Pavlovići

Kavica u Humu

Od kada smo se skrasili u Istri prije nešto manje od tri godina susreli smo se s mnogo više naših bivših prijatelja i poznanika nego za vrijeme svih naših poslijeratnih posjeta rodnom gradu. To je dokaz koliko je taj grad etnički očišćen, možda više neko bilo koji drugi u Bosni i Hercegovini. A u njemu, kao što znamo, rata nije bilo. Pitam se zašto je to tako? Možda zato što su naši bivši sugrađani stali u našu odbranu kada je bilo najteže? Možda zbog toga što nisu prihvatali nacionalističku politiku koja im je stizala iz Beograda. Ili smo možda sami odlučili da odemo, onako iz ćeifa. Sjećam se onoga „blago vama, vi idete, a mi moramo ostati“, kada nas je „delegacija“ iz Prostorne elektronike posjetila da provjeri da li je stan koji „dobrovoljno“ ostavljamo u redu kada smo se spremali za izlazak iz zgrada.

Ispred murala u Vodnjanu

Goga i Dubravko spadaju u grupu rijetkih s kojima smo se susretali prilikom naših posjeta Banjaluci. Uvijek bi našli vremena za nas, čak i kada bi ih nazvali u zadnji moment. Obično bi se našli u nekom od gradskih kafića na kavici i „ćašici“ razgovora. I uvijek nam je bilo lijepo jer s prijateljima ne može biti drugačije.

Prije nešto više od mjesec dana iznenadi me telefonski poziv. Javiše se Pavlovići. „Evo nas na kavici u Yesu“, rekoše. Pa oni su tu, kod nas!, sinu mi kroz glavu. A nisu javili da dolaze! Kada smo zadnji put s njima razgovarali Nera ih je pozvala da nas posjete ali se nakon toga nisu javljali.

Bi nam drago. Bila je to prilika da se družimo malo duže, da se ispričamo, da iskoristimo lijepo vrijeme za kupanje, da posjetimo neka od lijepih mjesta Istre koja ima mnogo toga za pokazati.

Ispred crkvice u Fažani

Kavendisali smo u Fažani, poznatom turističkom „selu“ u blizini Pule, obišli Vodnjan, stari gradić u kojem se prodaju odlična maslinova ulja, Hum, najmanji grad na svijetu, Pazin, grad iznad pazinske jame. Pili smo naša makijata u kafiću Dolce gdje su najljepši zalasci sunca, u beach baru Batana pravili pauze između kupanja na naninoj plaži, jeli pizzu na terasi restorana Cave Romane iznad didinog stranda. Pričalo se nop-stop, što bi rekao jedan naš inženjer iz Profesionale. Vrijeme je prosto letjelo iako su dani još uvijek bili dugi.

Pavlovići su otišli nazad za Banjaluku a nama su ostala lijepa sjećanja na još jedno druženje s pravim prijateljima. I pregršt fotografija od kojih sam izabrao samo nekolicinu.

Kavica u Fažani

Eight Band

Turista nema

Nera i Goga na glavnom trgu Vodnjana

Hum

Dubravko ipred kafića u Humu

Hum, mao mjesto ali odličan makijato

Hum

Pazin

Dubravko i pećina negdje u dubini