Vakcina

U zadnje vrijeme u razgovoru s prijateljima vrlo cesta tema je vakcinisanje protiv corona virusa. 

Posebno je vakcinisanje aktuelno za sve one koji zele putovati jer se ocekuje da ce s vecim brojem vakcinisanih poceti opadati broj zarazenih osoba, a posledica toga bice vise slobode u kretanju pa ce se i putevi poceti otvarati.

Vakcinisati se ili ne, pitanje je sad. Mnogi ne zele jer ne osjecaju da je vakcina dovoljno ispitana, drugi uopste i ne vjeruju da postoji neki corona virus. Mi spadamo u grupu racionalnih i uopste ne postavljamo pitanje da li treba, nego kako i gdje se vakcinisati. Po ovdasnjim medijima, sve izgleda jednostavno. Prijavis se na odredjeni web site, dobijes vrijeme i mjesto i to je to. Medjutim ispostavilo se da s vakcinom nije nista jednostavno. 

U nasoj opstini se moglo prijaviti samo preko interneta. Mi se pokusavali prijaviti kod firme koja je bila prvi nosilac vakcinisanja na Floridi. Nije islo. Ako se uopste plasiras, tj. dobijes mogucnost da se prijavis, dok  ispunis podugacak upitnik, umjesto sastanka za vakcinisanje dobijes poruku da nema vise raspolozivih vakcina. Sve vrijeme pratimo vijesti i  prijavljujemo se gdje god je moguce. Nista. Culi smo da je moguce primiti vakcinu, ako si u pravo vrijeme na pravom mjestu, tj. ukoliko se neko ne pojavi na vrijeme ili nikako, te vakcine se mogu dati osobama koje su tu i cekaju svoju sansu. Neki nasi poznanici su uspjeli dobiti na taj nacin. Mi smo i to probali, nije islo. Konacno prije par dana, dobismo poziv koji nam je obezbjedio registraciju i dobijanje vremena i mjesta  gdje se vakcinisati. 

Mjesto gdje se daju vakcine

Otisli smo i bili na lokaciji skoro sat ranije. Lokacija je jedan od parkova za sport i rekreaciju u susjednoj opstini. Na osnovu prica nasih poznanika koji su se vec vakcinisali ocekujemo dugacak red i cekanje. Obradovalo nas je da nema puno auta, nema reda. Polako se vozimo oznacenim stazama. Redari u narandjastim prslucima nam pokazuju gdje skrenuti, u kom pravcu ici. Nakon nekoliko minuta voznje, ukaza se prva tenda. Kao carina. Kontrola licnih karata i dokaza da imas zakazan sastank bas na tom mjestu. Registracija i ispunjavanje upitnika vezanih za zdravlje. Mi smo morali ponoviti registraciju i dobiti odredjeni Q-kod koji nismo uspjeli dobiti za vrijeme preregistracije kod kuce. Da smo ga imali, zavrsili bi brze cijeli proces. Osoblje koje radi na poligonu za cjepljenje su uglavnom volunteri. Vecinom mladi ljudi. Rade odlicno svoj posao, bez nervoze i frke, sa osmjehom.  Svaki put kad se neka faza kroz koju prolazimo zavrsi, ispisu sirokim flomasterom nesto na nasem autu. I to izgleda kao kodiranje, ali za redare,  da lakse kontrolisu protok auta i ljudi.

Oznake na autu

Vakcinu smo primili ostajuci u autu. Ubod igle se nije ni osjetio. Profesionalnost na visokom nivou. Sasa, u svom stilu, posto malo sale uvjek dobro dodje,  zahvaljuje uz izjavu  ‘Vi ste skoro kao profesionalac’ i dobija siroki osmjeh. Poslije vakcine, napisase i cetvrtu poruku na staklu. Napisase vrijeme u trenutku vakcinisanja. Mislim se sta ce im to. Onda nam pozeljese ugodan dan, dadose  karton gdje je upisano da smo dobili vakcinu i kad da se pojavimo za drugi dio. Pokazase da mozemo ici. Krenusmo polako, vozimo se vijugavim stazama po parku, a onda naidjosmo na novi stop. Stojimo i ne shvatamo zasto. Niko nista ne objasnjava , ali nas ne pustaju dalje. Sjetismo se onda da se nakon vakcine mora cekati dvadesetak minuta na poligonu da bi primili pomoc u slucaju  bilo kakve alergijske reakcije. Kad je isteklo i to vrijeme, pustise nas. 

Tim u slucaju alergije na vakcinu na
zadnjoj stanici prije izlaska s poligona

Avantura zvana prva injekcija vakcine za COVID 19 odradjena uspjesno. Koliko god je sama registracija i dobijanje vremena i mjesta za vakcinisanje  neorganizovano, sve na poligonu za vakcinisanje je organizovano odlicno. I to je misljenje ne samo moje nego  i drugih koji su isli na razlicita  mjesta za vakcinisanje.

Emira