Sretan Djurdjevdan
Javljam se svima onima koji se sjecaju. Kod mene je memorija kao red slika svaka slika bljesak.
Veseli brijeg, svilene haljine, bijelo okrecene male kucice, muzika, cvijece. Prodaju se raznorazne djidje, slijepljeni kitiri, neke kuglice od krep papira sa piljevinom unutra. Svezane na gumu pa onda postane loptica skocica.
Djurdjevdan je a ja nisam….. tamo na licu mjesta.
Veseli brijeg je davno izasao iz mode, moja sjecanja su jos uvjek svjeza.
U Montrealu treba cekati za djurdjevak jos najmanje dvije sedmice. Slika je kopirana sa interneta.
Sretan djurdjevdan i veliki pozdrav svima.
Dubravka
posted by co | 5:47 PM
8 Comments:
Hvala od srca, i Tebi. Vidi se da si odrasla u Ciganluku, ha, ha ha. I ja sam svoju mladost provodila uvijek u blizini nekog.
Danas pravoslavni slave svoj vjerski blagdan, katolici su svoj, Jurjevo, proslavili 23.4, ali mi, banjalucani, Djurdjevdan uglavnom vezemo za nase Cigane.
Ne znam imam li ja ciganske krvi u sebi, samo znam da je moja mama nekako sumnjicavo i zabrinuto vrtila glavom koreci me zbog mojih skitalackih navada..." Od koga li si to naslijedila ?"
Ja cu danas misliti na lijepu Djulu koja je u vrijeme mog djetinjstva zivjela u onom ciganluku preko Vrbasa. Vec dugi niz godina ne pijem bosansku kavu, danas hocu, i okrenucu fildjan, mozda ugledam neko srce.
Hvala Dubravka, razveselila si me.
Nada Š. D.
PS: Da ne kopiram adresu, nadji na internetu Sabana Bajramovica i pjesmu Ederlezi vala.
Ederlezi je ciganski naziv za Djurdjevdan.
Sretan Djurdjevdan svima koji ga slave kao dolazak proljeca ili kojima je Djurdjevdan slava.
Nado, Nado to nije ciganluk preko Vrbasa to je Ciganluk, naslonjen na Kulmahalu iz koje i sam potjecem (djedova kucha bila uz harem preko puta prodavnice Ponir).
Pjevaj Banjaluko, ma gdje bila.
Made ,Made
Prodavnice Ponir ( granap )dobro se sjecam. Isla sam cesto u nju kupiti baki kilu necega. Mislim da je na tom cosku Vilsonova izlazila na Danka Mitrova. Ja govorim o jednom malom sokaku izmedju djackog doma i skole Esad Midzic ( popularno zvana cigannjska skola )u kojem su zivjeli Cigani. Ne znam kad je nestao, ali ga u osamdesetima vise nisam primjecivala.
Pozdrav Nada Š. D.
I moj otacFikret Bahtijarević je iz Kulmahale(D.Mitrova)Ali Ciganluk se zove i s druge strane Vrbasa kod bivše klaonice,gdje smo Dubravka i ja odrasle.
Dok smo bili djeca išli smo na Đurđevdan na Veseli brijeg radovati se zajedno sa Ciganima.Moj otac bio je veterinar i u vet. stanici radili su kao šinteri Mujo i njegov sin Suljo sa Veselog brijega.Suljo je imao prekrasnu ženu,koja se zvala Kada.Još vidim lijepu Ciganku u šarenim dimijama i maramom na glavi uz puno nakita oko vrata i narukvica oko ruke.Često nam je dolazila i donosila raznih šećerlama.Mi smo išli na Đurđevdan kod njih,okretali janje i sladili se Kadinim hurmašicama.Lijepa su to sjećanja ,i hvala ti Dubravka što si me na to potsjetla. Pozdrav Enisa
Prema mom opažanju većliki broj praoslavnih porodica ima Đurđevdan za slavu.Prije nekoliko godina bila sam pozvana u Srbac na slavu direktorove sestre.Išlo je nekoliko uposlenika i putovali smo autima.Dan je bio predivan,putovanje ugodno brzo prošlo uz priču i šale.Domaćini nas dočekali uz bogatu trpezu i vedro raspoloženje.Nažalost ja sam imala stomaćnih problema i nisam smjela gotovo ništa jesti.Praznik za oči od raznovrsnih jela,kolača i pića.Bila sam tužna,jer nisam jela,ja poznata"poguzija"Ipak domaćini su mi zamotali kolača, pa kada sam stigla kući na svoj teren"omastila sam brke"Niskana
Razlicite koordinate smo koristili. Sjecam se tog sokaka,tj skupine oronulih Romskih kucha. Mislim da je taj sokak nestao sa izgradnjom policijske stanice. Iz "mog" Ciganluka su izmedju ostalih braca Krivokuca, jedan poznata "2" Borca, a drugi majstor nad majstorima za masinskim strojem u firmi u kojoj sam radio. A Kulmahala, eh tu je izvor Banjalucke pjesme i Vrbaskih aksamluka.
Snivaj Banjaluko ma gdje bila.
Onaj drugi ciganluk gdje sam ja bila, sjecam se samo jedne kuce gdje je bila jedna original familjia Roma.
Stara baba Umija, stalno je sjedila i pusila na pragu otvorenih vrata. Neizbjezna u svako doba dana, bila je kao dio te kuce. Mati kojoj se ne sjecam imena, cini mo se Meira, stariji sin Omer, koji je bio jako ozbiljan zavrsio visoke skole. Mladji sin kojem nikad nismo znali pravo ime, zvali su ga Brkica. Taj nadimak je dobio jer ga je neko vidio kako se pokusava brijati jos dok je bio djecak od brade i brkava ni traga. On nije volio skolu, volio je pjesmu i gitaru, i uvijek dio grupe koja bi zasvirala i zapjevala spontano na kamenju kod venecija plaze. Bili su tu Psutka Josip i Mario Juriskovicn ponekad Mimi. Mimi je bio veliki gitarista.
To su bila vremena i mjesta gdje bilo vrlo interesantnih individualaca, nadimaka, dogadjaja. Dobra tema za malu knjigu "Hronika jednog Ciganluka"
Pozdrav od Dubravke
Dubravka,dobro se sjećaš našeg Ciganluka.Omer Beganović je išao samnom u u osnovnu školu u isti razred.Ponekad sam učila s njim.Bio je visok,mršav,a Brkica malen.Znam jedino da je Omer otišao u Njemačku,gdje su ostali ne znam.Znam jedino da sam ih voljela kao i ostale komšije i sviju se rado sjećam Mogli bi nas dvije pisati o njima.Pronađi onu sliku u čamcu na Vrbasu i započni,a ja ću se pridružiti.Sutra je 9.Maj-dan pobjede nad fašizmom,koji nažalost poslije 65 godina još živi.S.F.S.N.Niskana
Post a Comment
<< Home