In memoriam - Zagorka (Zaga) Bera

Zaga, desno na slici

Kako smo zašli u godine kada se svaki dan može računati kao bonus, nije čudo kada nas iznenadi vijest da nas je neko od poznatih napustio. Tako mi danas stiže email od Jasne Prpić da je njena prijateljica iz mladosti, Zagorka – Zaga Bera otišla tamo gdje ćemo i mi svi jednog dana otići. Vijest ju je, kao što reče, pogodila kao „grom iz vedra neba“ jer nije znala da je duže vremena bolovala.

I Neru i mene je vijest iznenadila jer smo se, po preseljenju u Istru, nadali susretu sa Zagom s kojom smo jedno vrijeme nakon njenog prvog javljanja na blog bili u kontaktu. Zaga nam se više puta javljala emailom, ponekad smo ukrštali mišljenja o svemu što se kod nas devedesetih dogodilo, Neri su više puta stizale knjige za koje je Zaga mislila da bi joj mogle biti zanimljive… Kada god smo se spremali na dolazak u stari kraj Zaga je izražavala želju da se vidimo ali se to nažalost nije dogodilo. Znajući da je Zaga gotovo redovito dolazila na ljetovanje u Rovinj kod prijatelja iz komšiluka, nadali smo se da ćemo se konačno sresti jer od nas do Rovinja je pola sata autom. Planove je poremetila corona a sada je stigla i ova tužna vijest…

Zaga mi je ostala u sjećanju iz doba kada sam svirao u narodnom orkestru Pelagića a ona je u to doba pripadala takozvanoj „maloj raji“ koja je igrala folklor. Iz te grupe su mi posebno ostale u sjećanju Zaga, Jasna Prpić i njihova visoka prijateljica, koje su uvijek bile zajedno. Bile su mi jako simpatične i često smo se družili. Za nas starije su zaista bile „mala raja“.

Nakon što sam prestao svirati u Pelagiću izgubio sam vezu s većinom raje s kojom sam se družio za vrijeme proba i nastupa. Životi su nas odveli na razne strane, naročito za vrijeme posljednjeg rata. Da nije bilo bloga vjerojatno ne bih saznao da je život Zagu odveo u Beograd a Jasnu u Njemačku.

Zaga je, nažalost, prerano otišla s ovog svijeta. Želja da se sretnemo se nije ostvarila. Meni će u sjećanju ostati njen lik iz doba kada je „pripadala“ grupi „male raje“ Pelagića, upravo ovako kako ju je „uhvatila“ kamera na slici koju mi je ponovo poslala njena prijateljica Jasna.

Zaginoj familiji i prijateljima Nera i ja izjavljujemo naše iskreno saučešće.