Jutro u Rakovom selu
Ovo ljeto ce u Sibeniku ostati zapamceno po temperaturama iznad 30 stepeni. More nikad toplije danima. Turista nikad manje u odnosu na ranije godine.Cijene nikad vece. Jedino sto je uvijek isto su jutra.
Temperatura pred zoru opadne za desetak stepeni, u nasem dvoristu debili hlad od drveca koje se zove smokvic i koje nicemu ne sluzi izuzev da pravi hlad. Ono vazi medju drvecem kao korov, ima veliko korijenje i smeta plodovima u vrtu. Mi smo medju rijetkima koji ga imaju.
Budjenje pocinje cvrkutom zutog kosa, ciji pjev lici na tajni, lagani zvizduk ljubavnika pod prozorom svoje drage. Vice i ja pocinjemo jutro prvo domacom lozom u malim casicama zvanim ovde "bicerin" cija kolicina predstavlja dozu tablete za cirkulaciju. Svakog gosta koji se
budi sa nama ceka ista procedura. Onda slijedi duze sjedejne "bez srkleta" po bosanski i vlastite aktivnosti. Ovde u mrezi lezi Filipinka djevojka Franinog druga Amerikanca. Ima lice tamnopute Angeline Djoli. Puno se razgovaralo o zenskoj ljepoti u raznim podnebljima. Vice uvijek zavrsi pricu da oni koji nisu prolazili Banja Lukom nisu vidjeli nikad toliku kolicinu i ljepotu zenskog svijeta. Napravio je sliku mene i Filipinke sa komentarom "Evo Filipinke od 28 god i Banjalucanke od dve in sezdeset kuka, pa vi vidite. Bilo je komentara i smijeha do suza.
Nadam se da ce se sa slike vidjeti ljepota i snaga jutarnjih suncevih zraka koje Dalmaciju cini rajskim dijelom svijeta.
Pozdrav svima u dalekim djelovima svijeta i nemojte da vam moj tekst budi nostalgiju. Uvijek svako misli da je onom nekom tamo bolje. A zivot se stvara ljepsim ako se veze svojim koncem i svojim bojama i mustrama (nas naziv za seme veza).
Saima
Temperatura pred zoru opadne za desetak stepeni, u nasem dvoristu debili hlad od drveca koje se zove smokvic i koje nicemu ne sluzi izuzev da pravi hlad. Ono vazi medju drvecem kao korov, ima veliko korijenje i smeta plodovima u vrtu. Mi smo medju rijetkima koji ga imaju.
Budjenje pocinje cvrkutom zutog kosa, ciji pjev lici na tajni, lagani zvizduk ljubavnika pod prozorom svoje drage. Vice i ja pocinjemo jutro prvo domacom lozom u malim casicama zvanim ovde "bicerin" cija kolicina predstavlja dozu tablete za cirkulaciju. Svakog gosta koji se
budi sa nama ceka ista procedura. Onda slijedi duze sjedejne "bez srkleta" po bosanski i vlastite aktivnosti. Ovde u mrezi lezi Filipinka djevojka Franinog druga Amerikanca. Ima lice tamnopute Angeline Djoli. Puno se razgovaralo o zenskoj ljepoti u raznim podnebljima. Vice uvijek zavrsi pricu da oni koji nisu prolazili Banja Lukom nisu vidjeli nikad toliku kolicinu i ljepotu zenskog svijeta. Napravio je sliku mene i Filipinke sa komentarom "Evo Filipinke od 28 god i Banjalucanke od dve in sezdeset kuka, pa vi vidite. Bilo je komentara i smijeha do suza.Nadam se da ce se sa slike vidjeti ljepota i snaga jutarnjih suncevih zraka koje Dalmaciju cini rajskim dijelom svijeta.
Pozdrav svima u dalekim djelovima svijeta i nemojte da vam moj tekst budi nostalgiju. Uvijek svako misli da je onom nekom tamo bolje. A zivot se stvara ljepsim ako se veze svojim koncem i svojim bojama i mustrama (nas naziv za seme veza).
Saima
posted by co | 8:20 PM
7 Comments:
Draga Saima,
otvorih blog, nedelja ujutro, i vedrina ove price i slika plijeni.
Kao da sam i ja sjedila negdje pokraj stola. Pocinju se javljati cvrc ci. Onda oni svi opojni mirisi raznoraznih trava, onih sa bjelkastim listovima, s malim dlacicama. Plus debeli hlad iz kojeg ti se ne izlazi. Divna atmosfera za jutarnju meditaciju.
Od svega je najljepse kad tu ljepotu imas s kim podijeliti.Ti imas veliko srce sirom otvoreno za sve , i familiju i prijatelje.
Tvoja zadnja recenica je tacna , sreca nije daleko, ona se nalazi u nasoj neposrednoj blizini.
Puno pozdrava od dubravke
San -Miris mora, ruzmarina i lavande; riba sa gradela, potpaljenih lozovim granama, servirana u smokvinu listu. Tople smokve umotane u prsutu, Peljesanski Dingac iz bukare i fjaka…a ja samo u mudantama u hladu pod lozom.
Java- Draga Saima, ne objasni ti nama, jel’ bicerin ide prije, poslije ili sa tabletama?
Samo da mi se ugrijati…
Puno pozdrava
Dragiu Abu
Svee bajke iz naseg djetinjstva su pocinjale sa "iza sedam mora ,iza sedam gora, i mi smo znali da je to negdje daleko gdje mi nikada necemo stici.Kad sam procitala tvoj tekst, tako sam se rastuzila jer tvoj san je za mene nesto sto bi smo Vice i ja tebi mogli ostvariti sad ovog trenutka i da sve ide redom koji si napisao.I "miris mora i miris ruzmnarina i lavanda i riba sa gradela potpaljenih lozovim granama,servirana u smokvinom listu.I tople smokve umotane u prsutu i Peljesacki Dingac iz bukare i fjaku a ti samo da poneses mudante i povedes svoju dragu.
Ali ono "iza sedam mora, iza sedam gora" je strasna realnost.
To je java a kad se koristi tako dugo bicerin, tableta nema u upotrebi.
Da li ce ikad doci vrijeme da se mi blogeri sretnemo, jer svi koji pisemo ocito imamo isti kod. Nije bitno da nas je puno bitno je da nas ovo cini sretnima i izvlaci iz nas pozitivne emocije.Dubravka je napisala predivan komentar na moj tekst.Ima puno ljudi u mom okruzenju, imam puno blize i dalje familije, ali nemamo isti kod kad su emocije u pitanju.
Nedostaje mi Nada i njeni tekstovi. Bilo mi je simpaticno citati tekstove pod pseudonimom Halima, a pomislila sam "evo proradila jos jedna nasa dusa".
Ona ocito ima osobinu dobro odgojenog svijeta da misli o drugima i bude skromna.Ucinilo joj se da bi mogla biti naporna blogerima a ima potrebu da pise i da podijeli lijepa sjecanja sa nama.Mislim da je Milan imao neki pogresan trenutak pa je i lijepim tekstovima zamjerio anonimnost.
Ja ih volim oboje i dozvoljavam im pravo na njihove reakcije.
Pozdrav Saima
Iako u zadnje vrijeme nemam bas previse vremena za blog a i za Internet u cjelini (evo i ovo pisem za vrijeme pauze na poslu a bilo bi pametnije prosetati jer jer vrijeme prekrasno), osjecam da moram pojasniti neke stvari. Naime, Saima spominje moju reakciju na anonimne komentare (u ovom slucaju se radi o komentarima pod imenom Halima) koja je uzrokovala nesporazum (i malu ljutnju) sto nisam ocekivao.
Moja reakcija i komentar imaju veoma jednostavno objasnjenje. Ovaj blog sam zamislio kao druzenje ljudi koji razgovaraju i druze se kao sto su se nekada druzili, bez potrebe da se skrivaju iza nekih drugih imena. Od pocetka bloga sam se drzao pravila da cu objaviti svaki komentar, ma kakav bio (a uglavnom su bili korektni) jer sam smatrao da se oko ovog bloga okupljaju osobe koje mogu razgovarati otvoreno o svemu s postovanjem jednih prema drugima, cak i kada se radi o veoma osjetljivim temama (o ovom zadnjem ratu koji nas je rastjerao po svijetu, o nasim sudbinama i sudbinama onih koji su bili dio te grozne masinerije, svjesno ili nesvjesno, itd). Bilo je to tako sve do nedavno i ja sam objavljivao i anonimne komentare koji su stizali (ne tako cesto), iako se s tim licno nisam slagao. Mislio sam da je to tako jer se mnogi ne snalaze s ovim novim tehnologijama, nadajuci se da ce se jednog dana javiti pod punim imenom i prezimenom.
Tako bi vjerojatno i ostalo da nedavno nisam primio komentar koji je optuzivao jednu od osoba koja se na blogu redovito pojavljuje, cak potpisan imenom i prezimenom, da bi zvucao uvjerljivije. Kada sam od osobe koja je poslala kometar trazio da mi se javi na email da navode provjerim, nije bilo odgovora. Bio je to prvi komentar koji nisam objavio. A siguran sam da bih u suprotnom napravio veliku gresku.
U zadnje vrijeme se iznenada broj anonimnih komentara povecao i ja sam odlucio da se vratim onom svom izvornom principu da ih ne objavljujem. Poredan “Haliminih’ komentara, bilo je jos par nepotpisanih, od kojih sam neke objavio iako vjerojatno nisam trebao (na primjer, jedan veoma lijep komentar na prilog o Davoru). Ucinilo mi se da ce se blog pretvoriti u razgovor izmedju anonimaca a takvi razgovori bi se vrlo brzo mogli pretvoriti u veoma neprijatne dijaloge, sto nikako nisam zelio. Takvih diskusija je Internet prepun i one ne vode nicemu. Zbog toga sam odlucio da anonimne komentare ne objavljujem ne znajuci da se iza nekih ‘krije’ Nada, sto je izazvalo nezeljenu reakciju.
A da dodam jos nesto u svoju ‘odbranu’, moram napisati i slijedece. Veoma cesto sam bio razocaran kada bi neki od mojih priloga, za koje sam predpostavljao ce izazvati buru komentara, ostali potpuno nezapazeni. Iz razno-raznih razloga (od kojih su neki meni poznati). U tim slucajevima sam mogao slati komentare sam sebi, kakve god sam zelio, kako bih ostvario svoj cilj. Mogao sam razviti polemike izmedju medjusobno suprostavljenih (anonimnih) osoba, kako bih blog ucinio zanimljivijim, jer iz iskustva znam da odredjeni komentari dizu ‘cijenu’ bloga (broj pristupa raste kada se ‘zakuva’). Nisam to radio jer mi takav blog nije bio cilj a i sam nisam osoba koja bi se sluzila svime i svacim samo da dokazem da sam u pravu.
Zbog toga sam odlucio da ne objavljujem anonimne komentare pa se tako desilo da je “Halima’ postala dio ‘kolateralne stete’ kako se to ovdje u Americi zna popularno reci za nevine zrtve ratnih dejstava. Da sam znao da se radi o Nadi, to bih joj licno objasnio (mislim, putem emaila). A da ce se Nada zbog toga naljutiti, nisam mogao predpostaviti i zapravo ne razumijem zasto se to desilo.
Zbog toga evo utrosih svoj odmor za racuk da prokomentarisem Saimin komentar u nadi da ce pomoci u razjasnjenju nastale situacije. Za one koje to zanima.
Co, ne vjerujem da se Nada naljutila.
Jednostavno je doslo do zasicenja. Znam taj osjecaj: Blog te ponese, das mu svu svoju dusu, a onda shvatis da to na stotine ljudi cita i pocnes razmisljati o kvaliteti onoga sto pises i sta ti koji citaju misle. Upitas se, sta ja tu radim i koju ja budalu glumim. Istovremeno te nesto tjera da nastavis, jer nalazis zadovoljstvo u tome. Jedno rjesenje je raditi sta radis i ne obazirati se druge, na isti nacin kako to djeca cine. Drugim rijecima raditi to za svoju dusu. Razumijem ja da se neki ljudi ukljucuju anonimno i nemam problema ako neko zeli da nesto komentira na kulturan nacin. Medjutim kad neko neukusno dobacuje iz mraka, to treba prekinuti u startu. Prema tome Co, tvoja odluka donesena u startu Bloga da sve komentare objavis, treba da se preispita. Otrovna strela komentara, koji ti navodis, je okrznula zrtvu ali je pogodila nevinog posmatraca. Zato se ja ovako javno preko Bloga ispricavam Vjeki i molim ga da mi oprosti jer sam sav svoj bijes iskalio na njemu. Sta mozemo, druzenje na bosanski nacin
Maske ne sluze samo zato da nas pred svijetom prikazu boljima, vec prevashodno da nam pruze zastitu od ljudske zloce. Noseci ih sprijecavamo da se iz nas izlije onaj najbolji dio nas. I kad se javi
neko anoniman cini mi se da onaj senzibilniji dio auditorija prepozna, posumnja, ali nije siguran.
Puno je razloga za anonimni pristup. Npr. na blog idu djeca, zena, muz, a mi bismo s s blogerima podijelili nesto sto samo mi znamo, neku intimu, neku crticu...Davno jednom mama mi je otvorila dnevnik. Otad je ducan zatvoren. Blog je puno sigurniji ducan, nema provale ako se sam ne odas. Anonimusima bi jedino bili
zabranjeni vulgarnost i mrznja.
Onima koji se predstave i to bi, po mome, trebalo biti dozvoljeno, pa cemo se onda raspravljati.
...A divni prilozi prolaze bez komentara...steta.
Anony_ mous
Dragi moj Co
Zao mi je sto ti je juce propalo lijepo vrijeme za rucak i setnja radi pisanja komentara.
Mislim da sve ono sto si napisao zna svaki citaoc i pisac na tvom blogu od prvog dana njegovog nastanka.
Ja sam ti vec pisala a i usmeno pricala o tebi kao osobi.Tvoja ozbiljnost, tvoja radinost i angazovanost na svim poljima, tvoj uspjeh u pomoci oko odgoja djece sa tvojom Nerom, i tvoj danasnji status u novoj sredini i novom svijetu to dokazuje.Tvoji prilozi nemaju puno komentara. A sta komentarisiti o istoriji i istini koja nam se desavala u ovih skoro dvadeset godina, a koja pomaze onima koji zele znati i javljaju se bez obzira ko su.Raznih smo nacija na ovom blogu ali od kada tvoj blog postoju nama se uljepsa svakodnevnica od snage istine, ljubavi i emocija.Kako je puno onih koji sute, nasih bivsih prijatelja i poznanika .Ja se drzim one da je "sutnja znak odobravanja."Njima je teze nego nama, ne mogu mirno spavati znajuci sve ono o cemu ti pises.Ovo ostaje mladima koji citaju i zele da znaju.
Slazem se sa Rankom u zadnjem komentaru.Za nas bosanski gen, ni side , ni razne gripe nikad nece biti efikasan da ga unisti.
Tebe molim onog trenutka kad ti ovo postane teret prekini, ti ces biti na dobitku a mi svi na gubitku.
P. Ne znam hoces li vjerovati ali meni kompjuter sluzi samo za mejlove, tvoj blog i prebacivanje slika sa aparata.
Imam prijatelja intelektualca musliman -Bosnjak koji mi je poodavna rekao da "sjednem za kompjuter pa pisem protiv balija, nekad kao Srbin nekad kao Hrvat." Na moje zaprepascenje i pitanje zasto odgovor je bio " za......m se"
Zbog toga ne koristim internet puno.
Pozdrav od Saime koja ti se uvijek divila i nastavit ce.
Post a Comment
<< Home