Susreti s prijateljima iz starog kraja se nastavljaju. Živeći prije rata u staroj domovini nikada mi nije palo na pamet da ću se jednog dana s dragim ljudima sretati negdje daleko od rodnog grada a posebno ne u Istri koju sam prije rata posjetio samo par puta i to zahvaljujući Elektrijadama koje su se jedno vrijeme održavale u hotelima Plava i Zelena laguna kod Poreča. Čak i te posjete nisu bile dovoljne da u Istru navratim ponekad, recimo za vrijeme ljeta, jer mi se plaže oko hotela nisu sviđale. Na ljetovanja se išlo većinom u dalmatinska primorska mjesta, te otoke, a Istra nije bila ni u pomislima. A evo zadnjih mjeseci sretoh toliko naše raje na ovom poluotoku sjevrnog Jadrana i većina mi priča kako su Istru oduvijek voljeli i gdje su voljeli navratiti.
Ovih dana su u
posjeti Istri stigli prijatelji Nataša i Jasmin, istina ne Banjalučani ali to
je najmanje važno. Nakići su stigli u namjeri da za sebe nađu mjesto gdje bi se
skrasili iako im je do penzije ostalo poprilično. Istra im se sviđa iz više
razloga a jedan je i taj što se u njoj skrasio popriličan broj bosanskih
prognanika, tražeći sebi mjesto gdje će će se, koliko-toliko, isključiti od
nacionalizama koji zagađuju stari kraj.
Nataša i Jasmin Nakić |
S Jasminom sam se
ponovo sreo u Zagrebu, za vrijeme izbjeglištva, gdje smo se obojica obreli,
tražeći svoja mjesta u novoj sredini u kojoj se slila masa izbjegica iz Bosne. I
tu smo se družili i poslovno surađivali jer je Jasmin imao prijatelja i poznanika
iz starog kraja kojima su trebali kompjuteri i programi.
Jasmin nas je
ispratio u Ameriku a onda se i on, zajedno sa suprugom Natašom, ali nešto
kasnije, zaputio istim putem. On je, istina, završio u San Francisku, gdje je
odmah dobio posao jer su stručnjacima njegovog profila vrata svuda otvorena.
Navraćali su
Nataša i Jasmin do nas u Pittsburgh kada im je sin studirao na Carnegie Mellon
University. i mi smo planirali da „skoknemo“ do San Franciska ali nam se
planovi ne ostvariše. Ali zato se nađosmo u Istri u kojoj će se i oni najvjerojatnije
skrasiti.Momci na plaži
Proveli smo jedan
lijepi dan družeći se. Išli smo na kavu u naše kafiće Dolce i Yes, ručali u
našoj lođi, obilazili „naše malo misto“ (Nakići su se jako zagrijali da si nađu
nešto ovdje), išli na plažu na kojoj je sada osjetno manje kupača. Bio je to lijepo
druženje kojih će, siguran sam, biti više ako Nakići ustraju u svojoj namjeri.
A izgleda da hoće jer su poslu pronalasku stana ili kuće prišli veoma ozbiljno.
Ovaj put nisam
trošio vrijeme na slikanje pa sam za blog izabrao samo dvije: prvu, na kojoj
sam uhvatio Nakiće pri zalasku sunca, i drugu, koju je na plaži napravila Nera.
Naši izrazi lica govori sve.
No comments:
Post a Comment