Bez naslova
Razmisljala sam kako da dam naslov ovom prilogu i odlucila za ovaj.
Pisem iz drzave baz drzave, iz zemlje ljudi bez ljudi, (samo Bosnjaci, Hrvati i Srbi) i da ne nabrajam jos mnogo stosta.
Obecala sam se javiti poslije emisije “Zabranjeni forum” i evo to sada cinim iz Sibenika. U ovih 10 dana od proslog cetvrtka bila sam tri dana u Banja Luci. Jedan u Sarajevu i evo sam vec 6 dana u Sibeniku.
Sve o emisiji.
U srijedu navece mi je Radmila poslala poruku i zamolila da u cetvrtak do 12 sati dostavim jedne “meleze” gospodinu Hrsumu (uredniku emisije).
Otisla sam i na recepciji predala knjigu i upitala recepcionera ko moze biti u publici. Odgovor je bio da obicno pozovu studente sa raznih fakulteta ili mlade iz raznih stranaka a izmedju ostalog moze doci svaki gradjanin. Ja sam odlucila da dodjem ne govoreci nikome o tome.
Tema je bila “Ko se mrzi taj se voli” .Gosti su bili neki gosp Tucakovic iz Islamse zajednice (neko je uvalio vremesnog covjeka, koji nije bas vican komunikaciji), gosp Nermin Pecanin (iz SDU - stranke koja se “odcjepila” od SDP-a i professor po prezimenu Ziga (meni licno nepoznat).
S druge strane Radmila, Sanja Vlaisavljevic (cest gost u politickim emisijama - nista posebno za cuti, stil profesora kojeg poslije odslusanog predavanja nista ne upamtis (bar za moj prosjecni IQ), a takvih je najvise pred TV ekranima i Martina Sopta novinarka iz zapadnog Mostara.
Povod je bio neka deklaracija IZ o islamofobiji u kojoj su izgleda optuzeni i neki ugledni gradjani.(Nisam dugo u Sarajevu pa ne znam o cemu se radi).
Martina je zgodna, mlada novinarka u mini suknji. U emisiju se javio neki Enver i vrlo ruzno napao novinarku sto se nije pristojnije obukla i zasto urednik pusta takve u studio.
Meni je to bila inicijalna kapsula (ne znam je li ovo ispravna rijec), da se pobunim i prekinem urednika moleci ga da mi da rijec. On je odobrio i onda sam ja rekla da gospodin Enver nije nista bolji od onih “koji s druge strane broje “nase” umotane i on odredjuje kako treba da se oblaci mladi svijet “s druge strane.” Onda je valjda krenulo iz mene sve sto se nakupilo za ovih 20 godina. Mrcvarenja bosanskog naroda, prvo od svojih nacionalista i fasista pa onda jedni drugih, nekad svi protiv svih , pa onda 2 protiv 1 (zavisno od trenutka). Rekla sam da smo rat predeverali sa strankama SDA, HDZ i SDS i evo nas nakon 20 godina, opet sa istima, samo medjusobno posvadjanim i podjeljenim novim imenima a korjen je svima isti.
Sutradan su reakcije komsija, prodavaca na pijaci, te poruka bile nevjerovatne: ne mogu da vjerujem svi obicni ljudi misle isto, a da nema snage da se ista promjeni i da se ni nakon godinu dana ne formira vlast u ovoj lijepoj i napacenoj zemlji.
PS . U Banja Luci sam vidjela Radmilinog Totu-Vuka. Nevjerovatno da se tako moze ozlijediti neduzna zivotinja. Samo donja vilica puknuta na tri mjesta. Poruka je sigurno u stili divljaka “zacepi gubicu”.
U Sarajevu smo posjetile gospodina Jovu Divjaka. Gradjani ga posjecuju, na ulici zaustavljaju i ljube. A ova vlast “ludi od zlobe i zavisti”. Ne tretiraju ga ni blizu kako zasluzuje. Docepali se vlasti na racun bosansko hercegovackih patriota i vjerovatno “ne spavaju mirno”.
U prilogu saljem fotografiju iz emisije i susret sa “cika Jovom “.
Pozdrav Saima
posted by co | 9:46 PM
11 Comments:
Rijetke su osobe koje poznajem a koje ce reci ono sto misle tako jasno kao Saima. Nema tu politike niti uvijanja stvari u celofan, da se neko ne bi uvrijedio. Bila je Saima takva i onih davnih skolskih godina a vidim da se ni za dlaku nije promijenila. U danima kada i sam pomalu gubim volju za bilo sta sve vise se divim osobama koje jos imaju snage da se bore za pravdu, istinu, protiv primitivizma, zatucanosti, ili totalne nezainteresiranosti za ono sto se oko njih dogadja.
Jadna je ta nasa Bosna u kojoj su primitivizam, nacionalizam, zatucanost i lopovluk zavladali a obican svijet ne vidi sta se oko njega desava (ili na sve to zatvara oci). Propaganda onih koji su se docepali vlasti je za ovih 20-tak godina od jedne zemlje relativno svijetle buducnosti stvorila tamni vilajet, vratila je stotine godina u proslost bez ikave nade da bi se to propanje moglo zaustaviti. Zakljucujem to po vijestima iz starog kraja koje svakodnevno odlaze u svijet, te po komentarima pojedinaca na iste. Citam tako sta se pise u svima dobro znanim “nezavisnim novinama”, a s posebnom paznjom pratim komentare branilaca imena i djela onih koji su Banjaluku ocistili od banjalucana. Ima ih sa svih strana, cak se poneki javljaju sa pojedinih svjetskih univerziteta. Tesko je medju onima koji se javljaju naci osobu prosjecne inteligencije, a kamo li nekoga ko razmislja svojom glavom. Sokiran sam nepismenoscu istih, njihovom gluposcu i zaslijepljenoscu nacionalizmom, i nikako ne mogu da vjerujem da sam najveci dio svoga zivota zivio okruzen takvim spodobama. Jedina karakteristika sa ljudskim rodom istih je cinjenica da hodaju na dvije noge i da posjeduju sposobnost da se izraze pismenim putem, ako se njihovo skrabanje moze smatrati pisanjem. Svaka dalja slicnost tu prestaje.
Zbog toga se jos vise divim Saimi (i nekolicini drugih s kojima se ovdje druzimo), jer sam od tog tamnog vilajeta daleko pa me neke stvari manje direktno pogadjaju, za razliku od Saime koja vecinu svog zivota zivi u njemu I hjtela, ne htjela, mora se susretati sa svime sto se tamo dogadja. Nije ni ovdje u Americi situacija puno bolja ali je broj onih koji misle svojom glavom i to svoje misljenje javno iznose daleko veci.
Dok god komsije i poznanici budu Saimu hvalili kada je sretnu i dok se ta podrska bude tu zavrsavala, nade u bolje sutra nema.
Zasto ne volim Banju Luku
Danas je onaj dan cije priblizavanje svake godine izaziva oluju. Evo vec dvadeseti put. Jos jucer je bilo prilicno gadno, a jutros, nakon iznenadjujuce mirnog sna, osjecam se cisto, okupano, bistro, lagano, kao poslije bure. Nesto se valjda poslozilo pa mi jutros Dovla, odnosno gosp. Maric, pokloni Osvita Seferovica ( koje li simbolike u imenu ! ).
Mostar, grad je koji sam obozavala. Bila sam u njemu mnogo cesce nego u ostalim BH gradovima, ali uvijek u prolazu. Ipak svaki put bi me zarobila vrelina njegova tla, svjezina Neretve i dobra vibra s ljudima, mada ih nisam osobno poznavala.
Nakon rata nisam htjela ici tamo. Srce bi mi puklo nad tim razdvojenim gradom. Nije mene mucio Stari most, ni ostale rusevine, nego provalija medju ljudima. A sad vidim da se most ponovo gradi, a neimar je Osvit Seferovic.
Zasto u svim sredinama ratom zahvacene regije postoje ljudi, istina u manjini, ali postoje, koji su dobri, koji zele biti pravi ljudi ( to onda podrazumjeva sve ostalo ), koji ne zale vrijeme ni energiju da svoju sredinu ucine dostojnom ljudskog zivlenja... Zasto u svim tim sredinama ti ljudi svoja nastojanja glasno izrazavaju ne strahujuci za posljedice.... Zasto svuda, samo ne u BL ???
(Jedna Rada ne cini proljece.)
Zbog ovih pitanja adekvatniji naziv mog komentara bio bi:
ZASTO ZA MENE BANJA LUKA VISE NE POSTOJI ?
Nada
Draga Nado
Lijepo si ovo napisala, uostalom kao i sve uvijek.A mene si potakla da nastavim malo o ovom mom tekstu.
Mlada novinarka Martina nam je ispricala da ima velike probleme u Hercegovini sto svugdje i svima govori da je njena domovina Bosna i Hercegovina.Navikla se vec da joj na razne nacine zagorcavaju zivot.
Ali sok koji je dozivjela u Mostaru morala je ispricati.Njena obitelj tamo ima skolu stranih jezika u kojoj i ona radi.Dosao joj je decko od 19 god. iz zapadnog dijela.U razgovoru s njim je rekao da nikad nije bio na Starom mostu, niti ga je vidio.Saznanje da dolazi da uci engleski, znaci da nije polupismen i da nije iz obitelji koja nije u stanju da to plati.Ali mozak mora da je nasljedan (moje misljenje), neovisno o statusu i zavrsenom skolovanju.
Ja sam spomenula da smo mi (nase generacije) vaspitavane i na skolskoj lektiri slovenackog knjizevnika I.Cankara"Zastidio se majke".Rekla sam da je meni domovina i korjeni isto sto i majka.I da se svako onaj ma gdje bio stidi svoje ocevine i svojih korjena, ne moze nadati dobru.
Rekla sam da kad dodjem u BL, u svoju ulicu, u svoju kucu, u svoju bastu, bas me briga sto je zovu Republika Srpska.Svi oni se svakodnevno tamo, po raznim pitanjima ipak sudaraju sa BIH.I mislim dasigurno, ima i onih kojima je zao, sto Nada vise ne voli Banja Luku.Ali ima puno pravo na to.Sjecanja joj ne dozvoljavaju drukcije.
Pozdrav Saima
Uvijek mislim da zato sto sam okrenula ledja i otisla nemam pravo da solim pamet ljudima koji su ostali i koji se bore za zivot u nekim nametnutim uslovima i sa sredstvima koje imaju na raspolaganju.
Velika vecina ljudi sirom svijeta se konstantno bori za opstanak , bilo na nivou: kako doci do hrane za ovaj dan ili na nekom drugom, kako platiti kiriju, kredit za kucu, platiti djeci skolu i slicno.
U vrijeme dok sam bila tamo, a i poslije toga u Bosni i Herecegovini je ucinjena nepopravljiva steta. Steta je ucinjena. Nema povratka nazad.
Kazne i optuzbe vodja ne mogu popraviti stetu. Mogu mozda pomoci da se jedna istorijska epizoda zavrsi.
Mozemo samo zamisliti u buducnosti, djeca ce uciti o tom nasem « gradjanskom ratu » , koliko je to sve skupa bilo nevjerovatno glupo i nepotrebno.
Sada se moze samo krenuti od nule, poceti sve ispocetka. Uvijek ima ljudi koji su spremni da daju sve od sebe za plemenitu ideju.. Mladic iz Francuske dolazi u Mostar, radi sa malim grupama, poducava ih i uci zajedno s njima. Titova unuka Svetlana osvaja svojom odlucnoscu. Tako je n jen dida poceo. On je formirao grupe ilegalaca, koji nisu javno nastupali. Zasto ilegalci? Da li to pitanje hrabrosti? Ne . To je pitanje odnosa snaga. Dok god te onaj, koji ne preza od britalnosti bilo koje vrste , moze unistiti i unistiti tvoje najmilije, bolje je ne istrcavati.
U danasnje vrijeme imamo novu tehnologiju. Internet, kontakti sirom svijeta. Sigurna sam da ce se ovaj novi pokret prosiriti i uspjeti. I mislim da je to pravi put.
Zasto moramo osnivati pokrete za ljubav medju ljudima svakih 50 godina? To je pitanje koje me stalno prati.
Dok sam radila u Profesionali, jedan inzinjer avijacije u VTI mi je rekao sta je primjetio radeci sa nama iz Cajaveca.
Neko radi na nekom projektu, mjeri, biljezi rezultate, obogacuje svoje znanje. Kad taj neko ode sa projekta i dodje neko drugi, taj «drugi » umjesto da nastavi, pocinje od nule. Cak je pokusao i da mi nacrta formu poznatog pilastog napona iz osciloskopa.Kriva raste pod nekim uglom i onda padne na nulu i stalno tako sa odredejnom frekvencijom..
Puno pozdrava svima od Dubravke
Manipulacijom jezika...:
www.slobodnaevropa.org/content/manipulacijom_jezika_do_politickih_ciljeva/24339918.html
spectator
Saima je svojim prilogom napravila pravi BUM.U proteklih 20 godina preživjela sam svašta i izgubila mnogo:roditelje,domovinu,imovinu i dosta prijatelja.Istovremeno stekla sam dosta novih prijatelja, neke na poslu,a neke preko ovog bloga.Među njima je i Saima.Od samog početka znala sam da je posebna,i da imamo puno slićnosti u karakteru.Naposrednost,duhovitost,duhovnost i želja za pružanjem pomoći kome treba.Bez dlake na jeziku,reći će svakom u brk šta ga spada,pa nek se puši.Ršuma znam već dugo.Bio je nekoliko godina u B.L.i vodio omladinsku emisiju.Onda se vratio u Sarajevo i vodi jako dobro emisiju o kojoj je pisala Saima.Ćini mi se da bi i ja isto ucinila kao ona.Nakupe se emocije i provale kao bujica pa kud puklo da puklo.Svaka joj cast.Pojava Radmile nas je zbližila i dala nam potstreka da i mi damo svoj doprinos u iskorjenjivanja nacionalizma i drugih "izama"koji ga prate.Polako se javljaju iskrice pozitivnih događanja ali nažalost u B.Luci ih nema.Pitam se šta bi bilo da nisam otišla te 1995.Da nam je više Saima,Ramila Svetlana,Osvita, možda bi za naše nasljednike svanulo bolje sutra.Pozdrav Niskana
2
Pozdravljam Dubravkin komentar.Drago mi je da nije mogla ostati ravnodušna na Saimu,Radmilu Svelanu,Osvita ,Abraše...
Niskana
Ono sto mene muci i rastuzuje jest kako to da i nakon 20 godina nema ni trunke kajanja niti zaljenja onih koji su unistili lijepi grad Banja Luku i pocupali korijenje dobrog dijela njenih stanovnika. Nema zaljenja, nema opozicije, razlicitog misljenja. Dodik je njihov Bog, pa i onima visokoobrazovanima. Nesto tu gadno ne stima.
Kada dodjes u BL, ili kada odes na njihove forume, ni traga kajanju, zaljenju, pomirenju, zelji da se uspostavi normalan suzivot. Oni se druze, uzivaju, radosne slike na Faceboku, kao da nikad nista nisu imali sa nama. Da li su toliko sami sebi dovoljni
Pa sa kime sam ja to zivio. Koji su to ljudi uz koje sam se ja osjecao sretan. Da li su tada glumili, da li se nesto prelomilo bas u svima njima. Kako to da sam ja mislio iskreno a oni su me sve te mlade godine varali. Jesam li ja pogrijesio ili oni. Zasto su Banja Luku zvali prijateljskim gradom otvorenim za svakoga.
Jako bih zelio naci odgovor na ta pitanja.
Za godp.Posmatraca,
Ovo sto se desilo u Banjaluci za mene uopce nije iznenadjenje.Beograd i SANU su ovo pripremali odmah poslije 1945.god.(Banjaluka je uvijek bila strategijski vazan grad).To sam cuo i od nekih srpskih intelektualaca a od nekih poznatih Bosnjaka i Hrvata.
Ubrzana je srbizacija i militarizacija Banjaluke poslije premjestaja Centa oklopnih jedinica iz Vrsca u Bluku.U 1965-
moj dido(clan Saveza boraca,bio vijecnik ZAVNOBiH-a( mi je rakao:"Sto se desava u Savezu
boraca u Bluci nece valjati za
buducnost Bluke.U Savez boraca sve vise dolaze bivsi cetnici(iz okolnih planinskih opcina) koji su postali partizani uz pomoc svjedoka.Oni su se sve vise uposljavali u Vojni odsjek i u SUP."Ovo je bilo tocno i sudbonosno za Bluku.Takodjer,SANU je u Bluku slala svoje tajne profesore i dr tajne emisare...Napr.P.Lazarevic-Gugo trebalo je da bude uhapsen 1963.god.(nalog je dosao iz Sarajeva)zbog povezanosti sa naciolistima iz SANU,ali je Momir Kapor sprijecio to hapsenje,i posvadjao se sa Vojom Mitrovim,tadasnjim nacelnikom SUP-a(koji je bio za hapsenje)..Dradan Davidovic je prije rata radio za SANU-u Bluci a sada je direktor TV
manjeg blentiteta.Bio je Karadzicev
ministar vjere.Otac mu je bio
major JNA_a...Mnoge srbijanske i crpske oficirske porodice su se naselile u Bluci poslije premjestanja Centra oklopnih jedinica u Bluku.Kraj Zelenog mosta srusene su mnoge bosnjacke kuce radi izgradnje oficirskih stanova."Kosmos"je podignut takodjer na mjestu gdje su poruresene mnoge bosnjacke kuce.(npr.poznate i stare obitelji Ibrisagica...)...Manji blentitet je stvoren kao nagrada Milosevicu za razbijanje Jugoslavije.Njemu je obecana nagrada kada je bio na celu "BEOBANKE"u Vasingtonu(podrzavaali su
ga j L.Eagleberger i Henry Kissinger Associates Consulting tvrtka , i Butros Bali
PS:Neki na ovom blogu ne vjeruju da su srpski profesori u Bluci bili rasisti,a oni su to bili u ogromnoj vecini:i preko 99%!Ja bih mogao sastaviti veliku listu tih prof.koji su pokazali svoj sovinisticki obraza odmah na pocetku rata.Treba samo pobledati listu akademika i profesora koji su se potpisali na Izjavi patrijarha Pavla o tome da Karadzic nije ratni zlocinac(!!!)
Milane, kladila bih se da sam zadnji komentar pisala na Sajminom postu jer je tamo bio i Posmatrac.
Nada
Misionari u BiHu-evangelisti u ofanzivi:
www.sarajevo-x.co/forum/viewtopic.php?f=3&t=91619
spectatpr
Post a Comment
<< Home