Balkan, Balkan, Balkan...

Evo me u Sarajevu i danima ocekujem inspiraciju za ovaj prilog. Kako me atmosfera oko izbora vlasti, Reisova prijetnji oko vjeronauke u skolstvu, kritika susjeda u Rakovom selu, sve vise dovodi u stanje ocaja, zbog moje sudbine da zivim na Balkanu, tako i potreba da sjednem za kompjuter i izbacim to iz sebe, dovede do pisanje ovog teksta.

Pocecu od nekoliko crtica iz proteklog perioda.

U Sibeniku a i u svim ostalim mjestima gdje se nadjemo dani i datumi nam nisu nesto pri pameti osim ako nemamo zapisanu neku obavezu na vidnom mjestu.

U nedelju, prilikom posjete pape Benedikta Hrvatskoj, poslije 18 sati, Vice je slagao kamenje za prostor koji hocemo da izravnamo za parking. Neki susjed je naisao i napao Vicu sto radi, i zar “ne zna da je danas sveta nedelja” i da je sveti otac u Hrvatskoj. Vice je odgovorio da ne zna, ali da ”zna da i Bog voli vise radnike nego neradnike”. Otisao je bez rijeci a mi i ne znamo ko je to. Balkan. Balkan.

U Sarajevu kupim “Slobodnu Bosnu” i odusevi me crtica iz Senadovog dnevnika.

“NEDELJA 5. JUNI

Gledam svetu misu pape Benedikta sesnaestog na zagrebackom Hipodromu i buduci da mi je jako dosadno, upustim se u bezazlenu statistiku na osnovu koje egzaktno utvrdim: papa Benedikt, po minuti govora pominje “ljubav, mir, pomirenje” u istim intervalima kao Haris Silajdzic “genocid, entitetsko glasanje, drzavnu imovinu.

Sta hocu reci?

Nista, osim da je to brate mili dosadno.”

Juce u tramvaju Vice zapocinje razgovor sa djecakom od oko tri godine, kojeg dvojica mladjih ljude drze za ruku. Djecak, veseo, komunikativan, odgovara na pitanja. Vice ga pita “Ko ti je tata” misleci na jednog od njih dvojice. Kako djecak ne odgovara jedan od njih kaze: “Pita ciko ko ti je babo?” Mali pokaze na jednog od njih. Mi zakljucimo da ga niko nije naucio da neka djeca ni ne znaju, kako se otac jos moze zvati na ovim prostorima. Nije ni cudo kad glavni vjeroucitelji “pjene o krizi identiteta” i zabrani muslimanima da se tako predstavljaju. Balkan. Balkan.

Ima jedno pet godina od kako sam pronasla clanak Rickija Gervaisa (genijalnog britanskog glumca, reditelja i scenaristu) pod naslovom "ZASTO SAM ATEISTA- NECETE GORJETI U PAKLU, ALI BUDITE DOBRI” i cuvam ga i danas.

Mislim da sam se tu potpunao pronasla od rodjenja pa do danasnjih dana. Od sutra u nekoliko nastavaka cu ga prepisati na blog. Mislim da bi bilo korisno, jer ovde na Balkanu neki vjerski sluzbenici jako negativno djeluju na neobrazovane ljudske mozgove. Da bi se sami prosvjecivali nemoguce je. Oni knjige ne citaju a kompjuteri su im nedostupni.

Mislila sam koju sliku da stavim uz ovaj prilog i zakljucila da je meni najbolja ova na kojoj Vice od kamenja i raslinja oplemenjuje prstor, koji ce biti oplemenjen benkovackim kamenom.

Pozdrav Saima