Kada se radi o Ali, nisam mogao da odolim da ne objavim i drugu fotografiju koju mi je Mario poslao jer se na njoj moze prepoznati onaj poznati Alin pogled, koji se tesko zaboravlja.

Sjecam ga se iz mojih studentskih dana, a ostao mi je u sjecanju i onaj dan kada smo prvi put posjetili Banjaluku nakon naseg izlaska. Bio je to dan kada je Banjalukom vladala horda primitivaca, policija je bila prisutna na sve strane, cinilo se da ce ponovo doci do krvoprolica. Alu smo sreli u blizini fakulteta i u onako uzavreloj situaciji, izmijenili par rijeci. Cinio mi se nekako dostojanstven, bio je uredno obucen i miran, kao da ga uzavrela situacija oko njega puno ne uzbudjuje. Po svom dobrom, starom, obicaju, bili smo pocasceni vrecicom 'kiki' (ili mozda 'odzacar grla') bombona, koju smo donijeli nazad u Ameriku.

Alu nakon toga nisam vidio, iako sam imao prilike da citam o njemu na raznim stranicama Interneta. Nadam se da cu biti u prilici da ga ponovo sretnem pri nasoj slijedecoj posjeti.