SLIKE I DOGADJAJI: Put u Evropu 2018

Aljoša Mujagić je poslao lijep prilog o posjeti Parizu, s velikim brojem slika, koji sam odlučio objaviti u nekoliko nastavaka. Sam tekst sam podijelio prema vlastitom nahođenju a isto sam učinio i sa slikama, nadajući se da nisam napravio veće greške. Ako ih bude, izvinjavam se Aljoši unaprijed.

Zadnjih godina, kako sve više našeg protjeranog svijeta odlazi u penziju, primjećujem da se putuje svijetom, a i starim krajem, uživajući u ljepotama stvorenim ljudskom rukom, te onima koje nam je podarila sama priroda. Svi smo mi to zaslužili jer nikome nije bilo lako napustiti rodnu grudu, odlazeći u nepoznato, iznenađeni događajima koji su nas zatekli nespremne. Sada, kada se ima više slobodnog vremena, red je da uživamo u plodovima našeg poštenog rada. Drago mi je da je tako. Radili smo pošteno, onako kako to mi znamo, a nove sredine su nam omogućile da si možemo priuštiti posjete krajevima i zemljama koje su nas oduvijek privlačile.

Aljoša je, kako kaže, na putu proveo oko tri mjeseca. Nadam se da ovaj prilog neće biti jedini i da će nas obradovati još pokojim. Naravno, s mnogo slika, jer kako pametni kažu, jedna slika vrijedi hiljadu riječi.

Posjeta gradu svjetlosti

Redovi turista ispred crkve Notre Dame

Nakon mnogo godina supruga i moja malenkost odlučismo da ove 2018. godine provedemo skoro tri mjeseca u Evropi, od čega smo planirali prvo posjetu Parizu a zatim ostatak Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Djeca su nam mnogo pričala o Parizu i nakon rezervacije smještaja preko Airbnb, izabrasmo stan na susjednom otoku blizu Notre Dame, poznate crkve. Vremenska prognoza nam nije išla na ruku predvidjahu promjenljivo vrijeme sa pljuskovima. Sletivši na aerodrome C. De Gaule dočekalo nas je dosta oblaka ali i sunce koje se promaljalo i čini mi se zaželjelo dobrodošlicu u glavni grad Francuske iz kojega potekoše riječi o bratstvu, jednakosti i slobodi kao i sa poznatim sveučilištem Sorbonom koje iznjedri niz naučnika u svim oblastima ljudskog djelovanja.

Oltar crkve Notre Dame

Nakon smještaja u mali stanić, nazvah ga golubarnikom, koji je imao sve što je potrebno za skuhati, odmoriti se, okupati i oprati veš ako je potrebno. Posebno mi se dopao mali lift u koji su mogle stati dvije osobe ili jedna sa koferom, tako da smo pojedinačno došli do 4. sprata i stepeništa koje nas je vodilo u mansardni stan. Nakon kraćeg razgledavanja stana počeli smo realizovati plan obilaska Pariza. Prvi dan smo posjetili crkvu Notre Dame i uplatili kruz na rijeci Seni, brodom koji je prolazio ispod mnogih lijepih mostova i muzeja na obje obale, gdje smo prepoznavali objekte koji su značajni za Pariz, od Eifelova tornja do muzeja Orsej i Louvre.

Minka pred vratima crkve

Crkva nas je naročito dojmila sa svojim obiljem skulptura svetaca i rakošnim ulazima te sumrakom u unutrašnjosti koji i ima ulogu da se u jednom takvom prostoru čovjek osjeti malenim. Nije nas dočekao zvonar Bogorodične crkva a nismo vidjeli ni Esmeraldu ali smo vidjeli mnogo slika sa religioznim motivima, centralni veoma bogato ukrašen oltar i u arhtektonskom smislu zadivljujući objekat podignut ljudskim rukama i tehnikom kojom su raspolagali.

Kako nam je stan bio lociran u centru starog djela Pariza planirali smo da većinu posjeta realizujemo pješačeći, osim Versaillesa, gdje smo morali koristiti željeznicu ili metro. Kao šlag nasoj posjeti je došao štrajk radnika javnog prevoza ali smo uspjeli da za čitavo vrijeme pronadjemo pravi voz za posjete i povratak do aerodroma.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

nastaviće se...