Proljece je vec uveliko uzelo maha ovdje u Pennsilvania-i pa se u dvoristu, po kojem se vrtim, svaki dan ukaze neki novi cvijet. Kako mi je kamera uvijek pri ruci, tu i tamo uhvatim poneki detalj s namjerom da sve te fotografije jednog dana slozim u albume, ni sam ne znam za koga. Familija i prijatelji su daleko, rijetko se vidjamo, pa i onda kada se to desi, nema se vremena ni za posten razgovor a kamo li za slike iz jednog dvorista iz nekog tamo Carnegie-a.
Da trud ne bi bio potpuno uzaludan izdvojih ovaj jedan fotos iz dvorista da se 'pohvalim' da i kod nas u Americi ima onog istog cvijeca i ukrasnog zbunja kakvog sam vidjao u avlijama rodnog grada, dok me sudbina ne odvede na drugu stranu svijeta. Kuce, ulice, komsiluci i dvorista ovdje u Americi, istina, nisu isti, ali se slicnosti mogu pronaci ako to pozelimo.
Oko kamere je jucer uhvatilo jasmin u punom cvatu, koji se ove godine iscvjetao, cini mi se, vise nego ikada. Zao mi je sto ove nove tehnologije jos nisu omogucile da se prenese onaj poznati opojni miris koji se siri na sve strane, od ranog jutra do kasne veceri.
Podsjeca me ovo dvoriste na ono u kojem sam odrastao a u kome je od prvih proljetnjih dana pa tamo do duboko u jesen uvijek nesto cvjetalo, pod vrijednom rukom moje majke. Ljubav prema cvijecu i zivotu izvan kuce sam valjda naslijedio od nje pa mi ovaj zivot u zemlji udaljenoj od rodnog kraja hiljadama kilometara ne pada tako tesko kako bi neko mogao pomisliti. Jednostavno zamisljam da sam staro dvoriste (o kojem se sada vise niko ne brine), prenio preko okeana i smjestio u jedan kutak jednog od mnogobrojnih predgradja Pittsburgh-a. Ovdje se vec dugo osjecam prijatnije i mnogo smirenije i sigurnije nego da se nalazim u rodnom gradu u kojem vladaju neka druga zivotna pravila na koje nisam navikao, i gdje komsija nije ono sto je nekada bio. I ma koliko se mnogima razasutim diljem svijeta cinilo da ih njihove nove sredine ne prihvataju, da im nove komsije nikada ne mogu zamijeniti one stare, ostaje cinjenica da su zbog tih istih komsija tu gdje jesu.
Ovaj jasmin u punom cvatu je dokaz da se dio one ljepote iz starog kraja moze ponijeti sa sobom ako se to zeli. Jer sta ima ljepse nego popiti kavu u rano predvecerje, sjedeci u hladu rascvjetanog jasmina, uzivajuci u njegovom mirisu.
Da trud ne bi bio potpuno uzaludan izdvojih ovaj jedan fotos iz dvorista da se 'pohvalim' da i kod nas u Americi ima onog istog cvijeca i ukrasnog zbunja kakvog sam vidjao u avlijama rodnog grada, dok me sudbina ne odvede na drugu stranu svijeta. Kuce, ulice, komsiluci i dvorista ovdje u Americi, istina, nisu isti, ali se slicnosti mogu pronaci ako to pozelimo.
Oko kamere je jucer uhvatilo jasmin u punom cvatu, koji se ove godine iscvjetao, cini mi se, vise nego ikada. Zao mi je sto ove nove tehnologije jos nisu omogucile da se prenese onaj poznati opojni miris koji se siri na sve strane, od ranog jutra do kasne veceri.
Podsjeca me ovo dvoriste na ono u kojem sam odrastao a u kome je od prvih proljetnjih dana pa tamo do duboko u jesen uvijek nesto cvjetalo, pod vrijednom rukom moje majke. Ljubav prema cvijecu i zivotu izvan kuce sam valjda naslijedio od nje pa mi ovaj zivot u zemlji udaljenoj od rodnog kraja hiljadama kilometara ne pada tako tesko kako bi neko mogao pomisliti. Jednostavno zamisljam da sam staro dvoriste (o kojem se sada vise niko ne brine), prenio preko okeana i smjestio u jedan kutak jednog od mnogobrojnih predgradja Pittsburgh-a. Ovdje se vec dugo osjecam prijatnije i mnogo smirenije i sigurnije nego da se nalazim u rodnom gradu u kojem vladaju neka druga zivotna pravila na koje nisam navikao, i gdje komsija nije ono sto je nekada bio. I ma koliko se mnogima razasutim diljem svijeta cinilo da ih njihove nove sredine ne prihvataju, da im nove komsije nikada ne mogu zamijeniti one stare, ostaje cinjenica da su zbog tih istih komsija tu gdje jesu.
Ovaj jasmin u punom cvatu je dokaz da se dio one ljepote iz starog kraja moze ponijeti sa sobom ako se to zeli. Jer sta ima ljepse nego popiti kavu u rano predvecerje, sjedeci u hladu rascvjetanog jasmina, uzivajuci u njegovom mirisu.
Jutros je sve atipcno. Spavala sam duze nego obicno. Dragi me njezno probudio, priveo stolu na kome je vec mirisala kavica, mjesajuci se sa mirisom jasmina koji se prosuo sa zaslona. Dragi zausti da nesto kaze, a ja mu poklopih usta dajuci mu do znanja da su sve rijeci suvisne. Intuitivno ukljucih ton ( ni to ne radim nikad u jutro ) i za divno cudo i glazba pase, premda bas nisam poklonik te vrste. I sunce je zasjalo jutros, nakon dugo vremena.
ReplyDeleteNada Stefanac
PS: Ovih dana mi je dragi usnimio Bridge Over Troubled Water, Pol Simon & Art Garafunkel, pa ponovo uzivam u toj staroj prekrasnoj pjesmi i isto tako krasnom tekstu.
Na zalost dragi blogeri ne znam ga poslati, al' vam preporucam.
I kod nas u Zagrebu je sve u punom cvatu.Sa 9.sprata zgrade divim se kestenu,jorgovanu i Zovi.Sve to priziva B.L.koja mi je daeko stotinama kilometara i koju sam zatvorila u neki pretinac,da mi duša manje pati.I pored nebodera još ima privatnih kuća iza kojih proviruju bujne bašte pune cvijeća.Tu odmah blizu je veliki bokor božura,koji me odmah potsjeti na Božanu,i mislim se što se ne javlja.Jasmin mi je vrlo znaćajan,jer moja okulistica se zove Jasminka.Bila sam nedavno na pregledu,jer imam oćni tlak.Narućuje se i ćeka pregled po par mijeseci.Sada me je ONA sa šaltera za pahimetriju narućila za juli.Dr.Jasminka radi srijedom u prodavnici naočala blizu mene i narućila me tu na kontrolu.Pitala sam ju otkuda joj tako lijepo ime.Rekla je da je rodom sarajka i otuda ime.Pokazala sam joj na zaslonu sliku jasmina a ona mi tada reće da ga ima u bašti u Rovinju.Bosansko porijeklo ućini svoje i ona mi odmah pomaknu pregled za 24.maja.Jasmin me istovremeno asocira na Šantićevu Eminu a Emina na moju rahmerli nanu,koja poćiva negdje u Sarajevu.Nada i ja imamo namjeru obići Sarajevo,Saimu i rođake.To će biti jednog lijepog dana a možda i prije,samo da se izvućemo iz krize.O Nadi i bazgi pisaću u nastavku.Do skora uz pozdrave Niskana!
ReplyDeleteEvo mene opet,ali sada je prića o zovi.Ima je na svakom koraku,lijepo miriše volim njen sok piti u vruće ljetne dane.Do sada ga nisam nikad pravila a ove sezone inspiraciju mi je dala Nada.Rekla mi je da ima mjesto gdje je zova ćista i da ća brati,pa ću i ja dobiti.Prvo sam mislila osušiti za čaj a kad je Nada donijela puno cvjetova odlućila sam se za sok.Za 2 dana sirup je bio gotov i sada gustiram.U zdravle Enisa!
ReplyDeletePs.Jedan banjalućanin je mislio da su Niskana i Enisa 2 osobe
Ovdje u Iri(Erie),Pensilvanija(Pennsylvania),kraj jezera Iri ,napokon je doslo proljece poslije tri sedmice zahladjenja.Jedan dan je bilo i snijega, a mraz je ostetio vinovu lozu u velikim i divnim vinogradarima sjeveroistocno od Iri-ja,pa mozda nece biti ove godine cuvenog "Festivala grozdja i vina"...
ReplyDeleteU toku je ciscenje divnih plaza(ima ih 13) i parkova kraj jezera."Plaza 7 "je plaza gdje se ljeti sastaju najvise Bosanci dok traje sezona kupanja.Poguzijama je najbolje jer rostiljaju,uz bosanske pjesme i muziku,cijeli dan ;a ovdje je meso jeftinije mozda i 3 puta(prema mojoj procjeni) nego u Bosni.
Poluostrvo u jezeru ,sa parkovima i plazama ,je predivno,gdje za vrijeme ljeta dolazi dosta gostiju iz susjednih gradova i drzava.
Kraj jezera su napravljena duga i lijepa setalista i staze za bicikliste.Narocito u proljece,kraj jezera -kad drvece,grmlje i loze izlistaju ,razno cvijece procvijeta i raznobojne pticice(a neke sam prvi put vidio bas kraj jezera Iri,i licile su mi- po divnom izgledu -na rajske pticice) divno zapjevaju,guske i patke kraj obale plivajuci polako vode jata svojih drazesnih mladunaca --milina je setati kraj jezera i udisati cist i zdrav zrak.
Iri(Erie)je dobio ime po indijskom plemenu Eriez,1 grupi od cuvenog plemena Irokeza,koje je zivjelo istocno i jugoistocno od jezera Iri.Vecina naucnika smatra da je ime Iri znaci MACKE,jer je nekada PUMA(na jeziku peruanskih Indijaca znaci planinski lav)bila totem zivotinja plemena Eriez.
U Iri-ju je u toku priprema 200 godisnjce bitke na jezeru Iri(1812)kada je commodore(komandant)Oliver Hazard Peri(1785-1819)porazio Britance u slavnoj bitki na jezeru Iri,pa je tada grad Iri pripao SAD-u.
Ibrica Baksuz
Jutros me iznenadi Ibrica svojim krasnim prilogom o jezeru Iri.Vjerujem da mu je Baksuz pseudonim i ako je tako onda mislim da je pogriješio ,jer kad živi u tako lijepom okruženju,i tako osjećajno piše,prije bi se trebao zvati Srećković.U svakom slućaju dobro nam došao u blog.
ReplyDeleteA sada nešto o dr. Jasminki,koja me jutros razoćarala.Bio je pregled u bolnici,nije me ni prepoznala,i nije bila ni ljubezna.Imala sam osjećaj da u meni gleda novćanicu ,koju dobiva u privatnoj ordinaciji.Ali ništa mi neće pokvariti ovaj lijepi dan.Već pogled na jasmin u Nerinoj bašti izbrisao je doktoricu koju
neću morati sresti za 3 mjeseca.Srdaćno vas pozdravljam!Enisa
Mislio sam sada pisati jos o nekim mjestima u SAD-kako ih ja vidim u proljece,ali to cu odgoditi za kasnije , jer trebam objasniti Enisu zasto sam uzeo pseudonim Baksuz:
ReplyDelete1.glavni razlog je jer sam rodjen u izbjeglistvu(i oceva i majcina familija opredijelila se za partizane) ,a i umrijecu u izbjeglistvu-"UMRIJECU DALEKO OD SVOG RODNOG KRAJA",kako je to lijepo rekao moj omiljeni pjesnik i buntovnik DANTE,"vjesnik novoga doba"(N.Smailagic);
2.Redjen sam 6 mjeseci poslije oceve smrti:
3.Dugo vremena sam radio na selu jer nisam bio podoban da dobijem posao u Bluci(na konkursima nisam uspio jer je u Bluci vladao 8 godina Crnogorac Mihajlo Djonovic uz podrsku Branka Mikulica..itd.itd
Trebalo je da uzmem srednje ime Baksuz kada sam postao drzavljanin SAD-a...
Ibrica BAKSUZ