Povodom neobjavljenog teksta
Smokvice moja
Zbunjuje me ova telepatija... Odem na mail i prije nego sto kliknuh na Milanovu adresu, ugledah Tvoju posiljku. Hajde rekoh si, prvo cu to procitati pa onda pisati za blog. Sve je tocno izuzev jedne stvari, a o cemu je rijec, prisapnucu Ti, nije za javnost.
A sad zaozbiljno.
Moj dragi ima obicaj reci: 'Dozvoljavam svakome reci da je volio Banju Luku kao i ja'. Iza toga bi slijedila druga recenica, izrecena prilicno teatralno: 'Ali nikome ne doozvooljavam reci da je Banju Luku volio vise od mene'. Poznavajuci ga, nisam dovodila u sumnju to sto govori. I sebe sam svrstavala u klub obozavatelja i prijatelja zelenog grada i zelene rijeke, neskromno smatrajuci da svojim nacinom zivota, radom i odgojem djece doprinosim da grad bude gradskiji. Ratno vrijeme je pokazalo da sam bila u zabludi. Trebalo je puno, puno vise.
Sta znaci voljeti svoj grad pokazujes Ti svojim radom. Ostati u tom glibu i vijoriti zastavom ponosa i cista obraza zaista je hrabro i divljenja vrijedno. Lako je nama iz daljine dijeliti savjete i davati podrsku, Tvoja ledja znaju kako je tesko breme koje nosis. Iskreno se nadam da ce Ti Banja Luka jednog dana biti zahvalna, ne zbog Tebe, nego zbog nje same.
Moram se malo i sa cisto zenske strane dotaknuti Tvog angazmana. Ovdje se osjeca jedan trend (nadam se da nece ostati smo na trendu) da mlade, atraktivne zene, obrazovane i elokventne, nastupaju u medijima i opcenito u javnosti. Pritom ne mislim na one strahobalne emisije tipa Farma, Big Brader i slicna sr...
Ja s velikim zadovoljstvom pratim jednu damu, plavusu a la Mensvild ili Monro, crvenih usana, putenu do boli, u maloj crnoj haljini kako decentno daje slagvort metuzalemima oko sebe. Pri tome, moram priznati, zlocesto uzivam u konsatataciji da joj uceni sagovornici ni u mislima ne mogu reci glupa plavusa.
Eto Smokvice moja, i ne zaboravi da arhaicno drvo smokve svojim korijenom probija i najtvrdje zidove od kamena i betona u potrazi za onim sto mu je potrebno za zivot. A da budem pomalo u dosluhu sa drugi dijelom svog teksta, podsjecam Te da nam je njen list bila prva garderoba.
Nadam se da cemo Ti i ja jednoga dana uzivati u slasnim plodovima smokve koju je posadio moj tata.
Voli Te Jabuka
Nada Š. D.
Napomena: Naslov teksta nema nikakve veze s ovim blogom.
A sad zaozbiljno.
Moj dragi ima obicaj reci: 'Dozvoljavam svakome reci da je volio Banju Luku kao i ja'. Iza toga bi slijedila druga recenica, izrecena prilicno teatralno: 'Ali nikome ne doozvooljavam reci da je Banju Luku volio vise od mene'. Poznavajuci ga, nisam dovodila u sumnju to sto govori. I sebe sam svrstavala u klub obozavatelja i prijatelja zelenog grada i zelene rijeke, neskromno smatrajuci da svojim nacinom zivota, radom i odgojem djece doprinosim da grad bude gradskiji. Ratno vrijeme je pokazalo da sam bila u zabludi. Trebalo je puno, puno vise.
Sta znaci voljeti svoj grad pokazujes Ti svojim radom. Ostati u tom glibu i vijoriti zastavom ponosa i cista obraza zaista je hrabro i divljenja vrijedno. Lako je nama iz daljine dijeliti savjete i davati podrsku, Tvoja ledja znaju kako je tesko breme koje nosis. Iskreno se nadam da ce Ti Banja Luka jednog dana biti zahvalna, ne zbog Tebe, nego zbog nje same.
Moram se malo i sa cisto zenske strane dotaknuti Tvog angazmana. Ovdje se osjeca jedan trend (nadam se da nece ostati smo na trendu) da mlade, atraktivne zene, obrazovane i elokventne, nastupaju u medijima i opcenito u javnosti. Pritom ne mislim na one strahobalne emisije tipa Farma, Big Brader i slicna sr...
Ja s velikim zadovoljstvom pratim jednu damu, plavusu a la Mensvild ili Monro, crvenih usana, putenu do boli, u maloj crnoj haljini kako decentno daje slagvort metuzalemima oko sebe. Pri tome, moram priznati, zlocesto uzivam u konsatataciji da joj uceni sagovornici ni u mislima ne mogu reci glupa plavusa.
Eto Smokvice moja, i ne zaboravi da arhaicno drvo smokve svojim korijenom probija i najtvrdje zidove od kamena i betona u potrazi za onim sto mu je potrebno za zivot. A da budem pomalo u dosluhu sa drugi dijelom svog teksta, podsjecam Te da nam je njen list bila prva garderoba.
Nadam se da cemo Ti i ja jednoga dana uzivati u slasnim plodovima smokve koju je posadio moj tata.
Voli Te Jabuka
Nada Š. D.
Napomena: Naslov teksta nema nikakve veze s ovim blogom.
Labels: nada
posted by co | 10:59 PM
2 Comments:
Pridruzujem se izjavama tvog dragog narocito u onom teatralnom dijelu ;).
Samo postojanje tvoje "Smokvice" mi daje nadu (nema veze sa tvojim imenom) da nije sve izgubljeno, da ce pravda ipak pobijediti. Ponekad pisem sa toliko zloce, bijesa, jer sam ocekivao od ljudi koji su ostali (pitaj Boga kako su sve prezivjeli) da glasno kazu istinu, da kazu DOSTA, zlu. Osim "Smokvice" nazalost malo je takvih glasova. Po nekim teorijama, BL nacionalizan (ne, nisam napisao nacizam) je bio ponekad "blago simpatican" a za nesrazmjeru u gradu smo krivi mi, koji smo eto otisli, a iako nam je imovina (demokratski uz prijetnju medjunarodne zajednice) vracena, mi se nismo htjeli vratiti i uzivati u simpaticnom nacionalizmu (ne, nisam napisao nacizmu).
I eto sad dok se igram svojim golf balls ovde na sjevernom jugu, cekam jos neke da se probude i shvate da "Smokvica" treba podrsku, barjak u ruci postaje pretezak.
Uzivaj Banja Luko, ma gdje bila.
Istina je da na braniku casti danasnje Banjaluke ne stoje mnogi, a jos je veca istina sto je misljenje vecine njenih gradjana da je sve ono sto se desavalo i desava normalno, ili kako rece Made, cak simpaticno. Podsjeti me to na ona vremena kada se stvarala ‘demokratija’ kada smo se smijali novoizabranim predstavnicima vlasti i njihovim javnim nastupima: tih dana su nam se njihovi nastupi takodjer cinili simpaticnim ali nas nisu brinuli jer smo mislili da ce nakon kraceg vremena sve ponovo doci na svoje. Mi smo od toga pravili vicevea oni su stvari shvatili ozbiljno. Rezultate zivimo: i mi, ali i oni.
Danas smo u situciji da u cijeloj Banjaluci imamo samo jednu osobu i to ne nekog ‘rmpaliju vec pripadnicu ‘slabijeg pola’ kako se to ponekad zna reci, koja se usudjuje stvari nazvati pravim imenom. Iza nje u Banjaluci ne stoji ama bas niko a i nas koji nismo tamo nema previse. I to je samo jedna strana medalje.
O ovoj temi se vec odavo spremam nesto napisati pa necu ovog puta duljiti. Htio bih samo da zamolim svakog od nas da se pokusa staviti u poziciju ove hrabre zene koja javno govori ono sto mnogi od nas mislimo ili o cemu pricamo kada se okupimo ali nemamo hrabrasti da se iza toga potpisemo. Pomislimo za trenutak kako joj je kada se proseta gradom znajuci da je okruzuju primitivci kojima je njeno pisanje trn u oku. Ili da je dosta onih koji su u ime odbrane ‘casti’ svoje nacije spremni na sve. Sjetimo se ove hrabre zene kad primimo platu, ili kada se razbacimo u ‘molovima i plazama’ kupujuci i ono sto nam treba i ono sto nam ne treba: zapitajmo se kako ona zaradjuje za svoj zivot? Koliko je ona placena za njenu borbu za istinu?
Post a Comment
<< Home