Ibrica Jusić
Održao je Ibrica prelijepi concert na pulskom Kaštelu,
tvrđavi iz austrougarskog perioda u centru grada. Da Kaštel postoji i da se na
njemu često održavaju koncerti nisam znao sve dok se nismo preselili u
predgrađe Pule. A od tada smo već nekoliko puta proveli lijepe večeri uživajući
u nastupima Amire Medunjanin, Josipe Lisac, Massima Savića, a ovog puta u Ibricinima
pjesmama kojih se sjećamo još iz godina naše mladosti.
Iako je par godina stariji od mene, Ibricu glas još nije
izdao i zvuči isto kao na logplejlama i CD-ovima koje sam s zadovoljstvom
vrtio. Koncert je počeo pjesmom Ponoć i svima nam se pred očima ukazao
Dubrovnik i skaline na kojima je Ibrica ljeti zabavljao turiste i domaću čeljad,
počinjući svoje koncerte tačno u ponoć. Društvo mu je pravio njegov kućni
ljubinac, kao što je to bilo i ovog puta.
Nastavio je svoj nastup Ibrica s drugim pjesmama koje smo svi znali i na koje smo s nestrpljenjem čekali. Bila je tu i Emina po kojoj je naša starija unuka dobila ime. “Tužna pjesma”, rekla nam je jedanput ona kada smo joj pustili Eminu i rekli da je po njoj dobila ime. Bilo je tu i tužnih i veselih pjesama a concert je prošao brzo iako je Ibrica pjevao duže od dva sata. Nastup je završio Mačkom, na zahtjev publike a onda smo se zaputili kući u lijepu pulsku noć. Društvo su nam ovaj put pravili Kušmići, Emina i Eko a Žiške je jaka prehlada, ili možda korona, spriječila da nam se pridruže.
Do auta smo stigli taman negdje pred ponoć i rastali se planirajući neko novo slično druženje.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home