Mart je mjesec kad naša mala slikarska grupa priredjuje godišnju izložbu svojih radova. Posjetioci su naši susjedi i prijatelji. Ne traje dugo. Samo nekoliko sati u nedeljno popodne. Izložba nema nikakvu temu vodilju, nema selekcije, a ni priznanja. Jednostavno, svako od nas donese svoje radove i to je to. Takodje se pripremi osvježenje, zakuska, malo vina.. nagrada za dolazak.. he..he..
Iako nema previše uredjivanja i uljepšavanja sale gdje se priredjuje izložba, ipak ima dosta posla da se sve pripremi. Ove godine smo imali i više obaveza jer je trebalo osigurati da sve bude u skladu s pravilima vezanim za epidemiju.. maske, rastojanje, nema samostalnog uzimanja hrane i pića... sve u rukavicama....
Kako prošle godine nismo imali izložbu zbog epidemije, ove godine je bilo puno više radova. Skoro šezdeset. Šarenilo boja, stilova, veličine. Sve kako i treba biti za jednu tako otvorenu koncepciju slikanja i druženja.
Slikarska grupa u naselju postoji od 1993. Osnovala ju je jedna penzionisana medicinska sestra. Bilo ih je tad desetak u grupi. Pomagali su jedni drugima savjetima, učili uz pomoć časopisa, knjiga, TV. Nije tad bilo youtube i google. Slikanje ih je povezalo pa su se vremenom sprijateljili i družili i mimo sekcije.
Nešto iz tog doba je u grupi ostalo i danas - prijateljstvo i dobra volja da se medjusobno pomažemo i učimo jedni od drugih.
Emira
Draga Emira,kako vidim ovo je bio veliki posao, pogotovo u vrijeme COVID restrikcija. Nasla si lijepo mjesto, gdje se mozes druziti sa slicnim ljudima i dijeliti svoju ljubav za slikanje s njima.
ReplyDeleteMogu reci da mene na slican nacin moje tkanje ispunjava. Nasa tradicija je bila prodajna izlozba oko prvog maja, prije majcinog praznika zajedno sa grncarima.
Prosle godine se to nije desilo. Ove godine pripremamo "online" prodaju.Izlozbena sala biblioteke je zatvorena.
Kod vas u Floridi je slobodnije.
Naslikana platna se ne vide dobro, ali ova koje sam uspjela vidjeti su lijepa i interesantna.
Puno pozdrava od Dubravke