SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, March 20, 2011

"Svi ćete vi morati ići odavde"


Godina 91. ‘Demokratske promjene’ na prostoru bivse Jugoslavije ‘zanju plodove’: komuniste su na vlasti zamijenile ‘demokratske partije”, stvaraju se nove drzave. Slovenija se prva osamostalila i za to platila cijenu od 10-tak dana rata. Bivsa JNA se brzo povukla, ostavljajuci Slovence na miru. Nije im bila interesantna jer se nije uklapala u planove onih koji su tih dana vukli poteze oslanjajuci se na jednu od najjacih vojnih sila Evrope.

U Hrvatskoj drugacija slika. Rat izmedju hrvatskih oruzanih postrojbi s jedne strane, i pobunjenih Srba i JNA, s druge, ne jenjava. Banjaluka, smjestena na pogodnom strateskom polozaju, jak vojni garnizon, je postala centar u kojem se skupljaju razne vojske: stizu dobrovoljci iz drugih dijelova zemlje (vecinom Srbije i Crne Gore), cetnici otvoreno setaju gradom, organiziraju se jedinice od lokalnog stanovnista i salju u susjednu, tada vec nezavisnu drzavu, zajedno sa regularnim i paramilitarnim jedinicama. U gradu su svakodnevne mobilizacije normalna stvar. Rata u gradu nema ali se njegova blizina osjeca na svakom koraku. Mobiliziraju se svi, bez razlike na naciju i vjeru i salju preko Save.

Oni koji su bili protiv rata se osjecaju nesigurno, bez prava da svoje misljenje iskazu, jer svako protivljenje povlaci mogucu odgovornost za izdaju, pa prema tome i odgovarajuce kazne. Dok su bivsim ‘komunistima’ (jedne nacije) usta puna Jugoslavije, sto iskazuju grlato, pred svima, da svi vide i osjete njihovo ‘rodoljublje’, ostalo stanovnistvo, uglavnom nesrbi, se vecinom okuplja u krugu familije, sto zbog osjecaja vece sigurnosti, sto zbog cinjenice da su mnogi ostali bez posla kao posljedica politike koju sprovodi novoizabrana vlast. Tako se i moji svakodnevno okupljaju u nasem (bivsem) dvoristu na Predgradju, na obaveznoj kavi, te da podijele ono malo hrane sto je jos ostalo.

Milenko N, vojno lice (vodnik), rodom iz nekog sela iz juzne Srbije (takvih je bilo vecina u bivsoj JNA, koja je bila utociste mnogih Srba iz manje razvijenih krajeva Srbije za koje je armija bila najlaksi put do pristojnog zivota), je postao dio nase sire familije kada je ozenio jednu nasu rodjaku. Bio je cest gost u nasoj kuci pa je tako bilo i tih dana, kada je rat u Hrvatskoj vec uveliko trajao a u Bosni se samo naslucivao. Rat u Hrvatskoj, situacija u Bosni, sta nas ceka u buducnosti, su bile teme mnogobrojnih diskusija, sto je razumljivo za to vrijeme. Svi smo se naivno nadali da se nece desiti najgore, da ce Bosna ostati postedjena rata jer su u njoj u miru godinama zivjeli pripadnici mnogih nacija i vjeroispovijesti, jedni s drugima, dijelece i dobro i zlo. Vjerovali smo u komsije, prijatelja, radne i skolske kolege i cinilo nam se da su oni koji su zadojeni nacionalizmom u manjini i da nemaju nikave sanse da ostvare svoje ciljeve. Ali stvarnost je bila drugacija.

Sjecam se jedne diskusije iz tih dana, uz kavu, na kojoj smo se svi okupljali, redovito, iako je para bilo sve manje i teze se do nje dolazilo. U zaru diskusije o situaciji u Hrvatskoj Milenko u jednom momentu rece: “svi cete vi morati ici odavde”. Iznenadi nas ova njegova izjava, vjerujuci da je ona samo njegovo misljenje, izrecena u zaru diskusije, ne shvatajuci tezinu njegovih rijeci, zanemarujuci cinjenicu da je izgovara osoba kojoj su dostupne informacije iz nekih drugih, nama nedostupnih izvora. Naravno da se sa njegovom ‘procjenom buducnosti’ nismo slozili, vjerujuci da ce razum ipak prevladati. Banjaluka je bila relativno velik grad kojim smo se svi ponosili, koji je prema nasem misljenju bio vise ‘prozapadno’ orijentiran, sto je u to doba znacilo, napredniji, liberarniji, otvoreniji, koji se po mentalitetu svojih stanovnika nije najbolje uklapao u sliku Bosne.

Prodje od tih predratnih dana evo vec 20 godina. (Vodnik) Milenko je bio u pravu. Od moje mnogobrojne familije samo je najstariji brat ostao u gradu: svi ostali su morali otici kako bi sacuvali zivu glavu. Vecina mojih prijatelja vise ne zivi u Banjaluci. U svakom vecem gradu u USA srecem staru raju koja je srecu morala potraziti preko velike bare. Slicno je i sa vecinom drzava Evrope. Kud god maknem, imam nekog poznatog. U Banjaluci, najmanje.

U Banjaluci se ovih dana ponovo vodi rat. Propagandni. Vlast u Banjaluci ovih dana nalazi sve vise novih i novih dokaza o zlocinima drugih. Stravicnih. Prema pisanju ‘nezavisnih medija’ ono sto se dogadjalo u Srebrenici, Koricanskim stijenama, Sarajevu, Keratermu, Omarskoj je maciji kasalj prema zlocinima o kojima oni pisu. Ponekad pomislim da bi bilo bolje da nisam kliknuo na link koji me odvede na te stranice. Medjutim, tesko odolijevam: kursor nekako sam ide tamo, kao da ga nekakav magnet privlaci. I onda je kasno.

Citajuci ova’ otkrica’ pitam se kako i zasto svo ovo vrijeme nisu bili nepoznati siroj javnosti. Ko ih je skrivao? Ko je branio da se o njima ranije prica? Da li je to reformista iz Laktasa, jer nije htio da dolijeva ulje na vatru? Puno je tu pitanja a odgovor je samo jedan: sada, nakon toliko godina od planiranog zla ucinjenog nevinima u Bosni (desetine hiljada pobijenih i stotine hiljada protjeranih) pokusava se za to naci opravdanje. I izjednaciti krivica.

Mozda bih u sva ova pisanja ovih dana mogao i povjerovati da nisam bio svjedok tih vremena. I da mi u glavi jos uvijek ne odzvanja ta jedna recenica izgovorena u zaru diskusije tamo pocetkom devedesetih: “ Svi cete vi morato otici odavde”. Recenica, izrecena od strane jednog beznacajnog ‘sarafcica’ tada mocne armije. Recenica, koja govori vise od svih silnih analiza kako je i zasto Banjaluka dozivjela sudbinu koju sada nastoji sakriti. Jer Milenko je govorio ono sto mu je bilo receno od njegovih predpostavljenih. Onih, koji su za tu odluku saznali opet od njihovih predpostavljenih. I tako sve do vrha. I tu ne treba dodatnih objasnjenja.

Za razliku od nekih koje smo poznavali i koji su takodjer znali sta nam se sprema, a koji se danas prave naivni, izigravajuci postenje, te tako i dalje pokazujuci o kakvom se sljamu radi, Milenko je ispao posteniji. Kada je trebao birati da li da ostane u Bosni i nastavi zapoceti posao ili da se vrati u Srbiju onih dana kada je armija zvanicno 'napustala' Bosnu, odlucio se za ovo drugo. Od rata nije imao nikakve koristi i koliko mi je poznato, jedva sastavlja kraj sa krajem.

Labels:

24 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Mene ova karta podsjeca na vrijeme partijskih knjizica; da nisu 'knjizice krive' za veliki zalogaj?
KR

Sunday, 20 March, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Preporucam tekst Radmile Karlas ' koja Bosna brate Ivo ' na 6yka_i

Tuesday, 22 March, 2011  
Anonymous Made said...

Neki nasi "stari" poznanici, prijatelji (na poznatom blogu) cudom se cude "velikosrbskom" ponasanje danasnjih stanovnika Banja Luke (neki od njih jos ne mogu to da prihvate). Da nije za plakati smijao bih se do suza. Cak iz susjedne Hrvatske dolazi komentar "Zar je to moguce, da je u Banjaluci takva situacija".
Pa prije evo sad vise od 17 godina iz Banja Luke je protjerano 100.000 stanovnika (i Srba, i Hrvata, i Muslimana, i mjesanih, i promjesanih, i komunista, i navijaca Borca) a neki su sad primjetili da u Banja Luci sve mirisi na Velikosrbstvo. Dozvolite mi da se prekrstim i lijevom i desnom u nedostatku partijske knjizice.
Na kraju je stigao i ohrabrujuci komentar, ah mora da je isto tako i u drugim BH gradovima.
Ne, ipak se ne mogu smijati, pretuzno je.

Thursday, 31 March, 2011  
Anonymous komentar said...

ono sto mene cudi da ne kazem zalosti je da cak i oni iz 'nebeskog' entiteta koji su otisli iz BL i zive na zapadu, znaci recimo 'demokratskiji i tolerantniji' ne tuguju nad sudbinom Banja Luke i njenih bivsih zitelja.

Na komentarima na facebooku ne pisu oni kako je prije bilo bolje a sada je losije u BL, ne pisu o naraslom nacionalizmu, o sto tisuca protjeranih. Ne pisu o unistenoj dusi grada.

Ne oni se uglavnom dobro zabavljaju, druze, skijaju a sjeta ih obuzima samo ponekad, kad se prisjete svoje mladosti (nevezano za rat). Pa je li moguce da jedni uopce ne vide ono sto drugi vide vrlo dobro. Ili ne zele da vide. Ili se trude da ne vide, da ne 'kvare' svoj zivot.

Gledam slike na Facebooku. Sve fini ljudi, familije, druze se, kulturni. Pa kako je to moguce to ne mogu da shvatim.

Dal to znaci ako komsiji crkne krava i nema sta da jede, da ja treba da okrenem glavu i zabavljam se dalje ko da nista nije bilo.

Ako su takvih stavova, sto su uopce 'bjezali' iz BL, zbog kao neslaganja i sta ja znam cega. Ne mogu se oteti dojmu da su mentalitetom slicni ovima sto ostase u BL.

Tuzno i zalosno

Thursday, 31 March, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Osjetim ja palacanje zmijskog jezika, makar i tisucama kilometara bilo udaljeno. Osjetim, ali i razumijem. Neinteligentna osoba ne moze izaci iz sebe pa je osudjena da sve mjeri svojim ogranicenim mozgom. Osjetim i kad je netko nakiljen, pa i moj komentar dozivljava nakiljenim. Osjetim i razumijem, jer i meni se isto dogadja, samo sto ja uporno poslije trazim priliku da to popravim. Osjetim ja i ljudsku potrebu da se pred lice javnosti iznese svoja botoksom korigirana faca. Osjetim i razumijem, premda je meni puno draza, prirodnija ona pomalo " rustikalna ". Naravno ne padam u zamku da nekome namecem svoja mjerila i gledista.
Sve ovo sto napisah odnosi se na komentare, a zaboravih reci da razumijem i one sadrzane od zapocetih pa ne zavrsenih recenica, brojceka, natuknica... Volim ih i rjesavam radije od bilo kakvih enigmatskih zadataka i priznajem da mi je drago sto ih svi ne razumiju. Priznajem da sam i sama mnogima cesto nerazumljiva, nekad za to sto moj komentar nije uvijek za svacije usi, a nekad za to sto sam se naprosto nespretno izrazila.
Razumijem i potrebu onih anonimnih da, sukladno sebi, upotrebljavaju rijecnik drugih anonimnih i podmecu kukavicija jaja.
Eh kako sam ja pametna ( ovo se ja zaj....am, a napomena vazi za one iz prve kategorije ).
Ma mislila sam da sam pametna sve do ovog komentatorovog komentara. Nakon prvog citanja pomislila sam da mi je sve jasno. A onda me nesto pocelo zuljati, pa ponovo procitah...i tako nekoliko puta. Sto vise citam manje razumijem. Mozda bi mi bilo jasnije da je komentar potpisan. Ha, ha, ha... to kazem ja, poznata kao pristalica upotrebe cak vise nick_ova ( Halima, Megera itd).

Friday, 01 April, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Da, evo opet sam bila nedovoljno precizna. FB i funkcinira kao prezentacija starih i novih lijepih slika i njegovo uvodjene u komentar me totalno zbunjuje.

Friday, 01 April, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Nije ni meni jasno ovo od Komentator i Made;
Citala sam i citala i ponovo citala, steta vremena.

Ja imam pitanja:
Zasto Made ne pise kritiku kod Canka, vec ovdje?
Prijatelji su, ili vise nisu, zbog razlicitih pogleda oko bloga?

A zasto Co. objavljuje sve bez veze, bez cenzure, ili ima veze, ali ja ne vidim?

Komentatoru nije jasno zasto ne zvone zvona 365 dana, svakog sata, i cak i na pola sata...ljudi, zivot ide dalje!

Imaju pravo ljudi da se druze, da se sjecaju svog djetinjstva, mladosti, pa i onih ruznih dana (vecinom su uspomene na ruzne dane ovdje kod Co. a na Kajaku su bile jedno vrijeme, mozda ima jos negdje,)

ali ne moze se svaki dan zalovati, mora se uciti, boriti sa bolescu, raditi, unuci su tu, treba i sa njima provesti vrijeme, a ne visiti na konopcu od zvona, pa, ding-dong, ding-dong...365 dana u godini, ili 366...ding-dong, ding-dong.

Ovo je kao razvod od bracnog druga, razveli se, i svako svojim putem u bolji zivot.

Hajde Made u B.Luku, ili Sarajevo, ili Mostar...hajde, pa nam posalji svoje vidjenje posjete; ja licno ocekujem nesto lijepo,

ili Komentator, kako ja razumijem previse je stidan/stidna da kaze da nesto treba (?), pa ovako izokola, 'nek komsiji crkne krava', nema sta da jede...mora covjek nesto uraditi za sebe, a ne samo kukati i cekati neciju pomoc.

Na hiljade ljudi odbijaju prekvalifikaciju...zasto?
Kao stari za ucenje i posao?
Izgubice neke benefits preko Zavoda za zaposljavanje i slicno tome?

Kako je bilo prije? bolje ili lossije?
Zavisi kako se gleda i koliko mi je godina bilo.

Dosta kukanja, idemo dalje!

Imaju institucije da pomognu i neka ide preko zvanicnih institucija.

I ovo zavisi kako ko shvati, politicki ili personalno.

Pozdrav, KR

Friday, 01 April, 2011  
Anonymous Komentar said...

cini se da sam bio nejasan, zao mi je. Uzivam citati Co-a jer tako jasno i razgovjetno pise, bogami i iskreno, sve je odmah jasno. Da bar ja imam takav dar. No evo sto sam htjeo da kazem.

Bilo je ljudi srpske nacionalnosti koji su takodjer izbjegli u EU i dalje (pretezno mladji). Zaposlili se vani, dobra lova itd. Kada gledam njihove razgovore na facebooku i njihova druzenja, ne dobivam dojam da oni misle da se nesto lose dogodilo u BL. Dolaze u BL, druze se, uzivaju, to je sad 'njihov' grad, ko da se nista nije dogodilo. Za njih je sve u redu, i to me smeta.

Eto to sam htjeo da kazem, ne osjecaju se lose kao ovi sto su protjerani. A trebali bi jer nekad su nekad dijelili sve pa i Banja Luku. Susjedu 'crkla krava' ali njih nije briga, glavno da je njima dobro.

Friday, 01 April, 2011  
Blogger co said...

Kao sto je to uvijek u zivotu, svako misli da je samo ona/on u pravu i da ostali treba da ga/je slijede. Tako i KR ima velikih primjedbi na neke od komentara, pa cak i na to sto ih ja objavljujem. Diskusiju da li objavljivati sve komentare ili ne smo vodili vec vise puta i mislim da se ne treba na to vracati. A sta ce ko i gdje pisati je takodjer volja doticne osobe pa ni o tome ne bi trebali trositi previse rijeci, iako je tesko odoljeti da covjek ne kaze svoje misljenje. Evo ja cu sebi uzeti za pravo da ponovim neke od svojih vec poznatih stavova.

Na ovom blogu ja licno pisem ono sto smatram da treba pisati. Tako je bilo i tako ce biti i u buduce a ako se nekome nesto ne svidja ima vise nacina da ga to ne pogadja. Najlaksi je, izbjegavati citanje i citati samo ono sto svakom vise prija. Ja vec evo nekoliko godina ne pratim Fox News koji me je strasno iritirao i mogu reci da se bolje osjecam. Ne slusam i ne gledam ih, ne znam o cemu govore pa se ni ne nerviram. Tako je sa ovim i sa svakim drugim blogom i web stranicom. Jednostavno ga preskocis i mirna Bosna! Zadnjih dana se uhvatim kako sve cesce skocim na BN televiziju i onda se pocnem nervirati slusajuci vijesti i gledajuci spodobe od kojih mi se dize ovo malo kose na glavi. Cinim to da saznam sta se tamo kod nas dogadja, kao sto zbog istog razloga svaki dan odlazim na neke nase web stranice. Cini mi se da cu i sa ovom praksom morati prestati i odluciti se samo za ono sto mi odgovara.

O mom vidjenju Bosne i nasih sudbina cu i dalje pisati jer za to imam potrebu i jer ne mogu dozvoliti da neki drugi misle da su samo oni bogom dani da o tome pisu (i govore). Pisat cu ono sto ja smatram da je vazno, nadajuci se da ce moje pisanje, kao i pisanja jos nekih, pomoci da se stekne prava slika o nasim zivotima i sudbinama, te o zivotima i sudbina nekih drugih koji su uticali na nase sudbine. Znam da mnogima to ne odgovara, mnogi bi da se sve zaboravi, mnogi bi da se ne zamjeraju zbog razno-raznih razloga (strah, licemjerje, licni interesi, dvolicnost…), a neki su umorni od svega i bjeze u neke ljepse teme. Zbog toga ti KR predlazem da ne citas ono sto ti se ne svidja ili sto te nervira. Citaj samo o lijepim stvarima, posveti se poeziji, umjetnosti, idi u kino, na izlozbu, u setnju, a pusti one koji drugacije misle da rade sta oni zele. Evo i na ovom blogu si se mogla zadrzati samo na lijepim stvarima: tu ispod je prilog o pticama pa, iako nije na ‘umjetnickom nivou’ dostojnom nekih, ne bi trebao nikoga nervirati.

A mom prijatelju Madi ostavi na volju da pise o onome o cemu on smatra da treba pisati. Ja ga u potpunosti razumijem i jos samo mogu dodati da bi svijet bio mnogo bolji kada bi bilo vise Mada. Made kaze otvoreno ono sto misli a ogromna vecina govori ono sto drugi zele cuti. Svakom prepustam da odluci sta je bolje.

Friday, 01 April, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Komentar, drago mi je da ste se ponovo javili jer sad je kristalno jasno sta ste htjeli reci, a i rjesili ste me i nekih drugih dvojbi. Nije vazno za ovu pricu ali Vam ipak skrecem paznju na to da je FB zabaviste i da se tamo ne ocekuju ovakve teme.
Nerealno je Vase ocekivanje da od nasih, banjaluckih Srba cujete da nisu imali ni razlog ni pravo uciniti to sto su ucinili. Vrhunac njihove dobre volje svodi se na ovo: Jest', uradili smo to i to, ali i vi ste to i to. Mi, banjalucki ' ostali ' smo valjda po Sarajevu, Mostaru, Zagrebu, Beogradu...radili nesto protiv nasih, banjaluckih Srba. O ciljevima izvlacenja price iz BL okvira pisala sam nekoliko puta, pa ne bih sad.
Mozda neki, posteni izmedju sebe i kazu nesto sto bi smo mi trebali cuti, ali vjerujte necemo nikad. Daj boze da nisam u pravu. Nece se oni smiriti dok i u nasu svijest, ili bar u svijest nasih unuka ne utkaju pricu 'Svi su za sve krivi '.
Milane, vidim da je Made kod tebe VIP osoba. Ma, pase i meni ( kupio me za svagda jednim davnim komentarom ), ali se ne sjecam da si se za ikoga tko je otisao, ili imao namjeru otici, tako borio. Zar bas nitko nije valjao ? Svima si davao blagoslov za sretan put, a onima tvrdoglavima cak i ukazivao na ljepote drugih stranica ne bi li ih uputio u sretniji zivot.

Saturday, 02 April, 2011  
Anonymous Made said...

Postovan(i)(a) KR, komentar na tvoja pitanja cu napisati samo kad se predstavis. Ocigledno me (nas) dobro poznajes, nema potrebe da zivis u sivilu anonimnosti. Tvoj zadatak na ovom blogu isto razumijem, iako ga ne podrzavam.

Saturday, 02 April, 2011  
Anonymous Made said...

Eh Nado, Nado, ma nisam ja nigdje bio otisao, bio sam i ovdje i tamo, a sad sam ovdje jer me pogodila uredjivacka politika (tamo) koja je pocela o jednom od inicijatora svih zadnjih Balkanskih zbivanja pisati kao o romanticnom buntovniku (rijec je o autora poznatog "Noz-a") i provlaciti ideju o "svi su krivi" etablirati cistu nacionalisticku partiju kao "neko za koga bi trebali glasati" itd. Poslije mog odlaska zaokret je bio drastican, vise ni A opolitici, samo poezija i proza, rebusi, nekoliko vrhunskih Banjaluckih (kad je BL bila BL)prica te divne (slikovne) reportaze iz Juzne Amerike. I onda ponovo zaokret koji me inicirao da napisem (ovde) ono sto sam napisao. Eto kad to sve znam znaci da jos uvijek pratim (one tamo).
Pozdrav

Saturday, 02 April, 2011  
Blogger co said...

Evo izgleda da se opet moram pravdati iako mi je vec dosadilo da ispravljam krive Drine. Nado, niko nema VIP tretman, samo mi je zasmetalo sto se i nakon svih ovih godina nadje neko ko preporucuje sta i kako na ovom blogu treba pisati. Tamo prije pet-sest godina kada sam naivno vjerovao da oko bloga mogu okupiti ljude (a ne Srbe, Hrvate, muslimane, i one koji se ubrajaju u grupu ostali), one neopterecene nacionalizmom, kojima nacija nije zanimanje i koje su zivjeli u jednoj drugoj Banjaluci i takva im je pri srcu, bilo mi je vazno da nas bude sto vise, da se druzimo, da se niko ne naljuti, da se svi skupa pokusamo izboriti da se istina o nasem gradu cuje i ne iskrivljuje. U Bosni su se desili strasni zlocini pa je Banjaluka i sudbina velikog broja banjalalucana potiskivana u zapecak uz obrazlozenje kako smo mi jos dobro prosli.

Iz svega sto se na i oko bloga dogadjalo je ocigleno da je malo onih koji nisu optereceni svojom nacijom (ili vjerom) i koji ne gledaju sve iz tog ugla tako da sam od prvobitnog cilja odustao. Zbog toga mi vise nije vazno da ugodim svima: na blog ce dolaziti i oko njega ce se okupljati oni koji razumiju njegovu svrhu i ciljeve. Siriti istinu nije lako i takvi su uvijek u manjini. Mnogo lakse je ici drugima niz dlaku, to pokazuje iskustvo sviju nas. Ili, svi znamo za onu, umiljato jagnje dvije majke sisa (ili tako nekako).

Dakle, da zavrsim, niko na ovom blogu nema poseban tretman a isto tako drzim se principa da svacije misljenje treba cuti. To nam pomaze da bolje razumijemo nase okruzenje a isto tako sticemo dragocjeno zivotno iskustvo. Eto ja sam iz nekih reakcija naucio da covjek ne treba biti naivan i da treba otvoriti cetvere oci u svakoj prilici. Isto tako sada bolje shvatam onu poznatu socijalisticku “Nista nas ne treba iznenaditi”. U to se uvjeravam svaki dan.

Napomena: komentar sam bio zavrsio prije Madinog drugog javljanja ali sam prije njegovog objavljivanja izasao da prosetam Reksa a u medjuvremenu se Made ponovo javio. Hocu reci, svoj komentar nisam pisao pod uticajem njegovog drugog komentara.

Saturday, 02 April, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Ne poznajem ja ni Canka, ni Madu, ni Co.
a isto tako nemam nikakav zadatak na ovom blogu.
Ne volim zivjeti 'po zadatku'.

Procitam malo tamo, malo vamo, a Co neka pise kako pisse, njegov je blog, ali da bude bezveznih komentara, bude, ruku na srce.

Ne treba mi nikakav odgovor od Made;
niti smo pili kafu skupa niti cemo piti,
jedino slucajno u istoj kafanici, znaci sa istog sporeta i od iste kuharice.

(Selo gori, baba se ceslja...Rados Bajic i njegova porodicna prezivljavanja, ili kako bi to Komentator nazvao, crkla komsiji krava.)
Zivot ide dalje, htjeli mi ili ne, a stomak trazi hranu.
pozdrav KR

Sunday, 03 April, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

E Made, Made, ne mislis valjda da sam ja Kr. Kazem to zbog odgovora koji pristigose na moju adresu.
I Tebi srdacan pozdrav. Je li proljece stiglo u Svedsku ?
Nada Š. D.

Sunday, 03 April, 2011  
Anonymous Made said...

Ne, ne mislim, ni slucajno, Nado, spojiti tebe i "Glas Srpske" bi bilo kao pokusati spojiti vodu i vatru, razumjet ces.
Da, "proljece na moje rame sljece, djurdjevak mirise, djurdjevak mirise, svima osim meni" (nema ga ovde) hahaha. Upravo se vratio sa jedne golf runde, danas malo oblacno ali oko +15 ovde na jugu Svedske. Uvijek sam zelio zivjeti negdje dole na jugu (Split, Makarska) pa evo zelja se ispuni, zivim na jugu ali Svedske.
Pozdrav
PS sto se tice KR, nije interesantna dok ne izadje iz sivila anonimnosti.

Sunday, 03 April, 2011  
Blogger co said...

Made, ne moj vaditi mast! Ovi kao ja koje je zapala USA, odnosno zaostala Pensilvanija (da budem precizniji), imamo drugih obaveza. Evo ja se upravo spremam da pripremim kompost za proljetnje radove. Golf igralista okolo koliko ti bog pozeli a ja jos nogom nisam stupio ni na jedno od njih.

Sunday, 03 April, 2011  
Anonymous Anonymous said...

"ALAJ VOLEM OVAJ SVET, OVDE POTOK, TAMO CVET," a tek kad se na njemu razbukta diskusija pa se "Leave your comment" nize u centimetrima, pa decimetrima, pa se nadati i u metrima.Samo mi nemoj depresije i ravnodusnosti, onda nema ljudi, nema druzenja, nema dolaska do neke priblizne istine od koje cemo svi lakse zivjeti.
Bila sam u Banja Luci 8 dana.Sredjivala kucu i bastu,druzila se sa Radmilom( i pored savjeta dugogodisnje prijateljice da to manje radim "jer je ona tamo "disodent", pa da ja ne bih imala problema".Rodbina joj u Beogradu na dobrim polozajima pa sam shvatila da "vetar opet dobro odatle duva".Nemam namjeru prekidati dugogodisnje prijateljstvo,jer u postupcima je uvijek bila pravi drug.Ja jednostavno predjem preko toga, jer s njene tacke gledista to je dobronamjeran savjet.A s moje cesto druzenje sa Radmilom je bilo, odmor i rekreacija.
U Banja luci je puno iznenadjenja.Ljudi progovaraju.Na pijaci krompir "1 i po" KM.Prodavac se zali da nikad u zivotu nije bio skuplji.Njegov kupac dodaje "da je zato u Beogradu 80 pfeninga.Dala Srbija na neki veliki kredit neki voz sa, on kaze metar teretni vagona, da nam izvlaci sve sto vrijedi u RS i onda poslije krace stanke "otisli smo svi u PM (orginalno i socno).Zato sam poslije povratka odmah dobila inspiraciju za ovaj tekst i naslov.Ipak svi nekud odu. Meni se cini da na ovom prostorima ipak najvise vrijedi ona stara, kojoj su nas naucili nasi pretci da "KO DRUGOME JAMU KOPA SAM U NJU PADA" .Ne znam, ali mi se cini da smo ovu "da komsiji crkne krava" izmislili mi "iz papuca u opanke"

Pozdrav od Saima koja je postala baka i Vice koji je postao djed jednog djecaka.

Monday, 04 April, 2011  
Blogger co said...

Pa dobro Saima, raspisa se o krompiru i nekim drugim stvraima a ona samo jedna vijest o velikoj novosti. Cestitam na unuku i neka je sa sreom! Nadam se da cemo ga vidjeti na ovim stranicama.

Monday, 04 April, 2011  
Anonymous Nada Š. D. said...

Od Mire i mene najiskrenije cestitke.
Sretno svima.
Nada i Miro

Monday, 04 April, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Hvala, tek su mu dva dana. znas ti mene, uvijek mi je vaznije globalno, nego privatno, zato mi mozda ne lezi FB.A znas kako ti je ovde.Prije rata svi su bili opsjednuti vikendicama, i samo se o tome pricalo.Nije imao svak a sada se samo prica o unucima.Nema ih svako jer djeca nece ni da se zene ni udaju pa necu da se u to "uvalim".Bila sam u SA bez mojih i Vicinih blizi,sami odgovorni za njihove zivote.Poznato je da bake i dede dobro razmaze djecu.
Pozdrav

Monday, 04 April, 2011  
Anonymous Dzindici said...

Draga Saima, iskrene cestitke vama dvoma i sretnim roditeljima. Zelimo vam da uzivate s njim sto cesce, a unuku zelimo da bude zdrav i sretan. O tome ko ce ga razmaziti ne brini. Razmazice se sam..
Pozdrav od Dzindica

Monday, 04 April, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Nedavno Vice sreo Djoku Ninkovica poznatog sarajevskog karikaturistu.Poznaju se iz studentskih dana.Ispricaju se i Djoko kaze bio mu brat iz Izraela 20 dana, a vidjeli se samo tri pute, a kad je u Izraelu vidimo se tri puta dnevno.Zivio Skype iako ste morali sudbina vam je bila sklona da se ovo izmisli pa mozete uvijek biti ovde a mi tamo.
Hvala na cestitkam svima od srca.

Monday, 04 April, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Saima, neka je sa srecom!!!
Sejo Bahtijarevic

Tuesday, 05 April, 2011  

Post a Comment

<< Home