Priblizavanje Bosni i Banja Luci me uvijek ispunjava mjesovitim osjecanjima dragosti i gorcine. Usli smo na istom prelazu u Bosanskoj Gradisci na kome su me 1993. oslobodili svega pa i iluzija o brzom povratku u rodnu Banja Luku. Carinici na granici imaju uvijek nekog keca u rukavu, pa su naravno i ovaj put nasli nesto da bi izvukli 20 Eura “za veceru”. Posto je sada carinska posada visenacionalna na granicama, dogovor medju kolegama funkcionise i dobit se dijeli, pa bi se mozda i BiH politicari trebali nauciti od carinika kako da nadju zajednicki interes pa da i BiH profunkcionise konacno kao drzava.
Banja Luka se mijenja turbo brzinom. Na svakom se koraku vide nove velelepne gradjevine i naravno crkve na mjestima na kojima nikad bile nisu pa se politicki trend moze odmah primjetiti. Gdje god se vidi novoobnovljena dzamija tu nice i nova crkva, radi balansa, tako da je ”bratstvo i jedinstvo” opet u igri. Naravno tako je i u ostalim dijelovima BiH samo obrnuto u zavisnosti od vecine. No ipak u Banjaluci gradom dominiraju “Milini dvori” kao zgrada UN u New York-u. Nista lose samo da ostale stvari funkcionisu kako treba.
Fotos: kod Dodiga: Emina, Eko, Doda i Venera
0 Comments:
Post a Comment
<< Home