Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.
Asima i Ibro su se bili privremeno skrasili u Pensilvaniji nakon izbjeglickih dana u Njemackoj. Bili smo sugradjani sve do polovine 2005. Bilo je tu teferica, druzenja do kasno u noc, jagnjadi na raznju... Ibro je bio glavni strucnjak za cevape, dok je Asima pravi strucnjak za razne vrste pita: bureke, sirnice, zeljanicu. Svi su je ubjedjivali da bi s burecima mogla napraviti odlican posao ovdje u Americi.
Zelja za povratkom u stare krajeve je bila jaca od svega i njih dvoje sada uzivaju u svom starom domu uz Vrbas. Fotografija je napravljena negdje u aprilu 2005., manje od mjesec dana od njihovog povrtatka u Banja Luku.
Ibro je ovdje bio stalni korisnik Interneta ali sada nisam siguran da ga to zanima. Bas me zanima da li ce se oglasiti!
Bilo je lijepo duziti se sa Hamzicima dok su zivjeli u Pittsburghu a posebno uzitak jesti dobro pripremljene Asimine bureke. Iako nam nedostaju meni je posebno drago da su oni ponovo nasli zadovoljstvo i srecu vrativsi se u svoju rodnu Banja Luku.
Nana, kako vjerujem da ces se ti cuti snjima prije mene mozes im ti spomenuti blog, a ako bude u prilici sigurna sam da ce to Ibro sa zadovoljstvom pratiti.
1 Comments:
Bilo je lijepo duziti se sa Hamzicima dok su zivjeli u Pittsburghu a posebno uzitak jesti dobro pripremljene Asimine bureke. Iako nam nedostaju meni je posebno drago da su oni ponovo nasli zadovoljstvo i srecu vrativsi se u svoju rodnu Banja Luku.
Nana, kako vjerujem da ces se ti cuti snjima prije mene mozes im ti spomenuti blog, a ako bude u prilici sigurna sam da ce to Ibro sa zadovoljstvom pratiti.
Pozdrav
Jasna
Post a Comment
<< Home