In memoriam - Dragan Lovric
Postovani Milane,
Jutros sam dobio tuznu vijest da je jos jedan Cajevcanin preminuo u tudjini. Dragan Lovric, masinski inzinjer, kapetan prve klase bivse JNA, dugogodisnji radik u ROPE podlegao je teskoj bolesti nakon visemjesecnog lijecenja koje nazlost nije uspjelo. Draganova porodica je zivjela u Bosanskoj Gradisci a on je sa svojom porodicom, suprugom koja je takodje radila u Rudi Cajavecu, kcerkom i sinom zivio u Banjaluci.
Upoznao sam ga na prvoj proslavi 22. decembra po mome dolasku u Rudi Cajavec da bi se nase druzenje nastavili u Novakovicima gdje smo djelili zajednicku kancelariju nekoliko godina. Iza naoko ostrog covjeka krilo se jedno brizno bice za svoje kolege i porodicu, koji je nastojalo da podjeli inzinjersko znanje i usmjeri mlade kolege. Kao dugogodisnji ribar djelio je svoje dogodovstine samnom koji sam tih dana pravio svoje pocetnicke korake kao ribar. Tim pricama je pokazo jednu finu zicu humora.
Kao i mnogi zbog svojega porjekla, kao Hrvat, ostaje bez posla i odlazi u penziju, te na koncu sa porodicom odlazi u Svedsku gdje je i okoncao zivot. Moji zadnji susreti sa njim u Banja Luci potvrdili su njegovu ljudskost koju je pokazo nastojeci da mi pomogne u odlasku iz nasega grada.
Nadam se da ce ga vecina Cajevcana spominjati po dobru i ovim putem zelio bih da njegovoj porodici izrazim iskreno sucesce.
Aljosa Mujagic
Jutros sam dobio tuznu vijest da je jos jedan Cajevcanin preminuo u tudjini. Dragan Lovric, masinski inzinjer, kapetan prve klase bivse JNA, dugogodisnji radik u ROPE podlegao je teskoj bolesti nakon visemjesecnog lijecenja koje nazlost nije uspjelo. Draganova porodica je zivjela u Bosanskoj Gradisci a on je sa svojom porodicom, suprugom koja je takodje radila u Rudi Cajavecu, kcerkom i sinom zivio u Banjaluci.
Upoznao sam ga na prvoj proslavi 22. decembra po mome dolasku u Rudi Cajavec da bi se nase druzenje nastavili u Novakovicima gdje smo djelili zajednicku kancelariju nekoliko godina. Iza naoko ostrog covjeka krilo se jedno brizno bice za svoje kolege i porodicu, koji je nastojalo da podjeli inzinjersko znanje i usmjeri mlade kolege. Kao dugogodisnji ribar djelio je svoje dogodovstine samnom koji sam tih dana pravio svoje pocetnicke korake kao ribar. Tim pricama je pokazo jednu finu zicu humora.
Kao i mnogi zbog svojega porjekla, kao Hrvat, ostaje bez posla i odlazi u penziju, te na koncu sa porodicom odlazi u Svedsku gdje je i okoncao zivot. Moji zadnji susreti sa njim u Banja Luci potvrdili su njegovu ljudskost koju je pokazo nastojeci da mi pomogne u odlasku iz nasega grada.
Nadam se da ce ga vecina Cajevcana spominjati po dobru i ovim putem zelio bih da njegovoj porodici izrazim iskreno sucesce.
Aljosa Mujagic
Labels: in memoriam
posted by co | 11:04 AM
0 Comments:
Post a Comment
<< Home