Programirani lopovluk

Pozdano znam da prilican broj onih koji posjecuju ovaj blog ima neke veze sa nekad uspjesnim preduzecem “Rudi Cajavec – Profesionalna elektronika”. U godinama kada nam nije bilo vazno koji smo i koji su nasi, ovo preduzece je imalo desetak OOUR-a, zaposljavalo oko 3,5 hiljade radnika, od kojih je oko 300 bilo sa visokom strucnom spremom. Profesionalna elektronika je u svoje zlatno doba zaposljavala gotovo sve diplomce sa Elektrotehnickog fakulteta pa je zavrsetak fakulteta u to doba znacio i osiguran posao.

Sirila se Profesionala, razvijala nove proizvode za namjensku industriju (sto bi se prostijim rijecima reklo armiju ili vojsku), njeni magistri i inzinjeri sticali nova znanja diljem svijeta, a proizvodnja bila prodata unaprijed. Plate su bile dobre, radni uvjeti takodjer. Nova zgrada NIC-a (naucno istrazivackog centra) je skoncentrisala znanje na jednom mjestu kao vjerojatno niti jedna druga zgrada u gradu. Radili smo na vrhunskoj opremi, usavrsavali se u inostranstvu, primjenjivali najnovije tehnologije, proizvodili za cijeli svijet. Krize nije bilo.

Zahvaljujuci Profesionali stekao sam znanja koja su mi pomogla da mi zivot u prognanstvu ne bude tezak, cak naprotiv. Znanje i iskustvo steceno 15-godisnjim radom mi je pomoglo da se niti u jednom trenutku nisam nasao u neravnopravnoj poziciju u odnosu na amere. Nacin na koji smo bili organizirani i kako smo obavljali poslove se mogao porediti sa boljim firmama na zapadu. Isti je slucaj sa velikom vecinom bivsih radnika ove firme koji su lako dobijali poslove jer su kroz dugogodisnji rad stekli iskustva koja su i u novim domovinama trazena. U kontaktu sam sa mnogim bivsim Cajevcanima ovdje u Americi a i u Evropi. Ljudi rade poslove za koje su se skolovali i koje su radili nekada davno: ima tu profesora univerziteta (cak dekana), vlasnika vlastitih firmi, vodecih inzinjera, menadzera, cijenjenih radnika. Zaradjuje se solidno a pojedinci su cak stekli mala bogatsvta. Koliko puta sam bio zahvalan cinjenici da mi je Cajavec omogucio pristojan zivot u novoj sredini u kojoj mnogi drugi jedva sastavljaju kraj s krajem.

Nije sve bilo idealno ni u toj Profesionali ali je ona bila dovoljno velika da je za sviju bilo mjesta. Navala ‘strucnjaka’ iz Glamoca, Drvara, Sipova, zaposljavanje preko veze, borba za rukovodece pozicije onih kojima je to bio jedini cilj u zivotu, raspodjela stanova prema ‘posebnim zaslugama’ itd, sve su to bili sastavni dio naseg zivota ali se i pored toga solidno zivjelo. Onima kojima uspjeh pod svaku cijenu nije bio primarni cilj u zivotu su se povlacili u stranu, zadovoljavajuci se lijepim poslom i pristojnim primanjima.

Tokom devedesetih su oni kojima su karijere bile najvaznija stvar na svijetu dosli na svoje. Bivsi veliki komunisti su preko noci (da li je to zaista bilo tako veliko je pitanje – o tome cu jednom drugom prilikom) postadose stjegonose nacionalizma. Nase radne kolege nama iza ledja skovase planove kako da nas se rijese. Ljudski odpad ispliva na vrh i zagadi sve oko sebe. Uz pomoc one iste armije za koju smo svi nekada svojski radili protjera se pola grada. Medju njima bi i veliki broj radnika Profesionale. Ljudska pokvarenost, zloba i pohlepa pobjedise dobro: onaj mali broj postenih se morao povuci pred mocnijima koji su u toj svojoj moci postali slijepi i gluhi za patnje drugih. Najvazniji cilj im je bio kako prigrabiti za sebe sto vise bez obzira koje se metode koriste.

Danas, nakon petnaestak godina od zavrsetka rata vijest u tkz “Nezavisnim novinama”: “Vojni dio Cajavca ide u programirani stecaj”. Pisac clanka pismen koliko su “Nezavisne novine” nezavisne, ali to je u ovom trenutku manje vazno od same vijesti. Citam i razmisljam koliko sada moraju biti ponosni veliki ‘patrioti’ i ‘strucnjaci’ koji su nas otjerali tamo pocetkom devedesetih s planovima za bolju buducnost. Nekadasnji ponos grada koji je zaposljavao 3,5 hiljade ljudi bi, prema ovoj vijesti, u prvom periodu nakon ‘reorganizacije’ mogao zaposliti citavih 60! Impresivna cifra, da covjek ne povjeruje. Citavih 1.7% od bivseg broja zaposlenih. Masala, sto bi rekao nas narod. ‘Patriote’ su posao odlicno odradile, sada je samo na onim ostalim da uzivaju u plodovima njihovog rada.

Znam da ce biti pojedinaca koji ce reci da ova vijest nije toliko bitna, da je najbitnije da su oni sada svoji na svojem i da ja ovdje mogu laprdati sto god hocu ali oni su ostvarili svoj naum. Citam takve izjave na pojedinim portalima i razmisljam koliko covjek mora biti glup pa da moze tako razmisljati. Ali ima nas svakakvih, nismo svi isti, pa je to i razumljivo. Meni jedino ostaje da se zahvalim bogu (kud bas nadjoh njega) sto sam jednom davno radio u preduzecu koje je nesto znacilo na prostorima bivse Juge a i sire, i sto sam stekao iskustvo koje mi je pomoglo da jedan teski zivotni perioda preguram lakse preko glave, ciste duse i obraza. A onima koji su u neka gadna vremena ostajali nijemi na sve nase patnje porucujem da jos nije kasno da svoje grijehe iskaju. Oni koji su njima nanijeli mozda vise zla nego nama prognanima su jos uvijek na vlasti i uzivaju u bogatstvu koje su pokrali od nas sviju. Jos uvijek nije kasno da se dugovi poravnaju i da svako plati prema svojim ‘zaslugama’. Izbor je vas.