In memoriam - Ibrahim Hamzić
Ibru Hamzića sam znao još
iz Tehničke škole a jedno vrijeme smo bili radne kolege u OOUR-u TU, RO
Profesinalna elektronika, SOUR-a Rudi Čajavec. Za vrijeme ovog zadnjeg rata Ibro se s familijom prvo
našao u Njemačkoj a onda se, kada je Njemačka odlučila da šalje izbjeglice iz
Bosne nazad u Bosnu, odlučio za Ameriku jer u rodni kraj mu se nije vraćalo. U
Pittsburghu se, kao većina naše raje, uspio zaposliti i raditi u istoj
kompaniji nešto manje od 10 godina. Iako je imao posao, Amerika mu nije nikako
pasala pa se jedne godine iznenada odlučio za povratak u stari kraj. Znali smo
da mu se život u Americi nije sviđao i da je bio nesretan što je morao
napustiti rodni kraj ali nismo očekivali da će ostaviti posao od kojeg se moglo
solidno živjeti. Vratio se u kuću u blizini Vrbasa, u neizvjesnost, gdje smo njega i njegovu suprugu
Asime posjetili nekoliko puna prilikom naših posjeta Banjaluci.
Kako su godine
prolazile a naše posjete Banjaluci bile sve kraće i kraće, nismo stizali da
svratimo do Ibrine kuće na obali Vrbasa, da porazgovaramo i upitamo se za
zdravlje. Prilikom nedavne posjete Los Angelesu saznali smo da je teško
bolestan ali nismo vjerovali da ga više nećemo vidjeti. U sjećanju će mi ostati
naša druženja, Asimini mezetluci, proslava Davorove diplome kada je bio glavni
majstor za pečenje janjeta, pomaganje prilikom preseljenja Tufekčića… Ibro je
otišao tamo gdje ćemo i mi ostali, samo ne znamo kada je ko na redu.
Asimi i ostaloj
ožalošćenoj familiji izjavljujemo naše iskreno saučešće. Ibro će nam ostati u
lijepoj uspomeni. S njegovim odlaskom otišao je još jedan dio Banjaluke koju
smo poznavali.
Labels: in memoriam
0 Comments:
Post a Comment
<< Home