Banjaluko i ta tvoja sela...
Konacno se umiri tempo, poslova u kuci, posjeta i poziva pa rijesih da vam malo opisem banjalucke impresije za ovih 8 dana.Na prvo mjesto stavljam susret sa svajcarskim sredovjecnim parom ispred Kastela.
Malo prije povratka u Sarajevo otisla sam da kupim jos malo pelcera, da stavim u bastu, pa ako uspije, uspije, a ako, ne bar sam pokusala. Na svakom cosku gajbe i gajbe svih vrsta cvijeca. Cjena od 0,50 pf pa do 5 KM. U Sarajevu tri puta skuplje. Ljudi su vrijedni i siromasni, a Banja Luka uvijek, bila cvjetna i zelena.
Jedan od rijetkih gradova u zemljama tranzicije u kojem se "neurbani dio stanovnistva" pokusava uklopiti u urbani, da se ne prepoznaju. Grad nevjerovatno cist u centru, a malo dalje, necemo sada o tome. Vracajuci se kuci pridju mi svajcarci i pitaju govorim li engleski. Nazalost ne, i onako usput kao uvijek pitam govore li oni njemacki, ocekujuci uobicajen odgovor "ne". Medjutim gospodja je iz njemackog podrucja a on iz francuskog. Onda pocne prica, prvo me i najvise pitala o bivsem muzeju revolucije to jest glavnoj zgradi u Kastelu.
"Zasto je rusevina?". Onda ja objasnim da se 90-tih godina ovde pojavio Hitlerosevic i odlucijo da se proslost nekih naroda izbrise iz istorije a ti narodi "trecina raseli, trecina pobije a trecina asimilira". A komsije vjekovima, a lijep zivot u Titovoj Jugoslaviji, a mnoge komsije i najblize i malo dalje, krenuse za njim kao ovce.
Shvatili su koliko normalan, zapadni covjek moze shvatiti.Slikali su me 'kao pravu Bosanku', tako sam se predstavila.
Pitali, gdje mogu kupiti turisticki vodic (vjerovatno ima - ali meni nikad nije trebao) i sta jos ima znacajno da se obidje. Nisam znala prvi odgovor, a ni drugi. Dosli su u Sarajevo avionom i uzeli rentacar pa bili u Mostaru i dosli u Banjaluku. Ulice i zgrade ih ne interesuju, a ja ne znam vise nikakve spomenike, osim onog na Sehitlucima.
Saljem vam slike crkve na mjestu Safikadinog parka, na pocetku moje ulice. Umjesto parka betoniran plato na kojem nevidjeh nikad otkad je gotova (kad sam ja bila tamo), naroda, a spomenik Safikadi sa vodom iz ibrika uklonjen.To je bio spomenik ljubavi, a tu rijec divljaci koji su ovo sve uradili ne poznaju.
Sliku crkve saljem sa napomenom da je svaka slicnost sa dzamijom na Grbavici "SLUCAJNA".Ali na raskrsnici pred crkvom i dalje stoji Ale, cist i uredan i regulise saobracaj. Jedan dan Vice i ja se vracamo iz Male Carsije, lizemo sladoled, a Ale kaze "prijatno". I potapse mog Vicu po ramenu i kaze "dusa". To je za mene banjalucka istorija koju niko osim nas ne moze razumjeti.
U subotu 27.03 krenula da predam papire za prijavu imovine (31. mart bio zadnji dan). Dan suncan, vrijeme 11:30, grad prazan. Kad sam se vratila pitam moje u frizeraju, gdje je raja. U Sarajevu u ovo doba od carsije do Marin dvora sve puno ko sipak. Kazu gradska raja nema para za kafane (visok datum) a ovi drugi vikendom nestanu iz grada (kopaju, oru, siju i vode borbu za prezivljavanje.)
Mi u basti kosimo, uredjujemo, cistimo, drugim rijecima uzivamo. Na pamet mi nije palo da pomislim da sam u Republici Srpskoj i da mi to smeta. Ja sam samo osjecala da sam na mjestu gdje je hodao moj pradjed, moj djed, moj otac a sad smo moj brat, sestra i ja. To su nasi korjeni, ostaju moja djeca i niko nam to ne moze oduzeti.
Ali nikad necu moci razumjeti ni one koji im i to zabranjuju, napadaju i pljuju po ovom blogu. Ali narodna kaze da "svak svoj kriz nosi sa sobom".
U sljedecoj sedmici se spremam za Rakovo selo a dotle vas sve skupa pozdravlja Saima
posted by co | 9:51 PM
15 Comments:
Draga Saima
Ustala sam jutros oko pet sati, mirna, raspolozena, svjesna da vec skoro dvadeset godina nisam tako dobro spavala. Sada ne mogu zaustaviti suze, a bogme i psujem zestoko. Ti mozda isto tako dobro pises i o Sarajevu, samo ja to citam kao dobrodoslo svjedocenje. Pritom ne mogu izbjeci ni emocije. Ali ovo sto jutros procitah me bas streslo. Vjerovatno cu se javiti s jos jednim komentarom kad malo dodjem k sebi.
Bojim se da cu vam se svima zbog ovog sjajnog Saiminog teksta popeti na vrh glave ( kao da vec nisam ). Po meni svaki pasus izaziva komentar. Pocet cu od jedne konstatacije radi koje se nisam rasplakala, pa mi je lakse komentirati.
" Jedan od rijetkih gradova u zemljama tranzicije u kojem se neurbani dio stanovnistva pokusava uklopiti u urbani, da se ne prepozna".
Sama po sebi integracija nije losa stvar, dapace, korisna je i za domicilne i za dosljake, samo kad bi bila stvarna. Nazalost, dosljaci se uglavnom druze sa sebi slicnima jer im je tako lakse, osjecaju se zasticenijim, a ni domicilni najcesce nisu spremni prihvatiti ih. Nasa generacija se dobro sjeca navale ruralnog stnovnistva nakon potresa '69 i pogubnog uticaja na bice grada. Da spomenem samo onaj najbezbolniji: Cisti grad je postao prljav. Rat sam vodila sa svojom, tada malom kceri, koja je jako bila podlozna uticaju njihove djece. U nekim slucejevima me prezirala jer sam, po njenom misljenju, izigravala da sam netko i nesto, a nekad me se sramila jer sam kupila smece oko zgrade koje su ti ljudi razbacivali. ( Emira zna od kud meni takve navike. I nju su ucili nasi roditelji i dragi ciko Sandalj ).
Kad smo dosli u Zagreb opet rat s njom. Kretala se u drustvu s kojim nije imala nista osim zajednickog predznaka " izbjeglica ". Cupala sam je svim snagama i govorila da ne bira drustvo po pripadnosti grupi, nego po svom senzibilitetu. Vjerovatno sam u tome i pretjerala, jer sam u jednom momentu sa zaprepastenjem shvatila da sam joj ja najdraze drustvo. Srecom bila je to prolazna faza, a u prevladavanju te situacije pomoglo je njeno ukljucivanje u pjevacki zbor gdje se susrela sa ljudima razne dobi i profila, ali glazba i to odredjena bila im je zajednicka ljubav. U takvom okruzenju integracija je isla bezbolno. Znam da neki koji su me upoznali kao izrazitog individualca s cudjenjem citaju ove moje rijeci, ali mladoj biljcici je potrebno osjetiti bogatstvo tla u koje je presadjena da bi poslije mogla pokazati svu raskos svoje individualnosti.
Jel' Ti Saima namjerno razdvoji ove prve dvije fotografije ? Na prvoj muzej s Tobom u kadru, a na drugoj pravoslavna crkva bez Tebe. Nije bas da volim tu zgradu muzeja. Kad god sam je vidjela, a cesto sam tuda prolazila, hvatala me jeza zbog price koju sam davno cula po kojoj je tu u podrumu okrutno mucena jedna sedamnestogodisnja djevojka. Sudbina je htjela da sam tu zenu poslije upoznala, a s kcerkom njenog mucitelja sam bila prijateljica. A to sto banjalucani ne odrzavaju Kastel( potjece jos iz rimskog doba ) i njegove sadrzaje njihov je problem. Uskoro ce im povijest postati kraca od americke. Objektivno gledajuci, a s obzirom na veliki prirast stanovnistva i etnicku cistocu, gradu su sigurno potrebne nove pravoslavne crkve. No ni ja iz svog objektivnog sjecanja ne mogu izbrisati cinjenicu da banjlucki Srbi bas nisu neki vjernici. Radila sam jedno vrijeme na prostoru izmedju pravoslavne i katolicke crkve, ipak puno blize onoj prvoj. Usla sam u nju cesce nego oni koji su joj pripadali ( zanimali me obredi ). Zjapila je prazna osim o Uskrsu i Bozicu. Dolazeci tih dana na posao vidjela bih gomilu pijanih ljudi koji su pjevali one otezajuce pjesme iz okoline i zapisavaju zidove omiljene im crkve. Face iz grada nisam vidjela. Prilazili su i nasim prozorima i, moram priznati, nesebicno nas nudili rakijom.
Nego Saima ne znam znas li da je most na kojem stojis i po cijoj je ogradi Ale hodao sagradila NDH ? Cudi me da o tome ne govore. Vjerovatno nema para za novi.
Sada komentiram onaj pasus u kojem pises kako se osjecas dok hodas po zemlji kojom su hodali Tvoji pretci i tvrdis da Ti to nitko ne moze uzeti. Ne daj boze, ali moze. Ne znam bi li se tako dobro osjecala na tom mjestu da si imala " privilegiju " da te istjeraju s njega. Nekoliko puta sam u ovo godina sanjala da sam u svom stanu. Budjenje je bilo bolno i puno gorcine. Sve do onog trenutka dok mi nije doslo u glavu da ja u stvari sanjam svoj nacin zivota, a ne zidove. I laknulo mi je da znas. I ono imovine sto mi je ostalo pocinjem dozivljavati kao okove. Uvijek nespremna na pripadnost bilo kome i bilo cemu osjecam da se priblizavam stupnju slobode za kojim sam zudila. I uvijek iznova vracam se svojoj baki Andji. Muz joj mlad umro, dva sina poginula u partizanima, ona u s kcerima prosla golgotu, isto u partizanima. Dva puta gubila sve materijalno. I nije plakala. I cujem njen ugodni glas kako doziva decka iz susjedstva: Vencko, dragi moj Vencko, hajde kupi sebi i baki cevape, velike, pa ce ti baka poslije citati knjigu."
Saima,
salji slike unuka, inace cu ja nastaviti orati po ovom Tvom tekstu.
Pozdrav
Drago Nado
Samo ti ori po mom tekstu, sve je to istorija, sve je to istina, sve si ti to dozivjela.Sve sto tebe mojim clankom ispirise mene cini zadovoljnom, jer ja pisem ono sto osjecam u tom trenutku, a tebe inspirisem da vratis sjecanja na tvoj prozivljeni zivot, na istim mjestima i u istom gradu samo u neko zlo vrijeme.
Ako ovo moze bar kod 5% onih koji su u ovom ucestvovali, a koji kroje i danasnju svijest u RS, promjeniti nacin razmisljanja bilo bi dobro.Uvijek mi je zao normalnih ljudi tamo koji misle isti kao svi mi normalni ovde, a ne mozemo nista promijeniti -DEFINITIVNO.
Jako sm nesretna i ovo jedva pisem, od trenutka saznanja o Draganovoj smrti.Imam njegovu sliku sa posvetom "mojoj najdrazoj prijateljici".Moram se osloboditi ove tezine i tuge da bi mogla sjesti i pisati o njemu.
Iako znam da najveci broj normalnih Bosanaca-praoslavaca cita ovaj blog, nadam se da ce zalutati i neki radi koji je Senad u zadnjoj"Slobodnoj Bosni" ovo napisao, pa da malo razmisle sta im rade ispiraci mozga.bez vlastite pameti.
PONEDELJAK 4 APRIL
AKO ZELITE RAZUMJETI, U KORIJENU ZAHVATITI aktuelni duh vremena, stanje emancipirane, hladnoratovske,postdejtonske a predbriselske nacionalne svijesti u "manjem BH entitetu", Republici Srpskoj
Nastavit ce se
a pri tom ne gledate "U orlovom gnijezdu" na RTS-u, svaki vam je trud bezveze potrosen.Emisija iz subote u subotu okuplja "izvorne talente" iz raznoraznih oblasti stvaralastva , muzickog, glumackog, inovatorskog,paranormalnog.Neku noc stariji "inovator" gusla na violini i pjeva/zapomaze, "Voljela me jedna Desa, voditeljka s ER-TE-SA".
Uhapsen je danas BOZIDAR VUCUREVIC, izvorni narodni pjesnicki tribun, a imao je toliko toga ponuditi strogim sladokuscima "iz Orlovog gnijezda". Navodno je njegovo maslo genijalna ljubavna naricaljka iz Hercegovine, "Oj djevojko Vukotina svrbi li te pukotina".
Pozdrav Saima
Ps.Poslacu sliku unuka kad se izborim sa kompjuterom, jer sam slala sestri i bratu pa ne ide jer su valjda velike pa kad Frane nesto smanji saljem.
Pozdrav
I sad se ja i sama pitam zasto sam se zaplakala kod prvog citanja ovog teksta? Vjerovatno za to sto je dusa nakon mirnog sna jos nevina, cista, ne dotaknuta realnoscu dnevnog svjetla. Kad racio pobijedi lakse se nalaze odgovori.
Poznato je da su crkve u Evropi bile najreprezentativniji nositelji suvremene arhitekture. Mene je uvijek zanimalo zasto se vecina novih pravoslavnih crkvi gradi u davnom romanskom stilu i izgleda kao u doba prije turskih osvajanja ? Sva objasnjenja koja sam dobila nisu me zadovoljila, jer sve sto se izrazi u romanskom stilu moguce je izraziti i u savremenom. Moguce je da postoji jedno objasnjenje koje se ne iznosi javno ali ima za cilj uvjeriti sebe i strance : Mi smo tu od davnina. Posebno novim stanovnicima Banje Luke treba utuviti u glavu da je ona oduvjek bila pravovoslavna, to jest srpska.
"Banja Luko i ta tvoja sela u tebi me cura zanijela"potsjeti me na moga oca koji je imao staru gitaru i ponekad znao zasvirai i zapjevati ovu staru pjesmu.
Sada me početak pjesme potsjeća kako se iz sela spusiše i tako "!divlji istjeraše pitome"Potsjeća me na djetinjstvo provedeno kod klaonice u ul. Save Kovaćevića,gdje su nastajala neraskidiva prijateljstva.Tu su odrasli:Štaderi,Francovi.Fricovi,Prešelji,Radići,Anići,Mastele,Vučkovi,Burazerovići,Kuruzovići,Tulumovići,Prpići,Radumili,Psutke,Barunovići,Juriškovići,itd,itd.Zajedno smo slavili Božiće i Uskrse,,išli na teferiće pod orahe ili na adu,igrali se žmire i ganje,gimnasticirali na livadi kraj Otpada,preplivavali Vrbas u maju,jeli kruha masti i paprke,krali voće i cvijeće, i još štošta o ćemu ova djeca mogu samo slušati priće.Ako sam nekog preskoćila neka mi oproste,ali nosim ih u srcu.Mnogi su umrli,a većina se "humano preselia" i uz ove ćarobne napravekomuniciramo kako ni sanjati nismo mogli.
Na B.L.i njena sela potsjećaju me upoznavanja sa novim ljudima,kada me pitaju:"A vi ste baš iz Banja luke a ne od B.L.Mnogo me toga potsjeti na taj grad u kome je svaki dan UTORAK i zato rijetko idem tamo.Pozdrav Niskana od
"Banja Luko i ta tvoja sela u tebi me cura zanijela"potsjeti me na moga oca koji je imao staru gitaru i ponekad znao zasvirai i zapjevati ovu staru pjesmu.
Sada me početak pjesme potsjeća kako se iz sela spusiše i tako "!divlji istjeraše pitome"Potsjeća me na djetinjstvo provedeno kod klaonice u ul. Save Kovaćevića,gdje su nastajala neraskidiva prijateljstva.Tu su odrasli:Štaderi,Francovi.Fricovi,Prešelji,Radići,Anići,Mastele,Vučkovi,Burazerovići,Kuruzovići,Tulumovići,Prpići,Radumili,Psutke,Barunovići,Juriškovići,itd,itd.Zajedno smo slavili Božiće i Uskrse,,išli na teferiće pod orahe ili na adu,igrali se žmire i ganje,gimnasticirali na livadi kraj Otpada,preplivavali Vrbas u maju,jeli kruha masti i paprke,krali voće i cvijeće, i još štošta o ćemu ova djeca mogu samo slušati priće.Ako sam nekog preskoćila neka mi oproste,ali nosim ih u srcu.Mnogi su umrli,a većina se "humano preselia" i uz ove ćarobne napravekomuniciramo kako ni sanjati nismo mogli.
Na B.L.i njena sela potsjećaju me upoznavanja sa novim ljudima,kada me pitaju:"A vi ste baš iz Banja luke a ne od B.L.Mnogo me toga potsjeti na taj grad u kome je svaki dan UTORAK i zato rijetko idem tamo.Pozdrav Niskana od
Sa ove udaljenosti i vremenske i geografske, razmisljam i razmisljao sam o Banja Luci, izletima (tefericima) uz Vrbas, Vrbanju, Suturliju. Cini mi se kao da je Banja Luka nestajala polako, i na kraju postala nakarada koja nema ni kraja ni pocetka. Kao dijete i srednjoskolac poznavao sam Banja Luku kao grad na Vrbasu, koja je imala dijelove, kao Kulmahalu, Studenac, Ciganluk, Muhadzermahalu, Stupnicu, Hiseta, Sitare, Gornji Seher, Novoseliju, Pobrdje, Centar sa Gospodskom Ulicom, vjerovatno sam zaboravio neki dio. Kad si nekom rekao idem Preko Vrbasa, znalo se da je to preko gradskog mosta na desnu obalu Vrbasa. Desio se potres i odjednom, svega toga, nestade. Banja Luka je postala, Centar1, Centar2, Borik, Mejdan, Hiseta ostadose, Budzak1, Budzak2, Laus (frapirao sam se izgradnji iza potresa, nisam ni znao da je toliko rudara tamo radilo, valjda su htjeli kuche blize poslu, sta li), Paprikovac, Starcevica. Ok, grad je rastao, expandirao ali je i brisao stare nazive (namjerno ili slucajno, ocijenite sami). Nestalo je "Orasa", Ada je zaboravljena, subotom i nedeljom grad je zvrjio prazan (country club). Djeca su me prijeteci pitala zasto mi nemamo nekoga na selu, jer su vikendom ostajala sama pred zgradom. A onda kao grom iz vedra neba, "Turci mars u Tursku" neko je ugravirao u zidu (ne napisano, UGRAVIRANO) na stepenistu izmedju prvog i drugog sprata (nisam poznavao ni jednog Turchina u to vrijeme). I igra je pochela. Sad vise ni Mejdan nije bio dobar, SANU(sarajevski dr. Bve) proglasi Sehitluke, nacionalno neprihvatljivim, Seher postade Toplice i to Srpske da se zna ko se kupa tamo. Dakle sve je bilo planirano, davno u necijim glavama. Prekrajanje istorije nije nepoznato za sadasnje zitelje nekadasnje BL. Stim sto nije dovoljno pisati lazna svjedocenja, potrebno je zarusiti staro, napraviti novo i kao djukci sve zatrpati lazima.
Laku noc Banja Luko, ma gdje u Americi, Australiji ili Evropi bila.
Nije li rijech toplice uobichajena u Hrvatskoj ? Ko im je to podvalio ?
Za ANONIMUSA:
--Rijec TOPLICU su SVESLAVENSKA RIJEC.(VIDI:Petar Skok,Etimologijski rj.hrv. ili srp.jez,knj.1,Zagreb 1971.,str.481.;V.Mazuranic,Prinosi za hrv.pravno-povjestni rj.,Zagreb 1908-1922,str.1456.;Rj.hrv. ili srp.jez.,dio 18.,JAZU-Zagreb,str.464.)
--Etnocentristi smatraju da je svaka rijec koju uvedu u upotrebu njihova,tj.pripada njihovom stadu,genosu i etnosu jer je uvedena od njihovih vozdova,arhegosa i vladika.
Tibos
PS:-Ideolozi SANU-a u Bluci uveli su mnoge toponime ne razmisljajuci da su neki u protivurjecnosti sa njihovim koncepcijama:vazno im je bilo da su one uzete iz majcice Srbije,sestrice Grcke i Majke Rusije.Npr.u Medanu su uveli Kalimegdansku ulicu-nazvanu po dijelu Beograda-ne razmisljujuci da je Kalimegdan -TURCIZAM(SI!).
I ja sam se nasmijala na Srpske toplice i s muzem diskutirala gotovo kao anonimni, koji nije rekao da je to hrvatska rijec, nego da je uobicajena u Hrvatskoj. Nasmijala sam se upravo iz razloga koji ste Vi podastrli pod PS.
Usput cu Vam ispricati zgodnu pricu o topnimima u Zagorju. Kad se putuje tim lijepim krajem dodatni uzitak predstavlja citanje naziva usputnih sela, cesto skaradnih. Ne znam koliko puta sam prosla pored Spickovine ( c kao Cakovec ), ali svaki put sam se nasmijala kao i moji saputnici. Slusala sam razna tumacenja zasto je tomu tako, a jedno mi je posebno zanimljivo. Kad je Austrija vladala tim krajevima, trudila se domace nazive prevesti na njemacki i kao takve ih uvesti u karte. Zagorci, inace poznati zaj...nti, podvaljivali su im izmisljene, teskoprevodive i cesto puta skaradne nazive sela.
Pozdrav
Ljudska glupost je beskonacna a Srpske Toplice su samo jedan njen primjer. Glupoj osobi se to ne moze objasniti pa je zbog toga svaki takav pokusaj uzaludan.
Post a Comment
<< Home