Rođendan

Ove godine sam se nešto uljenio s pisanjem a ni sam ne znam zašto. Već sam više od 12 godina u penziji, trebalo bi se imati vremena a meni ono nekako prolazi prebrzo pa dok se okrenem prođe mjesec. A i godine prosto lete.

Prije mjesec dana proslavih rođendan. Htio sam o tome nešto napisati , zakačiti par slika, ali kako to ne uradih odmah evo se sada uhvatih “pera” da ga zabilježim jer niko od nas ne zna koji će biti posljednji. Na facebooku saznajem kako nas napušta naša raja, one koje smo znali ili se družili, neki iznenada a neki nakon borbe s “bolešćinama” od kojih nema lijeka. A ja uđoh u 77., što i nije tako malo. U godinama djetinjstva u komšiluku nije bilo puno onih koji su bili zašli u te godine a sada kada se okupimo da nešto proslavimo, svi smo duboko zakoračili u osmu deceniju a da toga nismo ni svjesni.

Ferid, Aida i Nera, ćaskanje uz makijata...

...s pogledom na more

Rođendan smo proslavili s Žiškama. Kumovi su nas pozvali da s njima provedemo dan, da obiđemo arheološki park na poluotoku Vižula u Medulinu a da nako toga odemo kod njih na ručak. Po obilasku parka popismo odličnu kavu u novom kafiću uz samo more. Tu sam napravio par snimaka za uspomenu.

Kuma i kum

Ručak kod kume Aide odličan, kao i svaki put. A nakon ručka torta napravljena specijalno za kuma, koju smo zalili odličnim vinom, poklonom našeg prvog komšije Envera Kose. Kose nas, pri svakom njihovom dolasku u Pješčanu uvalu, obraduju poklonima, obično flašom dobrog vina i švicarskim čokoladama, pa je tako bilo i ove godine.

Još jedna kavica, torta i vino

Posjedili smo kod Aide i Ferida uz vino i tortu, i lijepi razgovor, a onda se uveče vratili kući.

A evo i nas dvoje

Bilo je to još jedno lijepo druženje sa starom rajom s kojom svake godine provedemo pet-šest mjeseci, nadajući se da će ih biti još.