Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH

Kanjon Une

Let od Pariza do Zagreba je protekao u najboljem raspoloženju nakon predivnih dana provedenih u francuskom glavnom gradu. Svaki moj dolazak u Zagreb budi u meni sjećanja na vrijeme i ljude s kojima sam se družio u toku studija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, gdje mogu reci da provedoh najljepše dane moje mladosti. Rentiravši auto krenuo sam putem prema Petrinji i Hrvatskoj Kostajnici koji je vodio kroz divne predjele i lijepo urađena sela ili naselja. Na graničnom prelazu Hrvatska / Bosanska Kostajnica nije bilo gužve jer je već počela rominjati kiša, obzirom da vrijeme nije bilo naklonjeno do kraja ni poljoprivrednicima a ni nama koji dođosmo u posjetu. Idem za Bihać od Bosanskog Novog uz Unu uživajući u ljepoti krajolika i pored promjenjljiva vremena. Cilj je vidjeti moju snahu, rođake i poznanike u Bihaću te posjetiti mezar brata i rodbine koja se skrasi na gradskom groblju.

Park Bihać

Osim Bihaća u dogovoru sa rođakom, prezimenjakom, odlučio sam da posjetim rodno mjesto moga oca Bilaj (ili Bjelaj),  desno od puta AVNOJ-a, bliže Bosanskom Petrovcu nego Bihaću. Odvojivši se s magistralnog puta uski asvaltirani put preko Bjelajskog polja doveo nas je do obnovljene džamije koja dominira u djelu Bilaja u kojem živi muslimansko stanovništvo dok u drugom djelu živi srpsko stanovništvo. Na brdu više Bilaja dominira stari kapetanski grad koji je utvrđen i osiguran posadom od momenta dolaska odnosno povlačenja stanovništva iz Perušića, pri povlačenju otomanske vojske iz sadašnjih krajeva Hrvatske. Kako je stnovništvo govorilo ikavicu tako je mjesto dobilo ime Bilaj da bi kasnije srpsko stanovništvo ubacilo umjesto “i” “je“ i tako nastade Bjelaj. 

Inače to je rodno mjesto književnika Ahmeta

Una s bihaćkog mosta

Hromadžića, narodnog heroja iz NOB-a Muje Ibrahimpašića, koji pade u borbama za oslobođenje Beograda. Predivni predjeli, obilje vode i divna porodica Hodžića Smaje i njegove supruge Nafe koji nas ugostiše u toku kratkog boravka. Kao i mnogim drugim krajevima tu se nalazi i spomenik šehidima, nevino stradalim bilajčanima za poljednjeg rata u BiH. Tu treba istaći da većina domaćih Srba nastojaše pomoći i zaštititi komsije Muslimane, dok se moglo, a onda je došlo vrijeme da budu protjerani. Od porodica Mujagića ostade samo jedna nastanjena kuća i osam ruševnih čiji stanovnici definitivno napstiše Bilaj da se nikada ne vrate. Slična je situacija i sa komšijama Srbima jer ostadoše starci, a mladost je u Beogradu i širom svijeta.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

nastavit će se ...

Bjelaj, pogled iz polja

Bilajska tvrđava

Mezar

Čuvarkuća

Naši domaćini Hodžići

Nafina ruža