In memoriam - Zlatko Bašić - Caja
Napusti nas i Caja. Vijest sam pročitao na facebook-u i ostao bez teksta. Stranicu uzbluz.com koju je Caja uređivao posjećujem svakodnevno jer tamo mogu vidjeti fotografije Banjalučana, stare i nove, koje je Caja svaki dan redovito objavljivao. I na dan njegove smrti sam otišao na stranicu i vidio nove pa mi to govori da se sve desilo izenada.
Ne tako davno sam
saznao da Caja ima zdravstvenih problema. Reče mi to Ekrem Nanić, Ćoro, kada me
nazvao iz Češke gdje živi od izlaska iz Banjaluke. Razmišlja o kupovini stana u
Puli pa ga zanima moje iskustvo. Reče da je Caja zakačio leukemiju, da je jedno
vrijeme bio slab ali da se situacija popravila. Zbog toga me vijest šokirala
jer sam i na Cajinoj stranici, koja je jedno vrijeme bila neaktivna, ponovo
svaki dan pronalazio nove fotografije. Kada jedno vrijeme nije bilo novih
objava pomislio sam da nešto nije u redu. Jer kada čovjek nije dobro, nije mu
ni do čega. Znam to po sebi. Kada se ne osjećam dobro, nemam volje ni za šta.
S Cajom sam se dužio
za vrijeme moje kratke „mizičke karijere“. Pjevali smo zajedno na igrankama u
Domu kulture u grupi Pro at Contra. Caja i ja smo činili muški dio grupe
a ljepšu polovicu su činile Sandra Kulijer i Nada Barudžija. Bila su to lijepa
vremena kada je banjalučka mladež živjela jedan drugi život, bezbrižan, bez
prebrojavanja crvenih krvnih zrnaca. Pokazuje to i sastav grupe gdje nas je
bilo svih nacija a da o tome nismo ni razmišljali. Sada je to u Banjaluci
gotovo nemoguće jer je rat i politika učinila svoje.
Caja je završio u
Australiji, Sandra u Hrvatskoj, Ćoro u Češkoj, Rudi u Švedskoj, Muri u
Hrvatskoj, Miro u Hrvatskoj, a ja sam se nakon Amerike odlučio za Istru. Samo su Nada, Vojo i Čisko ostali u Banjaluci
a za Zlaju Kujdu nisam siguran gdje je. Sandra i Miro već odavno nisu među nama
a sada im se pridružio i Caja.
Caja je bio
izuzetno talentiran muzičar. Još od malih nogu se počeo baviti muzikom pa je
tako već kao srednjoškolac nastupao u najpopularnijoj sali grada u kojoj je
subotom i nedeljom hrlila mlada Banjaluka. Igranke su bile izuzetno posjećenje,
s razlogom. Pro at Contra su svirali dobro, profesionalno, a uz četiri
pjevača svako je mogao naći nešto za sebe. Caja je bio posebno popularan kod
ljepšeg pola i sjećam se da su se oko njega uvijek vrzmale zgodne cure grada. Par
godina kasnije je postao član grupe 27. Dimenzija koju su činili nadareni
muzičari mlađe generacije, unoseći novi duh u muzički život Banjaluke.
Kasnije je bio
član još nekih popularnih sastava a negdje poslije rata je otišao u Australiju
gdje je i otišao na vječni počinak. Svi znamo da tu sudbinu ne možemo izbjeći a
kada će se to desiti zna samo onaj gore, kako bi to rekli oni koji vjeruju.
Caja je bio jedan
od onih koji je ostavio dubokog traga u našem gradu i s njegovim odlaskom i
grad je izgubio mnogo. Tu mislim na onu nekadašnju Banjaluku raseljenu na sve
četiri strane svijeta.
Neka mu je laka
zemlja australijska. Familiji i prijateljima upućujem iskreno saučešće.
P.S. Na blogu sam
pronašao link na prilog iz 2012. u kojem sam pisao o Domu kulture i zakačio
video klip u kojem se mogu vidjeti mnogi banjalučki muzičari, pa tako i Caja.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home