SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, May 29, 2011

Mladić

Vijest o hapsenju saznah na putu, dok sam uzivao u ambijentu prelijepog Irskog gradica Kilkenny, na ulici prepunoj svijeta, od jednog momka iz nasih krajeva koji nam pridje kada je cuo nas jezik. Nakon par izmijenjenih rijeci upita nas da li smo culi vijest da je uhapsen Mladic. Bili smo iznenadjeni iako sam prije polaska na put negdje procitao da ce ga uhapsiti prije 6-tog juna. Procjena je, ocigledno, bila pogresna, samo ovaj put je greska bila u datumu a ne u samom aktu.

Dakle, vlasti u Srbiji su konacno odlucile da ga izruce Hagu jer su shvatile da od Evrope nece biti nista ako se to ne desi. Igre (politicke) ponovo u punom razmahu. Vode ih oni na vrhu, onako kako njima odgovara, kao sto se to desava na onim nasim prostorima vec dvije decenije. Politicari vode glavnu rijec a obicna raja reagira k'o ovce.

Cujem, u Banjaluci se sprema skup podrske trenutno najvecem ratnom zlocincu na svijetu. Siguran sam da ce se na njemu pojaviti mnogi rodjeni godina kada je rat u Bosni vec bio poceo. Jos jedan dokaz da je kultura laznih mitova jaca nego ikada. Od vremena Marka Kraljevica se do danas malo toga promijenilo. Za Marka bih mogao naci opravdanje jer tada nije bilo masmedija pa se lagati moglo koliko se htjelo, ali danas! Za ovce sve tehnologije svijeta nisu dovoljne. Ovcama je mozak ogranicen pa je kolicina informacija koja se u njega moze pohraniti minimalna. Drugog objasnjenja nema. Bar za mene.

Marko od turskog vazala posta junak a za Ratka se jos nisu dogovorili oko 'titule'. Nije vazo ni sto se prilikom privodjenja, kako kazu, uneredio. Kako dani i godine budu prolazile njegovo 'junastvo' ce rasti i ko zna sta ce neke sadasnje i buduce mame i tate, dede i bake pricati svojoj djeci i unucima. A nece manjkati ni pjesama jer 'junaci' i pjesme idu zajedno vec decenijama.

Drago mi je da me ove godine put odvede u prekrasnu Irsku umjesto u rodni grad. Umjesto da gledam rulju koja ne vidi dalje od vlastitog nosa, uzivam u gostoprimstvu domacina na svakom koraku. Ni ovaj prilog nisam planirao ali odlucih da vijest zabiljezim dok cekam na ostale da se spreme za odlazak na bluz festival koji se odrzava u obliznjem parku. Znam da cu na njemu sresti raju iz cijelog svijeta koja o naciji mari koliko o proslogodisnjem mrazu.

A tamo u rodnom gradu ce 31-og maja atmosfera biti drugacija. Ako je suditi po kometarima onih koji se javljaju na raznim forumima, bit ce i pjesme, ali drugacije. Srecom, do mene njeni zvuci nece doprijeti. Ja cu u to vrijeme uzivati u miru i tisini malog obalnog mjesta Howth.

10 Comments:

Anonymous Posmatrac said...

Mladic je (doduse sa velikom voljom) provodio jednu zlu politiku zasnovanu na stogodisnjim mitovima i 'pravima'. To me ne iznenadjuje.

Ono sto me iznenadjuje i rastuzuje je danasnjih 12.000 stanovnika Banja Luke, okupljenih na protestu protiv hapsenja Mladica. Govor mrznje, parole, zastave, gore nego 1991. Nakon toliko godina i uza sve medije i informacije na raspolaganju, ti ljudi jos nisu u stanju da uvide istinu. Nazalost mislim da je vide ali je ignoriraju i stvaraju neku 'svoju' istinu. Banjalucani su postali veci pape i od samog pape (Beograda) pa ih cak srpski nacionalisti po medijima spominju kao uzor svojim 'domacima'.

Banja Luka je konacno i masovno pala na ispitu ljudskosti i vise ne vjerujem da je tamo moguc ikakav normalan suzivot za dugo vremena, premda se u preambuli ustava RS spominje ravnopravnost triju naroda. Od krasnog grada sa dusom na Vrbasu nastao je nekakav odbojan grad-projekat nacionalizma i mrznje. Izvana naoko cist i uredan ali iznutra potpuno truo. Boze oprosti im jer ne znaju sto cine.

Tuzno i zalosno, ali to je realnost. Jednom ako i kada se taj narod konacno probudi, budjenje nece biti ugodno za njih, a za ostale ostati ce gorcina i krhotine njihovih nekadasnjih stvarnih zivota koji su im oduzeti.

No jedno sam siguran, nece to dobro zavrsiti.

Tuesday, 31 May, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Pogledajte i pročitajte na Buka -online o današnjim demonstracijama u B. L.Za nju više nema nade.Tko ne mora ići bolje mu je da ne ide tamo u tu moralnu kaljužu,još veću zatrovanost i odbojnost prema nama,koje su otjerali.Na nama ponovo iskaljuju svoj bjes,kao da smo mi krivi što je MONSTRUMA prodala njihova matica.Ne ostavljajte im svoj novac,idite na ljepša mjesta za odmor.Oni su nam oteli grad.Enisa

Tuesday, 31 May, 2011  
Blogger co said...

Evo vratih se u stan i citam o mitingu u Banjaluci. Ne znam sta bih rekao. Banjaluke je zaista pala na najnize grane kada je u pitanju ljudski rod. A jos su gori komentari pojedinaca kojima je mozak toliko ispran lazima da bi netko trebao poceti ozbiljno proucavati kako je to moguce. Bojim se da je odgovor nemoguce naci.

A vidim da je na mitingu bio prisutan i Dodikov Hrvat, Emil Vlajki, ali samog voljenog vodje nema. On, po svom dobrom obicaju, ponovo igra igre. Jadni su oni koji se kunu u njega i kojima je on idol. Zalosno...

Tuesday, 31 May, 2011  
Anonymous Anonymous said...

mladić=mlad čovjek,a uz njega se vežu najljepše osobine.Koja ironija?!
komadić-ni k od čovjeka.Niskana

Tuesday, 31 May, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Bila sam pred opstinom u 10 i 30, a na putu Jajce - BL oko 11 i 30. U Bl jos nikakve guzve , osim velike slike na hotelu "Palas", koja je postavljena dva dana prije za skup koji su organizovali fejsbukovci.Na trgu u zakazano vrijeme 4 (slovima cetiri tipa).Fejsbukovci su obrazovan svijet, a na putu od Crne rijeke do BL (Mrkonjic i okolina) autobusi, kombiji i auta, zastave, slike i transparenti.Transparenti su posebna prica .Nose i krst na kojem pise o "umrlom", Boris (efendija) Tadic ili transparent "Tadicu spasi Srbiju - Ubij se". Uvijek su negativci(primitivci) bili jaci od normalnih ljudi i nemaju granica u svojoj gluposti.Mozda i za to sto su pozitivci indiferentni i ravnodusni i misle da je ignorisanje dobar izbor. Ali nije.Dovodi do odustajanja od svega za sta se vrijedi boriti.A tako se sve gubi pa i nasa Banja Luka.
Pozdrav Saima

Wednesday, 01 June, 2011  
Anonymous Anonymous said...

U buki-online čitajte izjavu predsjednika Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića (Prapa)u vezi hapšenja R.Mladića.On je ocjenio da su Srbi RS,a i van nje,emotivno doživjeli hapšenje generala R.M.jer ga doživljavaju kao vojnika,kao komandanta vojske u jednom ratu.... ali ipak suditi će mu u Hagu.Pročitala sam da je TV u Srbiji emitirala događaje za koje se tereti Mladić u namjeri da smanji tenzije,ali narod i dalje brani đenerala.Pitam se kakvi su to ljudi, koji nemaju EMOCIJE za Srebrenicu i tolike pobijene. Enisa

Sunday, 05 June, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Hajde generacijo, tko se sjeca afere U2 ? Ne one sa spijunskim avionima, nego one nase, banjalucke. Ni ja se ne sjecam bas puno, znam samo da je imala neke veze i sa falsificiranjem karata za Borceve utakmice. Igrom slucaja upoznala sam puno poslije neke od njenih sudionika. S jednim od njih ovdje na placu popijem tu i tamo kavu. Zanimljiv tip, lica kamenog i gotovo nepromjenjenog jos iz onih mladalackih dana, pokreta lijenih, a oci... Te oci su valjda jedino zive na njemu. Ni momenta ne miruju, imam utisak da stalno nesto vrebaju. Suprotnost njima je glas, ugodan, smiren, recenica tecna. Nitko tko ga ne pozna ne bi mogao u njemu naslutiti pustolova svjetskih razmjera, a bio je to u jenom dijelu svog mladalackog zivota. Svoje djetinjsvo i mladost prozivljenu u BL do detalja je biljezio u dnevniku pisanom sifriranim pismom.
Ima jos.

Thursday, 16 June, 2011  
Anonymous Anonymous said...

U tom dnevniku je biljezio sve ; sebe, svoju okolinu, dogadjanja, povijest BL obitelji. Cak se sluzio crkvenim i drugim arhivima ne bi li upotpunio svoja saznanja. Koliko znam, sada, za vrijeme svojih cestih odlazaka u BL ( od puno prije rata zivi u ZG ) negdje u okolini, u miru seoskog okruzenja prevodi taj dnevnik.
Za vrijeme jedne od tih nasih kavica pozali mi se da nikako ne razmije banjalucke zagrepcane kad kazu da mrze Banju Luku. Rekoh mu da je i ja mrzim. Ostao je zatecen, to od mene nije ocekivao. Promijenili smo temu.
Ipak ga je to kopkalo. Kod narednog susreta me upita: " A mrzis li Ljubiju ? " Znam kud je to vodilo, nije prvi put. Kao, nisam rodjena banjalucanka, pa mi se moze dogoditi da je mrzim. Bar je on znao koliko sam ja banjalucka i koliko je Banja Luka moja.
Objasnih mu da ni Ljubiju ne volim i da tamo vise nikad nisam otisla od ranih sedamdesetih kad sam uocila kako je sustavno oslobadjaju svih njenih gradskih, kulturnih, sportskih i inih civilizaciskih vrednota. Covjeku koji je za to bio zaduzen, a koji je puno prije ratabio mrtav, podigli su u Prijedoru spomenik i to u ratno vrijeme. ( ? )
Objasnih mu kako ja ni BL ne mrzim onako kako on to misli. Za mene naprosto ne postoji, ne zanima me. Moze ona sada biti najljepsa na svijetu, najdemoratskija, mogu govoriti naj ljepsim jezikom, moze cvijetati od prosperiteta... sve moze, samo nikad nece moci poreci kako je dosla do toga. Ako se ikad dogodi da kazu, a nece, uvjerena sam, " Jesmo, ucinili smo to i to " mozda cu je gledati s vise naklonosti. Manje kriticnima, manje zahtjevnima ostavljam da je vole, samo nek' mi ne kazu da imaju vece srce od mene.

Thursday, 16 June, 2011  
Anonymous Emira said...

Procitah neki dan. Suze se ugusile u nijemom jecaju.

Napisala Fadila Nura Haver:

Iskaz haškog svjedoka broj 119

Rekli su da ponesemo najnužnije. Koračao sam uz majku. Imao sam trinaest. Nosio knjige i teke. Valjda će tamo gdje nas vode biti škola, pa ću nastaviti sedmi. Nisu me pustili sa ženama u autobus, pa se mati držala za me, plakala i preklinjala.

Onda je jedan vojnik, malo stariji od mene, udario majku puškom po rukama, pa me se pustila moja mati. U ruci je još držala moju torbu i ja sam vikao:

Čuvaj mi stvari!
To je za školu pribor!
I ne boj se!
I tako je otišla nekud moja mati. I sa njom moje stvari. I moje djetinjstvo.

Gdje su nas poveli nije bilo škole, već velika rupa. I buldožeri. I vojnici sa puškama, malo stariji od mene. I jedan krupan. On nije ni na koga pucao. Samo je vikao: – Pali!

Tuesday, 02 August, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Ukucajte na Googlu HASAN NUHANOVIC i procitajte o tom hrabrom covjeku cije su roditelje i brata istjerali iz baze Holandskog bataljona gdje je on radio kao prevodioc.UZAS
Enisa

Wednesday, 03 August, 2011  

Post a Comment

<< Home