Drvar na putu stare slave

Prošlo je gotovo 62 godine otkako je Adolf Hitler povjerio generalu Lotharu Rendulicu, komandantu 2. oklopne njemačke armije, desant na Drvar s ciljem likvidiranja Josipa Broza Tita, tadašnjeg vrhovnog komandanta Jugoslovenske armije. Bio je to pokušaj slamanja otpora jedne od najhrabrijih i za Nijemce najopasnijih oslobodilačkih vojski u Drugom svjetskom ratu.

LOV NA MARŠALA

Te 1944. godine, tadašnji Titov Drvar bio je centar oslobođene teritorije, a bio je i sjedište Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, AVNOJ-a, Nacionalnog komiteta, Vrhovnog štaba i savezničkih vojnih misija. Okolinu Drvara branili su 1. proleterski, 5. bosanski, 8. dalmatinski korpus i Oficirska škola Jugoslovenske vojske.

Uz Vrhovni štab nalazio se prateći bataljon od tri pješadijske čete, jedna protivavionska četa, eskadron konjice i tenkovski vod.

Rendulic je pripremio višestruki napad iz smjerova Sarajevo, Jajce, Banja Luka, Prijedor, Bihać i Knin. General je kao špicu napada odlučio da upotrijebi 500. SS lovački bataljon. To je bila eksperimentalna jedinica - jedina vazdušnodesantna SS trupa. Bataljon je brojao 900 ljudi, od kojih su većina bili kažnjenici.

Dok su se Drvar i okolina budili tog sudbonosnog dana, 25. maja 1944. godine, dana koji se kasnije obilježavao kao Dan mladosti, kao i Titov rođendan, iako je on službeno rođen 7. maja 1892. godine, ništa ne sluteći, na zagrebačkom i banjalučkom aerodromu počeli su urlati avioni s ukrcanim 500. SS bataljonom i lovačko-bombarderskom prethodnicom...

Desant na Drvar je počeo.

Malo poslije 6 sati ujutro Drvar su nadletjela dva izviđačka aviona. Samo nekoliko minuta kasnije započelo je bombardovanje. Oko sedam časova otvorili su se prvi padobrani i već za 15 minuta su bili na zemlji. Tek nakon što su zauzeli sve ciljeve, Nijemci su shvatili da su pogriješili Titovu lokaciju i počeli su napadati tamo gdje je pružan najveći otpor, Titovu pećinu. O epilogu tog napada manje-više sve znamo. Tita su odbranile 3. dalmatinska i 6. lička brigada, a nakon novog naleta padobranaca Tito je iskoristio trenutak i zajedno sa saradnicima pobjegao iz pećine i iz Drvara. To je ujedno bio i jedini neuspjeli desant u II svjetskom ratu.

Drvar je tog dana zasluženo dobio svoje mjesto na karti svijeta i na stranicama školskih udžbenika istorije pod imenom Titov Drvar.

ZABORAVLJENI SPOMENICI

Sve do proteklog rata Titova pećina je bila jedna od najposjećenijih turističkih destinacija u bivšoj Jugoslaviji.

Prošlo je 11. godina otkad su spomen-obilježje Titova pećina i Muzej "25. maj" devastirani. Na tom mjestu zjape prazni samo zidovi muzeja i zarđali rukohvati koji pokazuju put ka pećini. Nema više ni spomen-baraka koje su se nalazile ispred pećine, a u kojima je Tito boravio i živio. Umjesto njih samo zgarište.

Ipak, i danas, petnaest godina otkako je Titova ideologija ugušena u ratu, na putu prema Drvaru, kroz Petrovac i preko Oštrelja, ostali su tragovi poštovanja lika i djela nekadašnjeg vrhovnog komandanta. Tako na izlazu iz Petrovca u podnožju brda još stoji ime Tito koje je napravljeno od malih borova. Na Oštrelju, planini između Petrovca i Drvara, usamljen, ali i dalje na istom mjestu stoji legendarni voz "Proleterka", doduše u veoma lošem stanju. U Drvaru, koji je nekada bio Titov, glavna ulica još nosi maršalovo ime.

Čuvena pećina je zaboravljena i napuštena. Nestala je iz turističkih prospekata, udžbenika istorije i sjećanja.

Ova tužna slika spomen-obilježja ipak će se promijeniti do 25. maja, godišnjice desanta na Drvar, do kada će na lokalitetu Titove pećine biti izgrađene dvije autentične spomen-barake.

PROJEKAT OBNOVE

Udruženje "Drvarska drenjina" dalo je prijedlog za obnovu, a u iznosu od 30.000 KM finansiraće je USAID CCA. Projekat je, u skladu s mogućnostima, podržala i opština Drvar.
Anka Papak-Dodig, načelnik opštine Drvar, kaže je da je izgradnja baraka samo polazna osnova, te da je u planu i rekonstrukcija spomen-obilježja Titova pećina, koja će obuhvatiti i rekonstrukciju Muzeja "25. maj".

"Imamo namjeru da se obratimo, kako međunarodnim organizacijama tako i domaćim institucijama, kako bismo završili taj projekat. Taj kompleks je nekada bio okosnica turizma u Drvaru. Čak i danas znatiželjnici dolaze da posjećuju pećinu, ali kada vide u kakvom je stanju, okrenu se i odu", kaže Anka Papak-Dodig.

Zoran Pećanac, predsjednik Udruženja "Drvarska drenjina", kaže da se projektom želi iskazati lokalna prepoznatljivost - Titova pećina i drvarska drenjina, nadaleko poznata domaća rakija.
"Projektom nikako ne želimo da oživimo Titovu ideologiju. Ovim samo želimo da vratimo Drvar na staze stare slave. Posjetiocima ćemo prezentovati folklor, domaće rukotvorine i, naravno, drvarsku drenjinu. Iako će biti veoma teško, pokušaćemo da vratimo stvari koje su nekada bile u spomen-barakama i u muzeju", kaže Pećanac.

DOBRA STARA VREMENA

Razmišljanja građana Drvara su oprečna. I dok se jedni slažu da bi bilo korisno rekonstruisati čitav taj prostor, drugi su opet skeptični po tom pitanju i vjeruju da se novac može usmjeriti u druge svrhe. Pri našoj posjeti, na klupi podno Titove pećine zatekli smo djeda Petra i čika Cahu, koji su uživali u prijatnom proljetnom danu i ćaskali o "nekim starim dobrim vremenima".
"Moj je otac poginuo ovdje braneći Tita. Kako da ne budem ponosan na ovo mjesto? Nikada mi nećemo imati takvog čovjeka koji je razmišljao svojom glavom i pružio narodu dobar život. Vidite ove danas, to k'o da nema svoju glavu i vode narod u propast", kazuje starina Petar, dodajući da svaki penzionerski dan provodi kod Titove pećine uživajući u prirodi.

Njegov prijatelj Caha smatra da je dobro što više nema socijalizma, ali misli da spomen-obilježje treba obnoviti.

"Evo gledajte šta se dešava. Ovdje je nekada bilo dosta preduzeća koja su dobro radila. Danas je to devastirano i kada dođu stranci koji bi uložili da se proizvodnja pokrene, naši ljudi se bune i kažu kako tada treba raditi i subotom do pet-šest sati. Pa ljudi moji, kada je bio socijalizam, niko ništa nije radio, zato nam se i desilo to što nam se desilo. Ipak, pećina je spomenik tog vremena i treba je obnoviti samo zbog turizma. Evo, prije dvadesetak dana je došao pun autobus Slovenaca iz Kopra da vidi pećinu. Evo šta su imali vidjeti", kaže Caha pokazujući na oronule ostatke pećine i Muzeja "25. maj".

Tokom turističke sezone, prije rata, Titovu pećinu je pohodilo oko 150.000 posjetilaca. Danas ovdje tek poneko navrati, ali ako je suditi po nastojanju implementatora projekta, po kojem bi nadležna ministarstva u nastavni plan i program u sklopu školskih ekskurzija uvela i Titovu pećinu, Drvaru se smiješi svijetla turistička budućnost...