|
S kumom Marinom na kavi |
Ljubljanu sam prvi put posjetio na po
četku
četvrtog
razreda Tehnike kada smo i
šli na
matursko. Iz te posjete se ne sje
ćam puno:
spavanja u nekom studentskom domu, posjete starom gradu i nekoj elektronskoj
firmi,
čini mi se, jednom od pogona
Iskre iz Kranja.
Kasnije sam kroz Ljubljanu samo prolazio na „turističkim“ putovanjima u Trst. Super Rifle
su bile glavni razlog odlaska u Trst a Ljubljana je bila samo prolazna
stanica, mjesto gdje bi se nešto prezalogajilo
prije obilaska tršćanskih trgovina i Ponte
Rosa.
Kasnije sam nekoliko puta, kao inžinjer u Profesionali, odlazio na Sajam elektronike. Ni
tada nisam puno šetao gradom. Nakon obilaska štandova išlo se ne večeru i
nakon toga u hotel na spavanje. Ljepote i znamenitosti glavnog grada Slovenije me
nisu posebno privlačile sve dok me ne otjeraše iz rodnog grada i dok ne postah
turista u nekadašnjoj domovini.
Posjete Ljubljani zadnjih godina obavezno uključuju obilazak grada i uživanje u šetnjama ulicama punih restorana, kafića i ljetnjih bašti te uobičajenoj gradskoj vrevi koja mi ovdje gdje živim zadnjih 25 godina nedostaje.
I pro
šle
godine smo se kratko zadr
žali u
Ljubljani prije polaska ku
ći. Ovaj
put smo, kona
čno, popili kavu na terasi restorana
Neboti
čnik, te poznate turisti
čke atrakcije grada koju smo godinama propu
štali da posjetimo. Bio je Neboti
čnik poznat i u ono predratno doba ali
ga eto nikada nismo posjetili iz meni nepoznatog razloga. Da nam kuma Marina ne
predlo
ži da svratimo, vjerojatno bi
i ovaj put pro
šli pored njega, propu
štaju
ći
prekrasan pogled na grad na sve
četiri strane
svijeta.
|
Prekrasan pogled s terase Nebotičnika |
A Ljubljana jeste prekrasan grad u kojem bih, siguran sam,
mogao živjeti, uživajući u
njenoj ljepoti, uređenosti i čistoći koja
je tipična za cijelu Sloveniju i
njene građane koje su neki početkom devedesetih toliko mrzili (a vjerujem
da je i sada tako).
U stari kraj se spremamo i ove godine ali jo
š nismo sigurni da
ćemo imati priliku da pro
šetamo ulicama ovog lijepog grada.
Prelistavaju
ći fotografije s pro
šlogodi
šnje
posjete naletih na par napravljenih na terasi restorana pa me one posjeti
še na lijepe trenutke provedene s
kumom u gradu u kojem je ona i njena familija na
šla novi
dom. I tako nasta ovaj prilog kao sje
ćanje na
dru
ženje s dragim osobama koje nam niko
ne mo
že oteti. A Ljubljana je,
svojom ljepotom, to dru
ženje u
činila jo
š ljep
šim.
|
Kume |
|
Na ulicama Ljubljane je uvijek živo |
|
I bicikli su tu |
|
Odabir restorana za večeru |
Labels: druzenja, put u stari kraj
1 Comments:
Dragi Co i Nero,
ne znamo kada planirate posijetu kumi i Ljubljani, ali Gorenjska ima nekoliko bisera koje vjerujem da bi voljeli vidjeti. Naravno najveci je Bled i Bohinj.
U nadi da cemo se ovaj put sresti i provesti koji lijep trenutak u nasim prirodnim ljepotama.
Pozdrav od Zeljka i Mirjane
Post a Comment
<< Home