Posto je moj omiljeni znanstvenik - svicarski filosof i psiholog Arnold Kuinzli - prema mome osobnom misljenju - najbolje objasnio kvintesenciju nacionalizma, zato cu navesti najvaznije dijelove iz njegovoga eseja "Opijum nacinalizma" (PRAXIS, filozofski dvomjesecnjak, br.4, Zagreb 1968., str. 318-331): "Da odmah reknemo: na osnovu dosadasnje povijesti dobiva se utisak da nacionalizam psihicki postavlja pretjerane zahtjeve na pojedinca. Nacionalizam moze politicki ili drustveno biti jos kako konstruktivno intendiran - on se, buduci da predstavlja necuveno zavodjenje, da se ostane u infantilnoj maloljetnosti, u pojedincu gotovo uvijek preobrazava do izvjesnog stupnja u nesto destruktivno. A iz pojedinca djeluje ova destruktivnost tada povratno na grupu ,na cijelu naciju. Paradni primjer jest razvoj nacionalizma u francuskoj revoluciji.
Cini se da u covjeku funkcionira neka vrsta primitivnog obrambenog mehanizma (moj omiljeni znanstvenik - filosof, sociolog i psiholog prof. Rudi Supek je naveo u jednom svom eseju o primitivnom mentalitetu i primitivnom karakteru da su neki pojedinci taj primitivni mehanizam naslijedili vise a neki manje od svojih majmunskih predaka. Agresivniji i netolerantniji nacionalist, poput banjaluckog Vozda, naslijedili su ga u vecoj mjeri. U "Nasim danima"je historicar dr Ivan Lovrenovic napisao perfektan esej o karakteru Vozda tzv. RS-a; opisao ga je kao primitivca par excellence - NAPOMENE spectatora), koji mu pomaze sacuvati njegov identitet kroz to, sto on "strano" identificira s "manje vrijednim". Time sto omalovazavam strano, izbjegavam opasnost, da bi ono moglo staviti moju samosvijest u pitanje. A sto je nesigurnija moja samosvijest ili, iz bilo kojih razloga, sto je ugrozenija moja egzistencija ili egzistencija moje Mi-grupe, utoliko vise sam sklon tome, ono strano, stranca, stranu grupu omalovazavati, sto moze odvesti do sataniziranja stranog. Stranci, to su, vec u Platonovoj "Drzavi", barbari. (Za Vozda tzv. RS, Bosnjaci su nize vrijedni i izmisljena nacija. Vuk Karadzic i velikosrpski barjaktari "Nacertanija"su izmislili rasisticki termin "balije"za Bosnjake; jedan mi je kolega (na pocetku rata radio je u Metalskoj skoli) pricao da je na svim vodokotlicima u klozetima ove skole pisalo :"Pustite vodu, da balije odu". Po ovome se moze zakljuciti kako je preko 99% predavaca u toku rata u tzv. RS vaspitavao ucenike, a ti predavaci zadrzali su takav karakter i dana: oni rade na osnovu uputa SLUZBENOG STAVA. Njihovo JA slusa NAD-JA (autoritet) "Karakter je covjekova sudbina." kako je tocno rekao veliki Heraklit, tvorac dijalektike..Na "Radio Bluci" na pocetku rata sam cuo rasisticku ratnohuskacku propapagnu koju je svaki dan izgovorao glumac "Pozorista tzv. RS: "Naprijed braco, srpski vitezovi u boj protiv balija i ustasa!" - napomena spectatora)... Vec je Herder (njemacki jezikoslovac i filoso - -napom. spactatora)ustanovio da je rijec barbar gotovo odjednom postala prirodna: "Tko nije s nama i od nasih, taj je pod nama! Tudjinac je losiji od nas, barbar je... On je barbar, on govori strani jezik..."
Kako pak ovaj mehanizam sataniziranja funkcionira pokazuje nam krajnje zorno jedan test pomocu metode takozvane "serijske reprodukcije", koji je proveden u Americi (dok je jos bio jak segregacionizam na Jugu - napomena spectatora). Pokusnoj se osobi opisalo sadrzaj jedne fotografije, no koju ona sama nije vidjela. Ova prva pokusna osoba pricala je tada sve sto je znala o ovoj slici nekoj drugoj pokusnoj osobi. Druga je pricala sto je prva njoj rekla nekoj trecoj i tako dalje, sto se nastavilo preko lanca od sedam pokusnih osoba. Fotografija je pak prikazivala scenu u podzemnoj zeljeznici, u kojoj su dva putnika razgovarala, jedan od njih je crnac, drugi je bijelac u radnome odijelu. Bijelac drzi u svojoj lijevoj ruci otvorenu britvu. Pokazalo se sada, da je u vise od polovice eksperimenata britva bila kod posljednje reprodukcije lokalizirana u ruci crnca. U ponekim je slucajevima cak bilo receno,da crnac uzmahuje britvom ili njome ugrozava bijelca.
Ovdje se ne radi samo u americkom rasnom problemu, jer rasizam je konacno samo posebna forma onog emocionalnog kompleksa, koji smo oznacili kao MILITANTNI NACIONALIZAM (o ovome nacionalizmu najbolju knjigu je napisao Branimir Anzulovic, THE HEAVENLY SERBIA FROM MYTH TO GENOCIDE, New York 1999.; Kada je srusena Ferhadija u Bluci, sef SDS-a je na radiju izjavio da su "islamski teroristi srusili dzamije u Bluci da bi okrivili za to srpski narod", a vladika Jefrem je izjavio da je Ferhadija bila na pogresnom mjestu, dok je veliki humanista biskup dr. F. Komarica osudio rusenje dzamija kao barbarski cin; - vidio sam djecaka (9 ili 10 godina starog) - poslije rusenja Ferhadije - kako mokri na temelju gdje bila Pecinska dzamija. Kada sam ga pitao : "Zasto mokris tu?" On mi je odgovorio "Vodje su nekada balije imale skloniste za municiju, pa su to nasi borci srusili"). Isti test dao bi u drugim zemljama jamacno naskroz slicne rezultate (nedavna rasisticka propaganda protiv Bosne u Svedskoj i Norveskoj itd. - napomena spectatora), ako bi se umjesto bijelca pokazalo nekog gradjanina doticne zemlje a umjesto crnca gradjanina neke druge zemlje, kojega ovaj susrece s nacionalistickim predrasudama. Moc ove predrasude u nama i nad nama moze nas dakle zavesti na to, da svijet postavimo na glavu, crno smatramo bijelim a bijelo crnim, ubojicu identificiramo s ubijenim a ubijenog s ubojicom. TO JE PRASTARA PRIPOVIJEST O TRNU U VLASTITOM OKU I O BALVANU U OKU BLIZNJEGA (kurziv je spectatorov), samo u izvjesnoj mjeri kolektivizirana. Dio problema Zla.
Buduci da svaki nacionalizam primarno u ovoj ili onoj formi ima funkciju, razgraniciti neku Mi-grupu od neke strane grupe, pomoci joj tako do njenog identiteta i autenticiteta i buduci da su ljudi skloni tome, da bitak stranog identificiraju s manjevrijednoscu - a to znaci, govoreno s C. G. Jungom (poznati psihoanaliticar - napom.spectatora), nesvjesno projicirati "sjenku" svoje vlastite manjevrijednosti i krivnje na stranca... Nacionalizam je najdjelotvornija pilula protiv covjekovih patnji zbog toga, sto nije totalan covjek, i protiv muke svakodnevnog dozivljaja vlastite krivnje. On satanizira stranca, kako bi meni sugerirao, da budem sebi samome manje stran i blizi svecu. On je medikament par excellence protiv samootudjenja. Sto mi je straniji onaj drugi, utoliko sam prisniji sebi.
Zacijelo - pilula nacionalizma ne ozdravljuje, ona samo osamucuje. Ona je, ako se Ja identificira s nekom Mi-grupom, "opijum naroda". Ili u jeziku filozofije: iskrivljena svijest.... I u najmiroljubiviji, najidilicniji nacionalizam moze preko noci uci djavo i preobraziti ga u neljudski perverzitet... Agresivitet i perverzitet nacionalizma raste u istoj mjeri kao dozivljaj otudjenja i nesigurnosti nekog pojedinca ili neke Mi-grupe. Sto je jaca bol, utoliko veca mora biti doza opijuma da se nju smiri. Ali ovaj opijum naposljetku ne djeluje integrirajuci, nego razarajuci. Gdje je doza prejaka, postaje opoj naknadnog identiteta samorastvaralacki. Ja mogu u svom nesvjesnom nastojanju, da smanjivanjem vrijednosti stranoga sebi samome vratim vrijednost i sebe iznutra kao i izvana osiguram, izgubiti svaku mjeru i stranca toliko satanizirati, da mi se on konacno javlja samo jos kao nakarada koja izaziva stra, od koje se tim prije osjecam ugrozen. Kraj pjesme jest PARANIOCNO BJESNILO, kakvo smo dozivjeli na primjeru Njemacke u prvoj polovici ovog opijatnog stoljeca (slicno se desilo od dolaska Milosevica na vlast i u vrijeme njegovih velikosrpskih vojni, a i dans je slicno u Vozdovom blentitetu - napomena spectatora). Pri svemu tome stoje Ja i Mi-grupa u uzajamnom odnosu, koji zacijelo vise nalici vrtnji u krug nego li jednom dijalektickom procesu.. Moderni nacionalizam je u bitnome (primjer njegovog razvoja u Njemackoj i Francuskoj - napomena spectatora)... nastao kao ideologija integracije Mi grupa, koje su uslijed vanjskih povijesnih okolnosti i unutarnjih socioekonomskih i politickih razvitaka u narocitoj mjeri bile neosigurane ,neoformljene, nejedinstvene, nesvjesne sebe samih i zbog toga u narocitoj mjeri patile od nedostatka identiteta i autenticiteta te potrebovale - vecinom prekompenzirano kroz svijest misije - samopotvrdu i samopravdanje. Da bi mogla stvoriti ovu samosvijest nacije, apelirala je Mi-grupa nacija na samosvijest pojedinaca i mobilizirala je tako in extremis teznju samoga Ja za samoodrzanjem i identitetom. Nesigurnost samoga Mi dala je da se Ja takodjer osjeca neosiguranijim, sto je moralo ojacati tendenciju ovoga ja da u Mi potrazi zastitu, sigurnost, skrovitost, identitet i tako pretjerano uzdigne Ni-svijest, nacionalnu svijest. Sto je pocelo kao legitimni pokusaj, da se obrazuje nacija i razgranici od grugih nacija, zavrsilo je tako u opcoj opijenosti opijumom i nacionalnom bjesnilu... Nacionalizam je permanentno zavodjenje na bezodgovornost...
Tako bi se nacionalizam, koji je konacno historijski bitno posljedica dezintegracije srednjovjekovnog religiozno-politickog reda i do izvjesnog stupnja sekularizacija religiozne vjere moglo u njegovoj militantnoj formi oznaciti kao modernu religiju maloljetnog covjeka, koji drzavi pripisuje ono, sto bi se njemu moralo pripisivati kao odgovornost i krivnja. Funkcija ovog nacionalizma jest, na psihickoj razini, odrzati covjeka u stanju neuracunljivosti. Ili u stanju maloljetnosti..."
Uz pozdrav,
spectator
ovo je kvalitetan prikaz nacionalizma kao negativne kategorije. Medjutim danas u 21. vijeku postoji nesto sto se zove tolerancija i stoljecima evoluirana svijest o naroda sebi i okolini te o toleranciji razlicitosti. Crnci su prije 50 godina bili niza bica u USA a dana su gotovo ravnopravni. Evolucija je dovela do te svijesti, a i mediji komunikacije su visoko umrezeni, tako da prosjecno inteligentan covjek nema opravdanja za nacionalizam.
ReplyDeleteZa sve ostale koji ne spadaju u tu kategoriju osvijestenosti nije niti vazno, jer oni grubo receno ne zasluzuju uzivati u punom opsegu demokracije i ljudskih prava. Sto direktno receno znaci da ovi svjesni treba da kontroliraju ove 'nesvjesne', radi odrzavanja prosperiteta, reda i mira na ovoj planeti. Mozda ne zvuci dobro ali to se u neku ruku i desava.
Stovani Co,
ReplyDeleteEvo prologa na:
bosnjaci.net/prilog.php?prid=44023
o velikosrpskom nacinalizmu(rasizmu,etnocentrickom nacionalizmu,sovinizmu),sto je iznio i znanstveno(povijesno) dokumentovao veliki prijatelj Bosne iz Izraela--jevrejski znanstvenik i pisac mr.sci.Marjan Hajnal.
uz pozdrav,
spectator
Ovo je bas iscrpan i vaspitavajuci takst o nacionalizmu, potkrepljen naucnim cinjenicama.
ReplyDeleteMene je recenica
"Nacionalizam je permanentno zavodjenje na bezodgovornost...
podsjetila na sva dogadjanja 90-tih godina'
Zavodjenje je u svako pogledu opasna stvar.Kad je pocelo sa Slobo-Stipe, Frenjo-Slobo, Alija_Slobo, Alija-Franjo, Haris_ Dodik, Bakir - Dodik,zavodjenje je uspije;o i onda je sve islo lako.Ljubav prema svojima raste a adekvatno tome i mrznja prema tudjima.
Jako mi se svidio Milanov susret sa Ivom Sanaderom i njegov postupak u tim trenutcima.Poznavajuci ga nisam ni sumnjala da je mogao biti zaveden.
Sad mislim da i Milan i spektator o vozdu ne trebaju nista pisati.Treba sacekati da oni koje je on uspjesno zaveo sami progledaju i pocnu otvorenih ociju gledati..
Jako cjenim Ciru Blazevica koji je rekao" Dodik je jedini politicar na ovim prostorima koji uvijek kaze sta misli i vrlo cesto ispadne budala".Drugi to rade perfidnije i dvolicnije.Mozda grijesim ali mislim da svako treba pisati o svojim "zavodnicima" a ignorisati tudje.U protivnom samo im se pomaze, jer na tim osnovama zadrzavaju vlast.
Pozdrav Saima
Ne znam jesam kliknula na pogresno kjesto ili me Milan stavio u krivi folder. Vjerovatno, ovo prvo, jer sam prilicno dekoncentrirana zadnjih dana. Vjerovatno ste shvatili da je moj komentar trebao biti kod Spectatora.
ReplyDeleteSaima, ne spominji mi " mog prijatelja " Ciru. Veliki sarmer je ipak pretjerao nazivajuci Dodika svojim prijateljem, kao sto je i Pejakovic, amnestirajuci ga od atributa nacinaliste.
Dodik nije osoba od mog interesovanja, ali ga ipak ne smatram tako glupim da ne bi znao komu i cemu sluzi, samo ne znam zna li dokle ce. Meni se cini da nije daleko dan kad ce biti odbacen kao stara krpa.
Nada
Razumijem o cemu Saima govori kada sugerira da ne bih trebao pisati o Dodiku jer on nije ‘moj’. Razumijem i razmisljanje da svako treba pisati o ‘svojima’ jer u suprotnom doprinosi da mrznja i nacionalizam jos vise uzimaju maha. Ali to je samo jedno vidjenje nase bosanske stvarnosti. Ja o Dodiku pisem ne zbog toga sto je ‘njihov’ (rijeci nas i njihov me strasno nerviraju jer ljude nikada nisam tako dijelio), vec zbog toga sto je i on, ocigledno, bio a i sada je dio mehanizma koji nas je rastjerao po svijetu. Od onih dana kada je bio komunista, preko dana kada je bio reformista, pa do danas, kada je vodeci nacionalista, pokazao je o kakvom se pokvarenoj osobi radi. U doba velikih promjena pocetkom devedesetih, kada je postojala sansa da razum prevlada (neki su mozda zaboravili da su u samom gradu Banjaluci reformisti osvojili najveci broj mjesta u vlasti dok ih tri ‘krtice’ ubacene s tom namjerom nisu izigrala i presla na stranu SDS-a), Dodik je bio na strani tih razumnih, vjerojatno po zadatku. (predpostavljam da ste culi za izraz ‘krtica’ koja se koristi u svijetu spijuna). E, sada se ispostavilo da je i Dodik bio jedan od tih. Kako su ga oni oko Ante Markovica izabrali (u istu grupu spadaju i dr. Kecmanovic, te Emir Kusturica) ne znam, ali je ocigledno da su oni odigrali svoje uloge odlicno i imamo to sto sada imamo.
ReplyDeleteDodika i zbog drugog razloga ne smatram njihovim. Mene prvenstveno zanima sudbina banjalucana i Banjaluke a kako sam tamo rodjen, uzimam si za pravo da pisem o tome onako kako sam ja to dozivio i dan danas dozivljavam. Istina je da Dodik nikada nije bio banjalucanin (ni sada nije, niti ce ikada biti, jer se svog seljackog mentaliteta ne moze rijesiti) ali se svojim prefriganim igrama docepao grada i tesko ce ga ostaviti. (interesantno je primjetiti kako seljacki mentalitet, ili bolje receno, primitivizam – neka mi ljudi sa sela ne zamjere, ne govorim o njima – ne moze sakriti, vec izbija iz svake rijeci, pokreta, postupka, a cak se osjeca po specificnoj ‘boji’ glasa. Osjeti se odmah, bez obzira koliko se neko trudio ili ulozio u ‘skolovanje’ ne bi li se nekako izgubio). Dakle, da zavrsim, ako bih trebao pisati o ‘svojima’, morao bih se odluciti za spodobe iz, vjerojatno, Hercegovine, s kojima nemam nista zajednicko, niti sam ikada imao, niti me zanimaju. U tom slucaju bih se odmakao od rodnog grada, cija me sudbina prvenstveno zanima i koju dijelim sa mnogima kojih ima i medju ‘mojima’, ali isto i medju ‘onim drugima’, medju vjernicima i nevjernicima, pripadnicima svih nacija, te medju onima koji se ne mogu ili ne zele svrstavati. Ja ih sve svrstavam u grupu koji ponosno nose ‘ime’ covjek.
Da samo razjasnim stvar oko komentara.
ReplyDeleteMoj zadatak se svodi da komentar objavim (izaberem opciju 'publish') ili ne (sto se desilo mozda 5 puta u ovih sest godina postojanja bloga), tako da sva odgovornost lezi na piscu komentara: ako je izabran pogresan prilog (to se obicno desava kada se izabere opcija 'comment' odmah iznad priloga, sto ce reci da je komentar vezan za prilog prilog iznad).
Dakle, Nado (a i ostali), tako stvari stoje.