...to se nikad u zivotu ne zaboravi.
Gledam sliku jasmina u Nerinom i Coovom dvoristu, udisem miris divljeg jasmina u svom dvoristu, koji sam posadila prosle godine. Lijepa majska primorska noc uz sve mirise budi lijepe uspomene. A medju njima je prvenstveno misao o majci. Co rece da mu je ljubav prema cvijecu ostala od majke. Ljubav prema svijetu oko nas najvise dobijemo od majke.
Sjecam se svoje. Voljela je citati, nije voljela hodati po komsiluku i kafama, imala nas troje i muza koji kao i svi muzevi u ono vrijeme nisu bili "kucni ljubimci". Birtija je bila omiljeno mjesto vecini. Na zeni je bilo sve. Nije bila omiljena medju zenama u komsiluku zbog tih svojih osobina. U ulici bila Fatija. Stanovala u malim kucicama Afganovog dvorista. Imala predivnog vanbracnog sina Mehu. Zavrsio uciteljsku skolu. Vjerovatno zivot i sluzenje na begovom imanju je ostavilo traga na njen psihicki zivot. Svima je nesto zamjerala ili napadala. Mama je u to vrijeme nosila naocale, pa je Fatija zbog te njene zatvorenosti znala reci "Metne naocale pa se pravi da je duktorica.
Juce smo bili u selu udaljenom od nas 40 km. Kad je Slovenac bio u bolnici, upoznali Marka-pacijenta-cimera.
Imao je samo zenu koja se sama borila sa stokom i seoskim poslovima. Bila u teskoj situaciji. Mi smo se organizovali pa mu pomagali oko administrativnih zamrzlama (vadjenje raznih uputnica u Drnisu itd), donosili voca i kolaca i stvorili jedno lijepo prijateljstvo.
Sada je relativno dobro. Juce bili u selu, zove se Kostreno. Pomagali im skupljati travu. Nema im ko pomoci jer su svi zaokupljeni svojim vlastitim poslovima. Tu sam napravila par slika sela i dobila inspiraciju za ovaj tekst. Selo i danas ovako izgleda a iz njega su i poznati politicari i uglednici.
Razmisljam sta su djeca u ovakvom okruzenju mogla nauciti od svojih majki. Teret zivota, glad i nedostatak vode svakodnevnica. Kakve knjige, kakvo citanje, kakve setnje, kakva briga o drugima. Samo borba za licni goli zivot. Necu dalje.
Razmisljajte i sami da li je i to jedan od razloga koliko je postotak onih koji "brinu" o svojima iz ovakvih sredina.
Pozdrav Saima
Gledam sliku jasmina u Nerinom i Coovom dvoristu, udisem miris divljeg jasmina u svom dvoristu, koji sam posadila prosle godine. Lijepa majska primorska noc uz sve mirise budi lijepe uspomene. A medju njima je prvenstveno misao o majci. Co rece da mu je ljubav prema cvijecu ostala od majke. Ljubav prema svijetu oko nas najvise dobijemo od majke.
Sjecam se svoje. Voljela je citati, nije voljela hodati po komsiluku i kafama, imala nas troje i muza koji kao i svi muzevi u ono vrijeme nisu bili "kucni ljubimci". Birtija je bila omiljeno mjesto vecini. Na zeni je bilo sve. Nije bila omiljena medju zenama u komsiluku zbog tih svojih osobina. U ulici bila Fatija. Stanovala u malim kucicama Afganovog dvorista. Imala predivnog vanbracnog sina Mehu. Zavrsio uciteljsku skolu. Vjerovatno zivot i sluzenje na begovom imanju je ostavilo traga na njen psihicki zivot. Svima je nesto zamjerala ili napadala. Mama je u to vrijeme nosila naocale, pa je Fatija zbog te njene zatvorenosti znala reci "Metne naocale pa se pravi da je duktorica.
Juce smo bili u selu udaljenom od nas 40 km. Kad je Slovenac bio u bolnici, upoznali Marka-pacijenta-cimera.
Imao je samo zenu koja se sama borila sa stokom i seoskim poslovima. Bila u teskoj situaciji. Mi smo se organizovali pa mu pomagali oko administrativnih zamrzlama (vadjenje raznih uputnica u Drnisu itd), donosili voca i kolaca i stvorili jedno lijepo prijateljstvo.Sada je relativno dobro. Juce bili u selu, zove se Kostreno. Pomagali im skupljati travu. Nema im ko pomoci jer su svi zaokupljeni svojim vlastitim poslovima. Tu sam napravila par slika sela i dobila inspiraciju za ovaj tekst. Selo i danas ovako izgleda a iz njega su i poznati politicari i uglednici.
Razmisljam sta su djeca u ovakvom okruzenju mogla nauciti od svojih majki. Teret zivota, glad i nedostatak vode svakodnevnica. Kakve knjige, kakvo citanje, kakve setnje, kakva briga o drugima. Samo borba za licni goli zivot. Necu dalje.
Razmisljajte i sami da li je i to jedan od razloga koliko je postotak onih koji "brinu" o svojima iz ovakvih sredina.
Pozdrav Saima
Draga moja Saima
ReplyDeleteKoliko god neki smatrali da su blogovi mlacenje prazne slame, ja se ne mogu sloziti s tim. Koliko je samo obnovljeno starih poznanstava i sto je jos vaznije, uspostavljeno novih. Svako jutro prelistavam nekoliko banjaluckih i sarajevskih blogova i razveselim se kad procitam poznato ime, pronadjem nekog iza pseudonima, ugledam fotografiju drage osobe. Tuzna sam i sto ne srecem nekoga koga sam rado citala i s kim sam cavrljala, nekog kao sto je Grof. Osjecam se kao da nam je dao kosaricu.
Pisem ovo zato jer sam na blogu upoznala Tebe, prekrasnu osobu, koju od srca zovem " moja Saima ". Tako zovem i Dubravku, premda je nikad u zivotu nisam vidjela. Kako ona kaze : " Ima nesto u vazduhu ". I jos je tu bilo puno, puno dragih osoba.
Prelijepo je ovo sto si napisala, a meni je jos jednom pokazalo da sam imala dobar osjecaj kad sam se nastojala zbliziti se s Tobom.
Tebi i Vici srdacan pozdrav.
Nada Stefanac
PS Dubravka je pocetkom mjeseca dobila unuku, a Mauricio sestricu.
Iako sam kao muzicku kulisu imao drugu pjesmu u glavi, evo da malo udovoljim Nadi. Meni je nekako uz onu sliku dalmatinskog sela vise isla "El Condor Pasa", valjda sto me ove kamene kuce podsjecaju na ambijent Parua! (ni sam ne znam zasto) ali ipak se odlucih za "Bridge". Samo da dodam da Saimi zavidim na ovim 'poljskim radovima' i opojnom mirisu pokosene trave, iako i sam vec par dana uzivam u dvoristu i povrtnjaku (danas je na redu sadjenje paradajza).
ReplyDeleteDraga Nado
ReplyDeleteTi tako pogodos ono sto i ja osjecam a ne dodje mi na pamet kao tebi.Ovo o blogu je i za mene toliko tacno da si me i raznjezila i rastuzila.
U Sarajevu posebno to osjecam jer mi obicni gradjani zaisata nemamo ni jedno mjesto gdje bi smo mogli iznjeti svoje stavove.Nema vise ni novina sa rubrikom "Pisma citalaca".Izgubljeni smo i u vremenu i y prostoru.
Obzirom da ne mogu protiv sebe i ne reci svoj stav, u SA me sghodno dnevnoj politici opteretilo to sto Milan prestade sa blogom a Canak otvori svoj.Kao da su tamo ostali "nasi" a ovde se pojavili"njihovi". Ovde, daleko od BH medija takve mi misli ne padaju na pamet.Svako ima pravo na svoj izbor.Iako me ovde ne privlaci elektronika, vratila sam se iskonskom nacinu zivota , kad uhvatim vremena "javnem" se na oba bloga.
Sretna sam jer me pronasao preko bloga Oskar o kojem sam pisala.Austrijanac rodjak od slikara Josipa Granica sa kojim sam se dopisivala.On na nasem ja na Njemackom i ispravljali jedno drugom greske.Nasao mr na coovom blogu a adresu slucajno preko Niskaninog brata i Niskane.To je Nado ta sreca i ushicenost u pronalazenju osoba do kojih nam je stalo.
Moracu se malo aktivirati i u licnim mailovima, tebi . Niskani i Radmili, ali mislim da razumijete.Jednostavno u Sarajevu je kompjuter navika i to teska a ovde se zacas odviknes jer te priroda upozorava da radi nje postojis.
Fale mi kao i tebi isti blogeri.
Pozdrav Saima
Sve Ti je to draga moja jedno veliko kolo. Na kraju vidis da smo smi na neki nacin povezani. Tvoj Oskar je i rodjak mog Drage Granica s kojim sam radila, a i lijepo se druzila. Sreli smo se i u Zagrebu nekoliko puta. Kad bi sad ovo procitao sigurno bi mi odbrondao.
ReplyDeleteUzivaj
Nada
Hej,evo i mene.Prilog je prekrasan u svakom pogledu od ambijenta do humanih djela i povratka onoj staroj VOLITE SE LJUDI!"Tome su nas učili naši roditelji u okviru "kućnog odgoja"
ReplyDeletePogledaj u Sunce,pa u komšiju!pamtim tu izreku i nedostaje mi njena primjena.Ovdje stanujem 8 godina i jedino sam kafu popila sa teta Senom,starijom gđom iz Petrovca.Jednom mi je zafalila mrkva u rano jutro,kada obićno prisavljam ručak.Nasmijala sam se na pomisao da pozvonim susjedi i pitam da mi posudi mrkvu,ali mi je normalno bilo da odem teti Seni.Jedmom je pala u kući i njen muž je naravno pozvao mene da je zajedno podignemo.Često pozvonim i pitam treba li im šta kupiti i to mi je zadovoljstvo.Ima još puno lijepih obićaja koje smo naućili i prihvatili od roditelja i to nam je u krvi.
Toliko za ovaj put i drago mi je da blog radi.Voli vas Niskana