresno shvacen; nema to veze ni sa Renatom ni sa blogom. Vec sa Andrejem. Kaze mi: “Da svaki trenutak koji povedem uz blog bolje da dadnem njemu”. Nemojte mi samo reci da nije u pravu. I da samo znate kako zna lijepo da kaze; hvala.
PPS. Ovo je bas pateticno. Da zajebem bar jednog anonimusa.
Znam da sam vec dosadio s pravdanjima zaposlenoscu i nemanjem dovoljno vremena da pazljivije pratim sta se na blogu dogadja ali ne mogu drugacije. Evo i ovaj komentar pisem na brzinu, uvece pred spavanje (sutra me ceka tona obaveza) ali osjecam potrebu da napisem bar par rijeci i pojasnim neke stvari .
ReplyDeleteOni koji posjecuju blog manje-vise redovito su vjerojatno vec primijetili da zadnjih par dana nije bilo komentara. Razlog, jednostavan: neki od komentara su dolijevali ulje na vatru i kako nisam imao vremena da ih pazljivije procitam (moram priznati da mi je za neke potrebno puno vremena, iako me ne smatraju priglupim), odlucio sam da malo sacekam. Kako se situacija ionako zakomplicirala, odlucio sam da ih ipak sve objavim, pa kud puklo da puklo. Znam da ce ta moja odluka opet izazvati proteste kod nekih ali sam se sam osjecao glupo razmisljajuci koji kometar pustiti a koji ne. Ovako, evo ih pred vama pa raspalite.
Ako neko mene pita za misljenje, evo ga: sto ljudi, sto cudi, sto bi rekli nasi ljudi. Sta je nekome pametno, drugome je glupo. Sto neko voli, neko drugi mrzi. Sto je nekome lijepo, drugome je ruzno…
A ako vas opet zanima moje licno misljenje kako reagirati na ono sto nam se ne svidja ili na sto nas vrijedja, evo ga: odgovorite, izlozite svoje argumente, borite se za svoj stav, ne odustajte. Ako odustanete i povucete se, onaj drugi ce se osjecati pobjednikom. Meni je svaki napad na moje misljenje bio podsticaj da se javim, da odgovorim, naravno, argumentima. Za mene je to bila sansa da kazem sta mislim o nekim stvarima o kojima mozda ne bih govorio. Ali, ponavljam, uvijek s argumentima i u granicama pristojnosti. Lazi, insinuacije, podmetanja kod mene ne piju vode. Cak mi je drago kad me neko napadne sluzeci se neistinama jer znam da nema sanse. Svi znamo onu dobru staru: u lazi su kratke noge.
Evo ovoliko za sada, u ocekivanju (negativnih) reakcija.
Pozdrav svima - Co
Dragi Co
ReplyDeleteHtjela sam nesto kratko komentirati Vjeku, uglavnom njegovo potezanje razloga za moje i njegovo odustajanje (koliko su to i njemu i meni razlozi ili izgovor..?). Usput htjedoh nesto i o , priznajem, bahatoj eurocentricnoj navici...mi prvi, nema veze jesmo li u vukojebini ili Parizu. Blogeri se pitaju jel' im sve u redu s kompjutorom, a ono redatelj odradjuje svoje. Sinoc, oko 23h gasim kompic, mozda ima neki zanimljiv film, kad se nista na blogu ne dogadja. Palim jutros u oko 4h, a ono... stara curo Europo evo ti pa se zabavljaj. Dok si ti spavala "bermudski" trokut Aus.- Can.-USA odradi svoje.
Zasto Ti pisem? Znam da Ti se nece svidjeti sto mi se svidjas ( ni ja ne volim da se svakom svidjam), ali ovaj tvoj komentar mi se sto posto svidja. Mislim da je i Saimin komentar na istom tragu.
A sto se Vjeke tice, mozda prevlada ona "ne mozes pricati s onim koga nema", mozda nemam dovoljno pameti za komentirati sve to pa se izvlacim. Kad se pridrzavam savjetovanog "polako" obicno izgubim volju (ma sta cu ja tu ispravljati krivu Drinu...j.... se). Vidjecu. Uostalom, stosta rekoh pa porekoh, sto bi se reklo los karakter.
Pozdrav Nada Š. D.
PS: Poseban pozdrav australskim blogericama
Spasavanje davljenika je zavrseno!
ReplyDeleteIzvukao se na recliner-u, udobno.
Nisam pravila nikakve namjerne greske, doslo je slucajno i zavrsilo se Vjekinom idejom oko Igrokaza.
Dodavali smo jedni drugima rijeci, pa onda je dolazila i prica iz drugog ugla.
Rijec po rijec i dodje i 'dobro objasnjenje od Vjeke' na sve one njegove provokacije, uvrede izokola i slicno tome prema blogerima, a sve zbog neke perfekcije!
Bilo je 'faul', pogresno...ali se bas namecio na mene, neka mu bude.
Ako sam spomenula Versace cipele u fratara, tacno je, ali nisam spomenula godinu.
Godina mi je bila nevazna, a ne odgovaraju takve cipele uz fratarsko odijelo. I farmerice.
Svuda ima dress code. Pravilo oblacenja.
U novembru 2008 je bio Medjureligijski sastanak u Crkvi. Snimali smo u Crkvi pomocu kamere na celluranom telefonu, a isto tako i cipele fratara. Posteno smo se smrzli te veceri, a poslije nismo mogli otici kuci jer ni jedan tramvaj niti autobus nije vozio. Igrala se utakmica, svi navijali, svaki saobracaj stao.
I Sv. Otac Papa je isto tako bio na slici u novinama, a komentar ispod slike je bio oko njegovih cipela; sjecate se toga?
Ako danas fratri nose Reebook cipele/patike, neka nose...manje su upadne od specijalnog modela Versace.
Ako sam spomenula 5 buktinja, pogledajte stare novcice...kasnije se pojavilo 6 buktinja, kad je priznata BiH kao republika. Ne pamtim godinu, pogledacu na novcicima sljedeci put kad nadjem kutiju sa novcicima. Nije hitno.
Ako sam pogrijesila u nazivu ulice vrlo vazno. Banja Luku to ne brine. Ne treba biti perfekcionista.
Bio drum carski, pa Antin, pa Titov, pa Petrov, ihaj...Bulevari Banjalucki su kratki; moze se prehodati u 3 minute svaki bulevar...
sta ono jos?
Malo se poduzze cekalo na ono objasnjenje oko Haga...cak sam pocela sumnjati, ali stiglo je i objasnjenje. Happy end!
Zivio recliner!
-----------
Da volim cvijece, zalazak sunca, radosne ljude i radosnu djecu...volim, kao i vi.
Volim humor--volim. To nas je cika Fiko ucio jos u djetinjstvu.
Da imamo rana, svi imamo, ali ne mislimo oko toga 24 sata, sedam dana u sedmici! Naidje, povremeno!
Da ne moramo sve reci---upamtite, ne moramo.
Hvala na lijepim sjecanjima, uzivala sam citajuci ta sjecanja, a bice jos, vjerujem.
Da se branimo---to ucimo!
Uz pistanje Beogradu,
Renata K.
Dragi Co, šta se ovo dešava na blogu. Nije mi jasno zašto se blogeri svađaju i vrijeđaju bez ikakve potrebe. Zar nam nije dosta ružne prošlosti i teške sadašnjosti? Nedavno je Renata lijepo napisala da blogeri na blogu pišu svoja sjećanja a ne da ih usklađuju. Tako bi trebalo i da bude.
ReplyDeletePoruka za RAJU: Ne zamjeri novopečeni blogeru Raj što se mi banjalučanke lijepo družimo u Maksimiru i tu ljepotu želimo da podjelimo sa blogerima (banjalučani rasuti po cijelom svijetu). Ne znam zašto ti smeta ako pišemo o svojim putovanjima u "vukojebine" po moru. I to je sjećanje na neke lijepe dane u tim malim biserima Jadrana. Rajo, nađi si Vlaju i Paju pa se družite, biće vam ljepše.Biće zadovoljan i Volt Dizni.
Pozdrav svima od Enise tj. Niskane
Evo mene opet, prozvan,
ReplyDeleteGospodjo/djice Enisa/Niskana pa niste vi bas toliko zlobni da me preporucujete Paji i Vlaji jer bilo je tu komunikacija dok su bili Caja i Baja, ako ste u to vrijeme znali za blog. Gospodjo Nado, za vas znam da ste giospodja, pa naeka vam stoji da je "vukolebina" mentalni pojam a ne geografski. Gospodjo Saima vasa "vukojebina" je vas izbor pa zato sada zivite u Sarajevu jer vam je tako lijepo zivjeti u "vukojebini" ali neduze od jednog odmora.
Draga Renata ja sam uvjeren da one mene vole ali previse koriste blog za stvari koje se rjesavaju telefonom. U necemu se i slazemo, fale mi Abu i Bruja, jer oni su banjalucani.
Pozdrav, nezamjerite ja sam Raja.
Posto se nekako osjecam kao da mi je 16 godina, evo malo, da se opet javim u ovo kissno popodne, malo u inat, bez pripremljenog fenjera ili onog mog kandila u casi vode i ulja sto je osvjetljavao nase stubisste bez prozora, makar malcice, tek toliko da se vidi u kojem pravcu covjek da ide korak po korak...(mislim na ono doba kad nismo imali struje svaki dan, ratno doba)
ReplyDeleteSvi smo mi, iz nasse BiH, bili servirani na PLADNJU, politickom pladnju i bili smo odstrel svima, bas svima. A pladanj je tamo, ceka drugu hranu!
A nismo se znali ni braniti!!!
Nije bilo telefona ili email-a da se zzalimo nekome 'na rane'.
Nije bilo vremena za plakanje!
Prema glavi porodice je moralo ici i opredjeljenje, a gdje je moje pravo da budem neopredijeljena?
Gdje je bilo moje pravo da budem covjek, gdje je bilo pravo moje djece da budu djeca i da ne nabrajam?
Vec u samoj porodici je postojala opredjeljenost, prema mami ili tati, zavisno od ljubavi, neeee?
Sjecam se par slucajeva kada su mi rekli u lice: "ja imam djecu, ili moram zbog djece...', a gdje su moja djeca tada bila???
Kao moja djeca nisu bila djeca?
Sta sam ja rodila?
Majmune, zivo meso za onu kuglu???
Pa, kad spomenuh majmune i oni imaju bolju zastitu od drzzave nego mi sto smo imali od nasse drzave!!!
Jeste, neki su pisali po novinama, Jeste, bilo je i nekih javnih istupa i nissta.
Kao da je lako bilo pisati i po novinama, i to je bilo opasno!
Bilo je opasno ici i na te skupove mira, bilo je i suzavca...sjecate se?
Ja sam zato da djecu treba uciti kako da opstanu i da ostanu ljudi.
Nije mir samo cvijece, zalazak sunca, drzanje za ruku...
i u ratu smo imali cvijece, i zalaske sunca i drzali za ruku jedni druge, bilo je odlazaka na vikendice, krompira za komsiluk, a i rakije za svaki slucaj...
ali, bilo je i borbe, suza, ponizenja...
(na koje se sad mogu nasmijati, ali tad nisam mogla)
(Kad spomenem rijec 'suze' to nije ista rijec kao kad covjek isplace svoju tugu, ovo samo da objasnim.)
I TREBA TU NASSU DJECU I NASSE UNUKE UCITI KAKO DA BJEZZE,
KAKO DA KUHAJU,
KAKO DA CUTE...
VI DODAJTE STA JOS DA IH UCIMO.
Voli vas sviju Renata
------------
P.S.
DRAGE GOSPODJE SA MAKSIMIRA I SARAJEVA,
NEMA POVLACENJA,
JER DA NIJE BILO ZZENA DA IZMISLJAJU RAZNE STRATEGIJE (A OVO SE ODNOSI I NA KUHANJE 'KLINOVE CORBE') NE BI BILO NI UNUKA...
SVI MORAJU ZNATI DA SU PROMJENE SVAKIDASNJE I DA SE TREBA PRILAGODJAVATI NA PROMJENE.
Vi dodajte dalje...za sve nasse zzene, majke, sestre, tetke, bake, strine
ma sta ti renata zapravo hoces od ovih ljudi, majke ti???
ReplyDeletepozdrav Mira R.
Za Miru R.
ReplyDeleteMiro, ne razumijem sta sam lose napisala?
Drugo, nemoj spominjati majku, ostavi majke na miru. Ne spominjem ni ja tvoju!
Daj konkretno sta je nejasno, pa da razjasnimo.
pozdrav, Renata