In memoriam - Drago Domazet
S tugom vas obavijestavam da je 06.07.2011 god u Zadru preminuo nas sugradjanin Domazet Drago.
Sahranjen je u Zagrebu. Nada je supruga, moja komsinica, moja prijateljica, sestra od moje najdraze prijateljice. Divni ljudi jedni od onih “moji su drugovi rasuti biseri….” Brak iz ljubavi koja je trajala do zadnjeg daha njegovog zivota. I danas ovi nasi “vladri zivota i smrti” govore da su “mjesani brakovi” bozji grijeh. Oboje Bosanci, nije im religija nikad bila prioritet, a ne vrati se u nasu Banjaluku ni ziv ni mrtav.
Pozdrav Saima
Labels: in memoriam
posted by co | 8:47 AM
1 Comments:
Bila sam u B.Luci pocetkom septembra.Dosla sam u subotu, a vratila se u ponedeljak.U basti je bila zarasla trava, a zbog Sibenika nisam dugo obilazila kucu, tako da sam imala minimun vremena za boravak u B.Luci.Uvijek se nadam da ce se neko od prijatelja javiti, da zeli doci u Bl kod mene, pa uvijek pripremam da sve zatekne u redu.
Ovaj put sam imala samo vremena da obidjem punicu od naseg preminulog prijatelja.
Sa koliko je ljubavi pricala o svom zetu, o njegovoj dobroti, o njegovoj sposobnosti da uvijek i svakom pomaze, o njegovoj strucnosti i razumjevanju svega cega se dotakne.Uostalom Emira je o tome lijepo pisala.
Gledala sam slike sa sahrane u Zagrebu, i zaista se vidi da je to bila dostojanstvena sahrana.Upamtila sam recenicu teta Mike" da je bio toliko uvrijedjen i razocaran istjeravanjem iz B.Luke da nije zelio ni da se tamo sahrani".
Dugo sam o tome razmisljala.Nije znao mrziti ali meni licno je zao sto umjesto uvrijedjenosti i razocarenja nije osjecao inat, prkos i vratio se kuci.Inat pokrece, podize adrenalin i potpomaze zdravlju.Mi smo se u Sarajevu u to uvjerili.Ovo su moja licna i iskustvena razmisljanja.Ja volim otici u BL.Osjecam ko se iskreno raduje, ali osjecam i one koji bi voljeli da me ne vide.Ali to vec nije moj problem vec njihov.Martin Luter Kong je rekao:"Mrznja ne moze iskorjeniti mrznju.Samo ljubav moze",A rekao je i :"Nepravda bilo gdje prijetnja je pravdi svugdje."
Ovo me asociralo i na ovu malu pricicu.
Bili smo Vice i ja u "Solarisu" sa Slovencima.Obzirom da smo ocekivali unuka onda smo posmatrali roditelje sa bebama i obavezno pitali koliko je mjeseci stara.Nas unuk je dosao sa 4,5 mjeseci, pa smo mi htjeli da vidimo putuje li se sa tako malim bebama.
Preko puta nas na udaljenosti oko 5 m bio je mladi bracni par sa bebom.Ja sam pitla o starost, majka je odgovorila 8 mjeseci.Beba je bila preslatka pa smo se malo vise upustili u razgovor.Na pitanje odakle su odgovorila je iz B.Luke.Onda sam je rekla da sam i ja iz B.Luke.
Poslije toga sam otisla u more, a moj prijatelj Slovenac je rekao, kad je izisao iz mora da je prosao pored njih i cuo da muz napada na zenu sto je rekla odakle je.Cuo je recenicu"Mogla si uzeti zvucnik pa stati nasred i vikati da si iz B.Luke.Bebi je bilo ime Uros, otac nema vise od 25 god.Razmisljala sam da nije mogao biti ucesnik rata, jer je premlad.Nije imao potrebu za strahom jer se u "Solarisu" svi gosti jednako tretiraju.(privatni je i samo je lova bitna.)
Nije mi ostalo nista drugo, nego da pomislim da se mozda stidi Banja Luke. Obzirom da sam naucila da ljudi mojim rijecima daju tezinu, a ja im to ne zamjeram, meni je ovo moje razmisljanje bilo jedino moguce.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home