Marinkovići i Žiške |
Jedna grupna |
Na naše veliko
iznenađenje, pred MUP-om smo sreli komšiju Tiru Ratiba, kojeg nismo vidjeli još
od dana kada smo napustili Banjaluku 93. I Tiro se odlično drži, a u grad je
stigao iz Švedske gdje živi od odlaska iz grada. I on je, kao i mnogi drugi,
svratio do MUP-a da izvadi pasoš jer su BH vlasti svojim zakonima počele
kažnjavati sve one koji u Bosnu ulaze bez bosanskog pasoša. Pred MUP-om je bio
ogroman red a čekalo se na suncu koje je nemilosrdno pržilo. Temperature su se tokom
našeg kratkotrajnog boravka penjale do 35-36 stepeni u hladu (možete zamisliti
kolike su bile na suncu) a jadni narod je na suncu čekao da se policajac na
ulazu smiluje da nekog propusti u zgradu gdje također nije bilo puno bolje.
Na vidjelu se ogledala sva bijeda sistema koji ili nije sposoban da se bolje
organizira, ili to čini namjerno kako bi još jednom ponizio i kaznio one iste
koje je nekada protjerao jer je mnogo onih koji su se gurali pred ulazom
pripadalo toj skupini.
Pega |
Pri povratku u našu
bazu, na trotoaru ispred nekadašnjeg Higijenskog naletih na Husu Smailagića i
suprugu mu. Nije očekivao da će me vidjeti u Banjaluci (a ni ja njega), a već ranije
smo se preko Interneta dogovarali da se vidimo u Istri. Zadržah se u kratkom
razgovoru a onda svako ode na svoju stranu: Smailagići u Penziono (ostalo im je 15-tak minuta do zatvaranja rada sa strankama), a ja nazad kod Nerine
rođake Džemke gdje smo ovaj put odsjeli.
Slijedeći dan smo se zaputili nazad za Istru, čim je Nera dobila potvrdu o nekažnjavanju u MUP-a koja joj je potrebna da riješi svoj status u Hrvatskoj. Grad je i dalje gorio pod suncem koje je pržilo pa pošto nismo imali nekog većeg razloga da se duže zadržavamo odlučismo se na povratak. Žurili smo nazad u naš stan u blizini naše plaže gdje povjetarac stalno pirka i gdje se već osjećamo svoji na svome za razliku od grada u kojem smo rođeni i gdje nam sve govori da za nas tamo nema mjesta.
Izaziva postovanje kako Co uporno i bez zadrske kritizira ono sto mnogi drugi presucuju cesto radi neke male licne koristi. To je znak ispravnog moralnog kompasa i cvrstog karaktera a to zasluzuje samo da se cijeni jer nije tako cesto.
ReplyDelete