SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, June 08, 2008

Potrazi me u Predgradju

Zvucnici ukljuceni!!!

Dok se odmaram u hladovini u svom ‘cardaku ni na nebu ni na zemlji’, (zacudo, imam pristup Internetu iako sam prilicno daleko od access point-a), razmisljam da li da pripremim nesto za blog ili da se okrenem necem vaznijem. Raja se ulijenila (da li je lijepo vrijeme razlog ili nasa zasicenost ovim druzenjem), nitko ne salje ‘materijal’. Valjda svako ocekuje da ce se netko drugi potruditi pa da bude nesto za citanje. A bez ‘materijala’ nema ni priloga. Logicno. i zalosno. Ali tako je.

Za one koji jos uvijek vjerno navracaju na ove stranice evo bar jedna muzicka numera. Nastavak ‘serije Po vasem izboru’. Istina, nije po vasem, vec po mom.

A pjesma je iz nasih krajeva, meni veoma draga. U izvedbi koja mi je posebno draga. Da budem iskren, mislio sam da se sjecam originala, ali mi, evo, dok ovo pisem , lik (I ime) pjevaca koji je pjevao ovu pjesmu na zagrebackom festival ne dolazi pred oci. Dokaz da se stvari zaboravljaju i da se jedno vrijeme, kojeg se vecina mojih vrsnjaka sa sjetom sjeca, polako gubi s godinama koje prolaze sve brze i brze.

Predgradje je dio grada (pitanje, da li se radi o dijelu grada kada je u pitanju predgradje?) u kojem sam se rodio i prozivio dobar dio svog zivota. Mnogo je uspomena iz moje mladosti o kojima bih sada mogao raspredati do beskraja (mozda jednog dana to i uradim, onako, sebi za dusu, i za moju djecu, da imaju nesto ‘crno na bijelo’, kada ih jednog dana uhvati nostalgija i zelja da saznaju nesto vise o gradu i drzavi iz koje su otjerani) i trebalo bi mi mnogo vremena da sve to stavim na papir.

Kada banjalucani spomenu Predgradje, vecina u stvari misli na zeljeznicku stanicu koja je imala znacajno mjesto u historiji grada. Izgradjena za vrijeme vladavine Austro-Ugarske, nalazila se na vaznom putnom pravcu Bosne. U vremena kada su dobri putevi bili rijetkost (nisam siguran da je i sada situacija po tom pitanju mnogo bolja), zeljeznicka pruga je bila od posebne vaznosti za napredak nekog grada, pa tako i Banjaluke. Sva moja putovanja u mladosti su pocinjala i zavrsavala tu: bilo da sam isao u Zagreb u posjetu rodbini, bilo da se putovalo na more (sjecate se cire od Sarajeva pa preko Igman planine i spavanja u prostoru za prtljag!), stizalo se do Evrope (‘Trst je nas’). Stara zgrada zeljeznicke stanice, sa karakeristicnim korpama sa cvijecem, koje su se mogle vidjeti na svim zeljeznickim stanicama bivse Juge, mi je jos uvijek prisutna pred ocima, iako je godinama nema. Ono ruglo napravljeno nakon zemljotresa nikada je nije moglo zamijeniti.

Pored stanice, bilo je tu jos gradjevina izgradjenih u ista vremena. U zgradama zeljeznicke kolonije zivjele su porodice onih ciji su ocevi radili na zeljeznici. U ta neka davna vremena bilo je logicno da zivis u blizini radnog mjesta. Kako se ‘zeljeznicki biznis’ sirio, gradjene su nove zgrade za nove radnike. Tako se i Predgradje sirilo i dobijalo nove sadrzaje. Izmedju ostalih i nogometni stadion, na kojem je utakmice igrao nogometni klub, pogadjate, Zeljeznicar.

Kada se pise o Predgradju, ne moze se zaobici ljevaonica celika Jelsingrad. Smjestena, po logici, uz samu zeljeznicku prugu, i ona se vremenom sirila i zauzimala sve vise prostora. Veliki dio livada na kojima smo se igrali nogometa do kasno u noc su progutala nova postrojenja ljevaonice a mi smo se morali zadovoljavati nekim drugim ‘terenima’.

Vremena su se promijenila, svijet ide naprijed, ali cini mi se da se na Predgradju to nije dogodilo. Zeljeznica je izgubila svoju vaznost, a uz svu glupost koja prati zivot u dijelovima Bosne koje Sajma u jednom svom javljanju lijepo nazva blentitetima, zeljeznicka stanica na Predgradju postade mjesto na kojem se malo toga sta dogadja. Putnika je malo, putuju samo oni koji jos nisu nasli nacina da se ‘prebace’ u grad. Nema medjunarodnih vozova, samo ‘lokali’. Istina, jos uvijek se moze stici do Zagreba ili Mostara, ali svako putovanje traje vjecnost, u to sam se imao priliku sam uvjeriti prije nekoliko godina. Ljevaonica Jelsingrad je jos uvijek tu, ali, kako ‘cujem’, malo se sta u njoj proizvodi. Celik i proizvodi od celika nisu profitabilni u ova suvremena vremena: sada se lova zgrce na drugim stranama, mnogo lakse i brze. Novopeceni biznismeni znaju znanje: od postenog rada se niko nije obogatio.

Stare zeljeznicke stanice Banjaluka – Predgradje nema, ali ima jedna pjesma koja ce me uvijek podjecati na nju i mladost provedenu u njenoj blizini. Napisana je, istina, za neko drugo predgradje, ali cini mi se da su sva predgradja bila nekako ista. Pa zato je evo ‘pustam’ sebi za ceif a i za one koji ce se mozda sjetiti nekih mirnih davnih vremena provedenih na predgradju jednog grada koji je nekada to i bio.



6 Comments:

Anonymous Dubravka Kusmic said...

Zdravo Co,
hvala na ovom prilogu. Tema je odlicna. Predgradje i njegovi stanovnici.Moja dobra drugarica iz tehnicke skole je zivjela n predgradju. Poznajuci nju i njenu familiju mogu reci da su to ljudi koji su zivjeli skromno, uvijek ponosni na svoj rad, postenje i pravda su im prvi na ljestvici vrijednosti.
Isto tako smi imali dva profesora koji su odrasli u predgradju: Franc Jerkovic i Tomislav Sebalj.
Oni su cesto pricali o njihovoj mladosti, putovanju vozom do skole i nazad,uz pjesme i gitaru .
Profesor Sebalj je odrastao bez roditelja i cesto ponavlajo da ga je komsiluk odgojio.Jako izrazena solidarnost medju stanovnicima predgradja je takodje tipicna. Cak ni doticna dva profesora nisu mogli sakriti njihovu slabost prema djacima s predgradja.Oni su imali posebne "kredite".
I na kraju ako se jos nisi sjetio prvog pjevaca ove divne pjesme.
To je bio Lado Leskovar, Zagrebacki festival. trazila sam ga na internetu i evo jedan link.

http://www.mojvideo.com/video-lado-leskovar-potrazi-me-u-predgradju/a02705400ceddbf88a7d

usput sam nasla informaciju i podsjetila se da je i Djordje Marjanovic pjevao ovu pjesmu.
Puno pozdrava iz vruceg Montreala.
Dubravka Kusmic

Monday, 09 June, 2008  
Anonymous Anonymous said...

Co, ova pjesma potvrdjuje da je u 'staroj dobroj Jugi' bilo dosta dobre muzike. Raduje me sto me podsjeti na nju, izvorno su je izvodili kustravi Lado Leskovar i oldboy Djordje Marjanovic, ali sada mi se cini na 'Opatiji'... a tekst je cuvenog Drage Britvica. Volim izvodjenje Darka Rundeka, a sjecam se i sarajevskog jazz trija, cini mi se, BKB sa Kornelijem... ah dobrih improvizacija. I jos nesto ti moram reci, trebao si napisati sjetniji i ljepsi tekst o Predgradju, jer o specificnoj aromi, o 'tvom' Predgradju se to od tebe ocekuje...
Pozdrav,
Mario

I mala ispravka: ciro je hukt'o preko Ivan, a neko preko Igman planine.

Monday, 09 June, 2008  
Anonymous Sejo said...

Co,
Mala pomoc protiv "krecane".Pjavac je bio Lado Leskovar a poslije su jos neki pjevali ovu lijepu pjesmu ( cini mi se i Zvonko Spisic).Pozdrav od Seje

Monday, 09 June, 2008  
Blogger co said...

Vidim da ima onih koje pamcenje bolje sluzi. Da, sada se i ja sjecam Lade Leskovara. U stvari, mislio sam da je to bio on ali nisam bio siguran pa nisam htio pogadjati. Znam da mi se njegova verzija pjesme mnogo vise svidjala nego ona druga, kako sada znam, Djokina. O verzijama o kojima Mario pise ne znam nista, a ova Meri Cetinic mi je zaista odlicna.

Dubravkin komentar me podsjeti na neka poznata lica za koja nisam znao da su sa Predgradja. O profesoru Sebalju bi se moglo toliko toga reci a i Franc je tu negdje. Mozda nekom drugom prilikom.

A sto se tice cire, Mario je u pravu. Naravno da se radi o Ivan planini, ali kako sam prilog pisao na brzinu, greske su moguce.

A sav taj tekst o Predgradju je vise isao onako usput jer mi je glavni cilj bila pjesma. O Predgradju bih, kao sto rekoh, mogao mnogo toga napisati, ali nisam siguran da bi to bilo previse interesantno. A ni pisanje mi nikada nije bila jaca strana. To prepustam onima koji za to imaju smisla. Ja samo pokusavam da odrzim ovo sto pluta da ne potone.

Monday, 09 June, 2008  
Anonymous Emira said...

Iz moje zbirke najljepsih pjesama jos iz vremena "Po vasem izboru" na Radio Zagrebu u 12h i 10 min:

Potrazi me u predgradju,
na ulici, na raskrscu.
Gde mi je jorgovan rasuo perle,
gde nam je prolece dotaklo usne
i pobeglo...

Potrazi me u predgradju,
kraj vozova sto prolaze.
Bicemo sami u svitanju dana,
bicemo sami u pesmama ptica
ko nekada....

Dremaju jedra od rublja i cveca,
cekaju vetar da nekuda plove.
Cujes li nase nas predgardje zove,
traze te kuce i ulice stare.

Potrazi me u predgradju,
poljubi me u secanju.
Par onih sati kad ostanes sam,
ako me sad jos imalo volis
potrazi me...

Ti nemas prsten sa naseg vencanja,
al pamtis strehu na kraju grada.
Bez mnogo cveca, bez vela i zlata
bila sam s`tobom sretna k'o nikad.

Potrazi me...

Monday, 09 June, 2008  
Anonymous Anonymous said...

24 august 2009, 23 i 30
navratih na ovu stranicu tek teko, kao sto naletimo slucajno na nekog prijatelja setajuci se groz grad i vidjeh da ove ovih price nisu nista izbjedile ni poslike godinu dana. naprotiv, uz ovu pricu uz ovu pjesmu u sred evrope lijepo mi prija neko osjecanje Robinsona Krusa ili posljednjeg Mohikanca.

Pozdrav svim slucajnim prolaznicima ove stranice i ovih prica u svim buducim vremenima
OTVARAC ZA KONZERVE (ZV)

Monday, 24 August, 2009  

Post a Comment

<< Home