Dođu tako godine...

 kada se djeca bliže pedesetim, ili pređu pedesete, počinju se interesovati za svoje korijene. 

To se desilo sanada u Rakovom selu kod mog straijeg sine (52).

Obzirom da se broj starijih rođaka po Vicinoj strani, a i mojoj, sve više smanjuje, sreća je da još ima njegovih živih tetaka od koji se može nešto saznati.

Duško Radović je u svome "Beograde dobro jutro" napisao: "Majke rađaju sinovima sestre da imaju najveće bogatstvo TETKE".

Smatram ga genijalcem.

Uspjela sam da napravim porodično stablo pet generacije našeg dragog Vice.

Na ovoj slici su Vicin otac i majka na dan vjenčanja 1939. On je 1941. otišao u partizane. Ona je Vicu rodila 1942. Kada je Vice imao osam mjeseci pisao je pismo majci i zamolio je da mu pošalje Janju s novom grupom partizana jer su se jako voljeli. Baba je pristala, ona je poginula u bitci na Sutjesci kao bolničarka.

Vice je imao strinu koja je imala svoja dva sina i strica koji se čitav rat skrivao. Tu je bila i tetka Ana, očeva sestra, koja je bila djevojka. Na slici se vidi ko je siroče bez majke. Na njemu je velika košulja, vunene čarape i opanci a na njima...

Kad je Vice imao pet godina otac je iz Beograda došao po njega 1946. Rođaci su mu našli ženu kojoj je poginuo muž isto na Sutjesci i odveli ga za Beograd. Ako vam kažem da je maćeha kao iz romana, bit će dovoljno. Imala je i svog sina. Kako brzo su Titovi oficiri i ljudi sa sela postali uljuđeni a pošteni, učili vojne škole, najbobolje se vidi ako se uporede slika s vjenčanja i ova. Moram dati komentar o svim "borcima" iz zadnjeg rata koji su dolazili iz vukojebina a sada uživaju u bogatstvima stečenim mržnjom i zločinima.

Slijedeća generacija, Vice i ja na ogradi stare fontane u glavnom parku Banjaluke osam dana nakon Zlatkovog rođenja (27.12.1970.)

Nove generacije, Zlatko (stariji) i Zoe Brocklesby, Engleskinja i Frane (ime po Vicinom ocu) i supruga Ruskinja Zhanna Sian, obe Rak.

Stariji Thomas i mlađi Anthony (snaha Zoe dala imena,) u Rakovom selu ih zovu Tome i Ante.

Dirijan, Franin sin

Anet, Franina kcerka

Sretni trenuci sviju s prezimenom Rak, oduvijek osim bake. Snahe se dogovorile da se ovako uslikamo 2018. godine, pola godine prije odlaska našeg dide.

Pošto ovaj blog za mene kao Banjalučanku ima ogromnu vrijednost a moj stariji sin, kao dobar kompjuteraš (što mu je struka u Holandiji), uspijeva da sve moje što im je važno sačuva, evo fotografija koje se ne mogu ničim zamijeniti.

Srdačan pozdrav i sada uz želju za dobro zdravlje jer nam sada našoj generaciji najviše treba.

Saima