Pages

Sunday, October 03, 2021

Komentar na "Susret s Nakićima" - Saima

Poslije skoro tromjesečnog boravka u Rakovom selu, Šibenik povratak u Sarajevo bio je radostan. Bez obzira ko šta o njemu mislio ono ima neki poseban osjećaj kad se u njega dolazi kao turista (to svi govore kad ga Upoznaju jer najčešće dolaze sa predrasudama) ili kad živiš u njemu pa nakon dužeg odsustva ponovo se vratiš). Mnogi starosjedioci govore da mu se vratilo mnogo predratnog duha i dobrih ljudi.

Ja sam na proslavu mature išla Mercedesom i divnim čovjekom iz Dubice. Radi u oružanim snagama BIH. Na internetu se stvorilo mnogo grupa koje se povezuju i zajedno odlaze u razne gradove bivše nam drage domovine. Moje komšije su iz BL otisle sinu do Kopra za 20 €ura, vozio ih Banjalučanin a u povratku vratio mladi bračni par nazad za BL. Ja sam u BL došla Za 20Km, i sa nama još jedna mlada žena koja živi u Beogradu a djeca i muž u BL. Naši političari su se potrudili da im korona zaustavi vozove za relaciju BL-Sa, a skupovi od muzickih, političkih, vjerskih, imaju prolaz svugdje. Privatnim autprevoznicima se dozvoljava ta relacija koja traje 6-7 dana zavisno koliko usput prime putnika, sa maskom ili bez - svejedno. 

Ja sam u Sibeniku bila sa djecom i unucima i njihovim prijateljima. Bilo je uvijek puno dvorište. Susreti sa rodbinom i susjedima su bili noćna mora. Kukanje, nezadovoljstvo, siromaštvo, paklene vrućine, upropašteni maslinaci, vinogradi, povrtnjaci a temperature za neizdrzati. Ako imaju klime, štede struju. Skupa. 

Kad sam se vratila, djeca su me nazvala i rekla da su mi uplatili 10 dana u Antaliji u hotelu sa pet zvjezdica a ja ako hoću ako neću. Kad bi se god o tome razgovaralo ja sam odbijala. Sad sam uzela da napišem svoje utiske iz ovog hotela a ovaj vaš susret mi je bio povod za to. Nema ljepše stvari kad se sretnu stari prijatelji s kojima se bilo na istoj talasnoj dužini bez obzira ko su i šta su. Vi ste imali ovaj divan susret koji zaslužuje da se stavi na blog. Ja sad uživam u ovom hotelu ali kad bi morala odlučiti šta mi je u životu najdraže onda bi bez razmišljanja rekla odlazak u BL i susreti sa starim prijateljima U mojoj basti Pero Kolarevic, Saša i Emira. Bratov drug iz škole i povezivanje s njim u Berlinu bilo je nešto predivno i nikad neću zaboraviti. 

Ovde uporedjujem odnos stanovnika Antalije i zaposlenika u hotelu s onim u Sibeniku. Mrzovoljnost, otvorena netrpeljivost prema turistima, kritike i nekultura ne mogu se ne osjetiti. A ovde samo sto vas ne nose. Nisam imala predstave o tome jer mi je prvi odlazak u životu. Počneš da sam osjećaš samopoštovanje o sebi jer ti cjeli dan i na svakom koraku to pokazuju. 

Nisam dugo imala inspiracije za pisanjem jer mi je tuga za Vicom nekako ubijala svaku radost da se misli okrenu u pozitivnom smijehu. Sad ću ti isto uz komentar poslati i nekoliko fotografija Srdačni pozdravi od Saime.





3 comments:

  1. Draga Saima, ne mozes zamisliti kako mi je drago vidjeti te, uvijek udahnes malo nove energije. Drago mi je da je bilo veselo preko ljeta i da si uzivala sa familijom a posebno sa unucima.
    Puno toplih pozdrava tebi posebno, a onda svim blogerima koji jos uvijek navracaju.
    Dubravka

    ReplyDelete
  2. Draga Saima, ja ne znam da li govorimo o istom Sibeniku jer ja ne vidje 'mrzovoljnost i netroeljivost' prema turistima, od kojih uostalom zive. Ako do sada nisi primjetila tamo je poseban mentalitet ljudi sto nema veze sa turistima. A i ovi sto te nosase u Antaliji sigurno nisu jer te vole. Prestari smo da vjerujemo u takve bajke.

    ReplyDelete
  3. Ja u Šibenik odnosno malo u Zagoru idem već pedeset godina. Svi manji dalmatinski gradovi su bili uz more sa tragovima objekata iz vremena Mlečana Austrougarske i ranijih osvajača. Vlaji kako se u Dalmatinskim gradovima govori svim ljudima koji su živjeli u okolini u kamenjarima u teškim životnim uglovima bili su vrijeđanjima ,ismijavani i šta sve ne.I danas to traje Još dodatno im došli poslije rata i Hercegovci koje ne mogu da smisle a za Bosanci da i ne govorim Zovu nas Bosancccine.Istra je bila jedini izuzetak u tome Iza drugog svjetskog rata počele su se graditi tvornice i stambena naselja za radnike koji su silazili sa tih brda .
    Do rata gradile su se kuće počeo je turizam najviše gostiju bili su Jugoslaveni iz svih republika bivše domovine I danas je u Dalmaciji najviše tih kuća Sada se grade Hoteli većinom vlasnici tajkuna i za običan narod nedostižan san.
    Tada je u Dalmaciji dnevno boravilo milion turista od Istre do Dubrovnika Da su samo jedan dinar (tadašnji) trošili to je bila ogromna zarada.
    Ja ne znam koliko ti imaš godina a ja imam 74 i puno pamtim. Udajom za Dalmatinac iz Rakovog sela kod Šibenika ( koji je samo pet godina živio tamo ) a 18 u Beogradu i 60 u Sarajevu Bio je poseban čovjek jer je poprimio najbolje osobine Srbijanaca i Bosanaca.
    Petnaestak godina prije rata je kružila izreka kad su se ljudi odlučivali za ljetovanje na Jadranu nastala je kod njih izreka “ Da svi pošalju pare a da ne dolaze.”
    I danas se ljute i galame kad u dućanu moraju da čekaju na kasi jer su turisti napravili red .
    Ovo nije bajka kako ti kažeš , nego lijep osjećaj kad ljudi cjene svaki novčić turista kojim im se plati za njihove usluge. Svi završavamo svoj odlazak da nije nije zao ni jednog novčića koji tamo ostavimo . To je taj osjećaj vlastitog samopoštovanja.
    Koji smo osjećali cijelo vrijeme
    Pozdrav Saima

    ReplyDelete