Otis'o si, sarmu prob'o nisi!

Odlazak na docek Nove godine u Bardstown-u smo ‘uvezali’ sa posjetom Dzindicima. Bila je to jos jedna prilika da se vidimo s njima, a usput smo proveli par sati sa jos nekom banjaluckom rajom, koja je isti povod iskoristila da svrati do nasih domacina. Iz Indiane je dosao Skic, a iz St. Louis-a, Enisa i Zaja.

Dzindici su se ove godine ‘muvirali’ u stan, tako da nam je to bila sansa da se licno uvjerimo kako su se snasli u novom komsiluku. Ako je suditi po vidjenom, lijepo im je: prvi komsija, vrata do vrate, je Hamdija Sisic sa suprugom, a samo malo dalje se ‘skrasio’ i sin Zoran sa svojom familijom, tako da je sada ‘promet’ u stanu pojacan, sto bi rekli amerikanci. Jos kad tome dodas goste, nije im dosadno. A cujemo da su cijelo ljeto koristili bazen, koji je sastavni dio naselja, na cemu sam im zavidan.

Prilog o Dzindicima u stvari nisam planirao ali, pregledajuci snimke u kameri, primijetih nekoliko koje sam napravio 1. janura, pa odlucih da ih objavim. Uhvatio sam Emiru u kuhinji kako pravi ustipke, Sasu sa njegovom ‘alatkom za kafu’, Enisu, Skica, Neru i Zaju, kako razgledaju slike...

A da, gotovo da zaboravih sarmu, koju je Emira pripremila kao u neka dobra vremena. i sjetih se one novokomponovane “Otis’o si, sarmu prob’o nisi” (imena umjetnice se, nz zalost, ne sjecam) i konacno shvatio njeno pravo znacenje.